Poucne price

Stranica 1 / 2. 1, 2  Next

Prethodna tema Sljedeća tema Go down

Poucne price

Postaj  Stiv on čet tra 30, 2009 6:43 pm

Anđeo jednog djeteta

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
- "Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?"
Bog odgovori:
- "Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i biti ćeš sretan."
- "Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu,kada ne znam njihov jezik?" - zapita dijete.
- "Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i sa ljubavlju naučit ćete pričati."
- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, tko će me štiti?" - zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i kaže:
- "Tvoj će te anđeo uvijek štiti, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života."
Dijete pogleda Boga i molećivim glasom kaže:
- "Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti."
- "Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putevima koji vode do mene."
Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje:
- "Gospodine, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo"

Bog odgovori s velikim osmjehom:
- "Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA”

_________________
uradi drugom sto bi zelio da drugi tebi uradi

Stiv
Admin


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on sri svi 20, 2009 7:58 am

U životu starih pustinjaka nalazimo i danas mnogo poticajnih poruka. Njihovi primjeri i pouke sačuvali su svježinu.
U brdovitoj i škrtoj pustinji boravila su dva pustinjaka. Pronašli
su spilje, s ulazima iz kojih su se lako mogli promatrati. Nakon više
godina molitve i oštre pokore jedan se od njih uvjerio da je došao do
savršenosti. Drugi je bio ponizniji, ali i nešto otvoreniji i blaži.
Izlazio je razgovarati s prolaznicima, tješio je i ugošćivao one koji
bi zalutali. "Samo gubi vrijeme i krade od molitve i razmatranja",
pomišljao je prvi, koji se nije slagao s ovim sitnim ali i čestim
prekršajima drugoga pustinjaka. Da bi mu pokazao na vidljiv način kako
je još daleko od savršenosti, odluči na svoj ulaz staviti po jedan
kamen kada god po njegovoj procjeni drugi prekrši pravilo. Nakon
nekoliko mjeseci ulaz u njegovu spilju bio je zasut sivim kamenjem, a
unutra se gušio dobrovoljni zatvorenik, i ne sluteći da je tako podigao
zid iznad svoga srca i zatvorio mogućnost da svjetlo milosrđa prodre unutra.
To je priča o logici jednog ljudskog srca.

Kakva razlika u ljudskoj logici.!Bozije srce je tesko shvatiti zemaljskom logikom.
Sveta Terezija Avilska dodaje..." Dobila sam Gospodinovo upozorenje"."Nemoj traziti da mene zatvoris u sebi, vec nastoj sebe zatvoriti u meni!"

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Stiv on sub svi 23, 2009 11:32 am

10 stvari o kojima te Bog neće ništa pitati na Sudnji dan

1. Bog te neće pitati kakav si auto vozio.
Pitati će te koliko si osoba, koje nisu imale prijevoz, odvezao na njihovo odredište. 

2. Bog te neće pitati za kvadraturu tvog doma.
Pitati će te koliko si osoba ugostio u svome domu.

3. Bog te neće pitati kakvu si odjeću imao u svom ormaru.
Pitati će te kolikima si pomogao da se odjenu.

4. Bog te neće pitati kolika ti je bila najveća plaća.
Pitati će te da li si se kompromitirao kako bi ju dobio i zadržao.

5. Bog te neće pitati koja je bila tvoja najveća pozicija u tvrtci.
Pitati će te da li si svoj posao obavljao najbolje što si mogao.

6. Bog te neće pitati koliko si prijatelja imao.
Pitati će te kolikima si ti bio prijatelj.

7. Bog te neće pitati u kakvom si susjedstvu živio.
Pitati će te kako si se odnosio prema svojim susjedima.

8. Bog te neće pitati o boji tvoje kože.
Pitati će te za sadržaj tvog bića.

9. Bog te neće pitati zašto ti je trebalo dugo da pronađeš Spasenje.
On će te očinski odvesti u tvoj dom u Raju, a ne u ralje Pakla.

10. Bog te neće pitati kolikima si proslijedio ovu poruku.
On već zna tvoju odluku.

Dobih ovu poruku od nekoga tko misli da sam “čuvar”
te ju proslijedih onima za koje jednako mislim…

Sad je tvoj red da ju pošalješ onima koji su “čuvari” u tvom životu.

_________________
uradi drugom sto bi zelio da drugi tebi uradi

Stiv
Admin


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on pet ruj 11, 2009 5:00 pm

Pet stvari u zivotu koje se ne mogu vratiti

Devojka je cekala
avion u cekaonici jednog velikog aerodroma. Posto je trebala dugo
cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze proslo. Uz
knjigu kupila je i paketic keksa.
Sjela je u VIP cekaonicu kako je
nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge
jedan gospodin koji je citao novine. Kad je ona pocela uzimati kekse i
gospodin je uzeo jedan. Ona se sokirala, ali nista nije rekla i
nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da
samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga vec udarila... Svaki put
kad je ona uzimala jedan keks, covjek pored nje, ne obazirajuci se ni
na sta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao
samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima sta ce sada
napraviti!!!
Covjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo
je zaista previse, pomisli djevojka, sokirana uzme svoje stvari,
knjigu, torbu i ode prema izlazu iz cekaonice. Kada se osjecala malo
bolje, nakon sto ju je prosla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije
bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogadjaje. Zatvori
knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketic
keksa jos uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada
shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored
nje, ali koji je, bez sokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i
svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili
povrijedjeni ponos i osjecaji.

ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks, a da to nikad necemo ili nismo ni saznali?
Prije
nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i prije nego sto se pocne
misliti lose, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije
onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bacen;
- Rijec nakon sto je recena;
- Mogucnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kada je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI.

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on sub ruj 26, 2009 2:57 pm

Gospodine, ja bih se želio ispitati.
Ispitaj me ti i pokaži mi kako radim.

Živim i radim neuravnoteženo.
Jednom sam svom snagom
i svom dobrom voljom uz posao,
drugi put opustim ruke i objesim glavu.
Jednom odlučim
učiniti velike stvari i prenapnem svoje sile,
drugi put se opustim
i uopće se njima ne poslužim.

Jednom gledam na svoj posao,
drugi put desno i lijevo na ljude oko sebe.
Razmišljam što će mi oni reći.
i ravnam se po zavisti ili častohleplju.
Radim uporno i zlojedo,
možda samo zato što sam razočaran,
ili jer ne vjerujem
da ću ostvariti cilj.

Htio bih biti slobodan čovjek.
Htio bih biti odgovoran za ono što radim.
Htio bih raditi s maštom i ljubavlju.
Svojim me Duhom oslobodi.
Želio bih dohvatiti korijen života
svoga bližnjega.
Pomozi mi da prihvatim patnju i siromaštvo,
da razumijem sudbinu, svoju i tuđu,
i da u tom Duhu budem drugom blizu.



Da li je nečija duša prošla
kroz vatru božanske ljubavi, to
prepoznajem, ne po načinu
kako on govori o Bogu,
nego kako govori o zemaljskim stvarima.

Gospodine, mi znamo da ti želiš bolji svijet.
Slutimo tvoju volju.
Ali ne znamo kako bismo je ostvarili.
Otvori nam oči.
Daj nam mašte.
Daj nam neustrašive i djelotvorne snage.
Po nama, svom oruđu, mijenjaj zemlju.
Gospodine, mi vjerujemo, pomozi našoj nevjeri.

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Stiv on ned stu 29, 2009 1:40 pm

Dragi tata kada umreš nisi više branitelj
Pismo jedne djevojke koje je pisala svome pokojnom ocu, a koje se pojavilo na svim hrvatskim portalima zaintrigiralo je javnost, a HTV je napravila priču o djevojci koja je autor pisma.
Pismo je napisala djevojka od 19 godina Sanja Knežević svom mrtvom ocu hrvatskom branitelju.

Dragi tata,

prošao je i 23. dan od kada te nema. Nedavno bi proslavio svoj 44. rođendan. Bože, pa tek sada shvaćam da ti nisi bio star. Oni sijedi pramenovi na tvojoj kosi i ona dva sjeda roga na bradi, bili su to tek znaci briga koje si nosio.

Kao da si čekao "punoljetnost" države da odeš, ironično, zar ne? Tako davno se čini ta 91'. Godina koja je promijenila sve nas, a vas branitelje najviše. Bio si dobar čovjek i odličan otac, ali počeo si se "gasiti". Baš kao i mnogi. Iščezavao si pred našim očima, tako potiho a opet tako radikalno, oštro, duboko. Gubio si na kilaži, borio se sa dijabetesom, sa glavoboljama, PTSP-om, otkazivanjem bubrega, moždanim udarom, da bi ti naposljetku srce doslovce "puklo" i jednostavno si otišao. Znao si gdje odlaziš - na neki, zasigurno, bolji, pošteniji svijet.

Da se za ovo nisi borio, to si shvatio i sam. I to nedugo nakon rata. Darovao si najbolje godine života i riskirao ono najvrjednije što si imao za "slobodu". Sloboda? Čija? Tvoja? Moja? Naša? Ne! Sloboda onih koji nas ruše od samoga početka.
Pričao si mami kako će ovo biti pravna država i kako će se branitelji cijeniti, kao i u drugim zemljama. Moram li ti govoriti u čemu si pogriješio? Mislim da sve i sam znaš.
Ne da vas cijene, ne da vas poštuju ili vam olakšavaju daljnji život. Oni vas guše, gaze i pljuju, jer za njih ste samo roboti koji su izvršili njihovu ljigavu misiju. Za njih ste samo brojevi, kojih se žele riješiti.
Kažem ljigavu, jer kako nazvati ovaj period od 18 godina tzv. "slobode" nego ljigavošću? Kako nazvati sve postupke kojim vas "rešetaju" iz dana u dan, sve njihove poduhvate u kojima vas "lome" i ostavljaju da životarite kao napušteni bjegunci u prašumi?
Kako nazvati njihov postupak ostavljanja pištolja braniteljima nakon rata kao "uspomenu"? Samo što vam nisu dali i "zlatni" metak da se ubijete i da vas skinu sa "tereta".

Tata, koliko se tvojih suboraca ubilo, koliko ih je umrlo nakon rata, a kako žive oni preživjeli? Tata, lupaju li glavom o zid, kao što si ti lupao od boli? Imaju li noćne more koje si i ti imao? Osjećaju li se prevareno, kao što si se i ti osjećao?
Tata, imaju li i njihova djeca moje godine? Jesu li i njima njihovi očevi umrli na rukama? Jesu li i oni svijesni kako ovo nije država za koju ste se borili?
Tata, znam da znaš odgovore, ali ne moraš mi odgovarati. Samo pozdravi i njihove očeve "gore", ako ih možeš pozdraviti.

Pitaš se kako smo mi. Pa loše smo. U papirologiji provodimo sate i sate. Vrte nas u krug sa papirima. Toliko potvrda, dokaza. Za što? Jesu li i tebe 91' tražili toliko potvrda, papira? Znam da nisu. Tada je bilo bitno imati vojsku. Danas vas se žele riješiti.
Pogledali su tvoje papire i neki stručniji ljudi, kažu da si trebao dobiti dva čina više od čina narednika. Čak sam i ja iz onih papira mogla to zaključiti.
Pa ti si obavljao poslove zapovjednika kasarne, radio sa bojnim otrovima, piše da si imao odgovornost za sve.
Narednik? Heh, ne moraš mi objašnjavati, znam ja da su se činovi dijelili "šakom i kapom" preko veza. Ti ih nisi imao.
Bio si ponosan i na to malo. I meni je dovoljno znati da si bio čovjek i da su te svi voljeli.
Znaš, na sprovodu su bili i neki dečki kojima si bio nadređen. Kažu da si bio dobar prema njima i da si mnoge spasio riskirajući svoj život.

E heroju moj, znamo i ti i ja da se herojstvo ne mjeri njihovim "titulama" koje se mogu kupiti. Ali, to je danas jedino na cijeni, očito.
Ne brini. Ja te volim takvoga.

Znaš, moramo dokazivati da si umro od posljedica rata, jer inače ne možemo ostvariti neka prava na tvoju mirovinu. Ne razumijem to najbolje, jer ne razumiju to ni ljudi koji bi trebali razumjeti. Zovem ove urede, ali ti ljudi koji tamo rade ništa ne znaju. Čak ne znaju ni da je objavljen natječaj za braniteljske stipendije, a njihov posao je da to znaju prvi.
Znaš, seka i ja više nemamo pravo ni na povrat novaca za udžbenike. Kaže mi žena koja radi u uredu za ta pitanja da oni nemaju stavku u zakonu koja će definirati što sa djecom branitelja koji umru. Rekla nam je da po njenom nemamo pravo na ništa. Valjda više nismo djeca branitelja, a ti nikada valjda nisi ni postojao, a kamoli bio branitelj.
Znaš, čudni su ti ljudi tamo. Uopće ne razumiju ono o čemu pričaju. Ponude ti njihovog besplatnog pravnika ili savjetnika i kada izađeš iz njegove kancelarije, osjećaš se još gluplji nego što si bio kada si ulazio.
To su ti još jedini koji "kradu" radna mjesta sposobnim ljudima. Kažu da je "debela veza" ne raskidiva. Sada se slažem sa tim.

Tata, ovo ti ne pišem samo da ti predočim za kakav si se "svijet" borio, ovo ti pišem da se i oni branitelji koji su još živi pripreme na sve i da znaju u kakvim će problemima ostaviti svoje najbliže. Ovo pišem kako bi se ti živući branitelji borili a ne predali. Kako bi se uzdigli,a ne klonuli. Kako bi shvatili da one koji sjede u udobnim foteljama neće pogoditi njihovo samoubojstvo, već njihova odlučnost da žive, da pokažu da nisu odustali.

Tata, ovo ti pišem, kako bi pokušala spasiti barem jednog branitelja od smrti. Kako bih smanjila broj djece koja će se sutra probuditi bez očeva.
Kako bi potakla ostale da se udruže, da se sastaju, da razmjenjuju mišljenja iz ratnih dana i da se podupiru. Jer vas su razbacali kao kuglice, svakoga u svoju osamu. Pustili su vas da sami preživljavate i da se sami uzdižete nakon pada. Tata, bilo bi vam lakše da ste se ponekad okupili. Jer samo vi, koji ste 91' hodali po popaljenom tlu, znate kako je to hodati užarenih stopala i samo vi znate kakav je osjećaj "gorjeti" ili gorjeti za ideale.
Samo vi znate koju bol u sebi nosite i samo vi sami sebe najbolje razumijete.

Tata, ovo ti pišem jer želim da znaš da neću odustati. Ovo ti pišem jer ne želim da se zaboravi. Ne želim da se opet ponovi, iako znam da hoće.
Nažalost, ti nisi jedini.

Tata, sada moram otići, došla sam te samo obavijestiti, ako nisi, slučajno, znao - da kada umreš više nisi branitelj.

Volim te, to znaš.

_________________
uradi drugom sto bi zelio da drugi tebi uradi

Stiv
Admin


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on uto sij 12, 2010 9:35 am

Dva
čovjeka prelazila su preko polja kada je pred njima iskrsnuo razjareni
bik. Bezglavo su počeli da bježe ka najbližem utočištu, dok je bik
tutnjao za njima. U trenutku, shvatili su da mu ne mogu pobjeći. Jedan
je doviknuo drugome:

“Gotovo je! Nema nam spasa! Brzo, reci neku molitvu!”, a ovaj mu je uzvratio:
“Nikada se u životu nisam molio i ne znam kakva bi molitva odgovarala ovoj situaciji.”
“Ma nije važno! Bik nas sustiže, reci bilo šta!

“Dobro onda, kazaću ono što je moj otac govorio prije svakog obroka:
Gospode, hvala ti na onome što nam sleduje.
***
Život
je kao partija karata u kojoj se svaki igrač trudi da što bolje odigra
s kartama koje su mu podijeljene. Onaj koji odbije da igra s kartama
koje mu sleduju, već traži neke za koje smatra da ih zaslužuje, osuđen
je da propadne u životu. Nas niko nije pitao želimo li da igramo. Tu
nema izbora, svi u tome učestvuju.
Na nama je da odlučimo kako.

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on pet sij 22, 2010 6:15 pm

Jedna stara Jevrejka sjedila je pored velikog i debelog Šveđanina i uporno ga gledala. Na kraju ga je upitala:


“Oprostite; vi ste Jevrej, zar ne?”

“Ne”, odgovorio je on. Nekoliko minuta kasnije, ona mu se ponovo obratila:

“Znate, meni možete slobodno da kažete. Vi ste ipak Jevrej?”

“Ne, ja zaista nisam Jevrej”, odgovorio je Šveđanin. Ona ga je pomno proučavala još neko vrijeme, a zatim rekla:

“Jeste li sigurni u to?”

lznerviran, čovjek je izjavio:

“U redu, ja sam Jevrej!”

Stara ga je ponovo pogledala, odmahnula glavom i rekla:

“Ne bi se baš reklo!”
........

Čuvaj se malih pukotina; mala će pukotina potopiti i veliki brod.

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on ned vel 21, 2010 7:03 pm

BAJKA O JEDNOM MIŠU
Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: “U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!”
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i reče:
“Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.”
Miš se okrene svinji i vikne: “Mišolovka je u kući! MIšolovka
je u kući!”
Svinja je suosjećala, ali reče: “Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.”
Miš tada krene prema kravi: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!”
Krava reče: “Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.”
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom. Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je zaklao svinju. Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.

Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

Kad sljedeći put čuješ da se neko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Brinite o drugima i drugi će vam vratiti – kad se najmanje nadate.

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on uto vel 23, 2010 5:58 pm

S KIM SE DRŽIŠ ZA RUKE?
Rabin Harold Kušner gledao je djecu koja su na obali mora zidala kulu od pijeska.
Kada su upravo završili zamišljenu kulu, za koju su potrošili mnogo vremena i strpljenja,
došao je talas i sravnao kulu sa zemljom.

Rabin je očekivao suze i bijes.

Djeca su sjela, uzela se za ruke i počela se smijati.
Malo zatim, započela su graditi novu kulu.

Rekao je:
“Spoznao sam da su me djeca naučila veoma važnu životnu lekciju:
sve stvari u našem životu koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doći će talas i odnijeti sve ono što smo sagradili s tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će se smijati samo oni koji će imati s kim da se drže za ruke.”

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on pon oľu 29, 2010 6:16 pm

PREREŽI UŽE ZA KOJE SI PRIVEZAN
Ovo je priča o planinaru, koji se želio popeti na najvišu planinu. U tu se je pustolovinu upustio nakon dugih godina pripremanja. Pošto je svu slavu želio samo za sebe, odlučio je, da će se na planinu popeti sam!
Počeo se uspinjati. Vrijeme je prolazilo, spuštao se mrak. Umjesto da potraži utočište gdje bi prespavao, nastavio je s uspinjanjem, sve dok se nije posve smračilo. Neprozirna noć je zagrlila planinske vrhove. Svud oko njega bila je gusta tama. Nebo i mjesec su bili prekriveni teškim crnim oblacima, nije se vidio ni prst pred okom.
Dok se uspinjao, samo nekoliko koraka prije vrha poskliznu se i poče padati strahovitom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne tačke i osjećati silu teže koja ga je neumitno vukla prema dolje. U trenutku očajničkog straha, pred očima mu se počeše odigravati svi lijepi i ružni trenuci njegovog života. Zastade mu dah. Kada je već pomislio da će umrijeti, osjeti iznenada kako ga zaustavlja uže za koje je bio privezan. Njegovo je tijelo visilo u vazduhu. Sve što ga je držalo bilo je uže. U tom je trenutku povikao:
“Bože, pomozi mi!”
Odjednom se s neba začu dubok glas koji mu odgovori:
“Šta želiš da učinim?”
“Spasi me, Bože!”
“Zaista vjeruješ da te mogu spasiti?”
“Naravno da vjerujem!”
“Onda prereži uže za koje si privezan.”
“Molim!“
“PREREŽI UŽE ZA KOJE SI PRIVEZAN.”
Nastala je duga tišina. Čovjek je na kraju ipak odlučio, da će se ipak držati za uže svim svojim snagama.

Spasioci pričaju, kako su sljedećeg dana pronašli planinara mrtvog, smrznutog. Njegovo je tijelo visilo na užetu, za koje se grčevito držao… SAMO TRI METRA OD ZEMLJE.

A vi? Koliko ste vezani za svoje uže?
Da li biste ga prerezali?

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on pon lip 14, 2010 11:29 am

STRANAC

Nekoliko godina nakon što sam došao na svijet, moj tata je upoznao stranca koji je tek došao u naš gradić. Od samog početka tata je bio opčinjen pridošlicom i brzo ga pozvao da živi s našom porodicom. Stranca smo brzo prihvatili i od tada je živio sa nama.

Dok sam odrastao nijednom se nisam zapitao o njegovoj ulozi u našoj porodici. U mom dječijem umu on je imao posebno mjesto. Roditelji su me odgajali komplementarno: mama me je učila da razlikujem dobro od zla, a tata me učio da budem poslušan. Ali stranac, on je bio pripovjedač. On bi nas držao opčinjene satima svojim avanturama, misterijama i komedijama.

Kad sam želio da saznam nešto o politici, istoriji ili nauci, on je uvijek znao sve odgovore o prošlosti, razumio je sadašnjost i činilo se da je čak u stanju da predvidi budućnost! Moju porodicu je odveo na prvi veliki fudbalski meč. Nasmijavao me i rastuživao. Stranac nikad nije prestajao pričati, ali tati to izgleda nije smetalo.

Ponekad, mama bi tiho ustajala i odlazila u kuhinju gdje je bilo tiho i mirno, dok smo mi jedni druge stišavali da čujemo šta ima da nam kaže. Danas se pitam da li se ikad molila da stranac ode iz našeg doma.

Tata je upravljao našim domom s određenim moralnim normama, ali stranac nikad nije osjećao obavezu da ih prati. Profane priče, naprimjer, nisu bile dozvoljene u našoj kući. Ni od nas, ni od naših prijatelja, ni od posjetilaca.

Naš dugogodišnji posjetilac, s druge strane, glatko bi se provlačio s psovkama koje su parale moje uši i tatu tjerale da pobjesni, a mamu da pocrveni. Tata nije dozvoljavao liberalnu upotrebu alkohola, ali nas je stranac podsticao da ga redovno pijemo. On je učinio cigarete da izgledaju privlačno, cigare džentlmenski, a muštikle prefinjeno.

Slobodno je govorio o seksu, čak i previše. Njegovi komentari su ponekad bili provokativni, ponekad sugestivni, a ponekad jednostavno besramni.

Danas znam da su moja shvatanja o ljubavnim vezama u velikoj mjeri formirale strančeve priče. Iz dana u dan stranac je protivrječio vrijednostima mojih roditelja, ali su ga ipak rijetko ućutkavali. I NIKAD ga nisu zamolili da napusti našu kuću.

Više od 40 godina je prošlo od kad se stranac uselio u život naše porodice. Jako se brzo uklopio pa danas ni izbliza ne izgleda tako očaravajući kao što je bio s početka. Međutim, čak i ako danas uđete u kuću mojih roditelja i dalje ćete ga pronaći kako sjedi u svom ćošku, iščekujući nekoga da ga sasluša, da priča s njim dok mu pokazuje svoje slike.

Kako se zvao stranac?

Mi smo ga prosto zvali – TV.

U međuvremenu je dobio i suprugu. Zovemo je računar.

Njihovo prvo dijete zovemo mobilni telefon.

A njihovo drugo dijete – Facebook.

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on ned srp 04, 2010 7:29 pm

Nekada davno, prije mnogo mnogo godinа, dаleko negdje u nekoj drugoj dimenziji, živio je Veliki Tvorac. U toj dimenziji nije bilo ni glаdi ni bolesti, ni rаtovа ni bijede. Ustvari nije moglo ni da bude, jer je sve u toj dimenziji bilo nematerijalno. Posvuda su bile samo čiste i svijetle duše. One su zračile prekrasnim sjajem koje se presijavalo hiljadama boja. Kao da je neki nevidljivi umjetnik razasuo po njima bezbroj najrazličitijih boja. Taj umjetnik bio je upravo Veliki Tvorac.

Svakoga dana On bi izvadio jedan spisak, pogledao ga i objavio pred svima: danas ću poslati na Zemlju ove duše.

Nakon što bi ih poslao izvadio bi jedan ključ i spustio se u Tamnu rupu svoje dimenzije. Tamo je naprotiv vladao nepregledan mrak. Ali se moglo čuti lepršanje drugih duša – Tamnih. One su bile loše, jer nisu mogle da vide ni boje ni ljepotu. Ponekad se čak dešavalo da se neka tamna duša oboji, ali je to bilo jako rijetko. I u tamnoj rupi svoje dimenzije Veliki Tvorac je obavljao ritual sa spiska – slanje tamnih duša na Zemlju.

Poslije bi Veliki Tvorac izvadio svoj ključ i vratio se kroz crnu rupu ponovo u svoj svijetli dio dimenzije. Ujutro bi ustajao, uzimao svoj čarobni štapić i slao duše na Zemlju. Isti broj i svijetlih i tamnih da bi se održala ravnoteža na Zemlji. I svaku sa svojom misijom. A kada bi ispunile svoju misiju, on bi ih ponovo vraćao nazad sve do sljedećeg putovanja. To se ponavljalo do u beskraj, jer su duše u stvari bile besmrtne.

Jednog prekrasnog dana Veliki Tvorac se probudio sa nekim čudnim osjećajem. Nije ga prije nikada doživio. Možda je to bio neki znak da treba da promijeni nešto. Zamislio se, počešao po glavi i izvadio spisak. Gledajući spisak vidio je nešto neobično. Jedna duša je mnogo često odlazila na Zemlju i vraćala se nazad. Otkud to?! Nije mu bilo jasno. Možda njena misija nije bila dovoljno složena? Zašto? Da nije možda…?
Mnogo pitanja, a nijedan odgovor. Tada se sjeti onog čudnog osjećaja. Baš u njemu je ležao odgovor, vrijeme je bilo da predloži nešto novo svojim dušama. Da krenu novim putem svog razvitka.
Veliki Tvorac uze svoj čarobni štapić, zamahnu njim i razdijeli dušu na dva jednaka dijela. Nakon toga slao je duše na Zemlju bez da gleda u spisak. I da bi eksperiment bio potpun, slao je i dvije crne duše, zbog ravnoteže. No jednu stvar je previdio. A to je, da dijeleći svijetle duše, nije isključio funkciju da se i tamne duše dijele na dva dijela. I umjesto dvije, na zemlju su otišle četiri tamne duše.

I tako se je na različitim dijelovima jednog grada rodilo šest beba. Porasle su sasvim jednake. No, kako se obično dešava na zemaljskom životu, svako od tih šest ljudi krenu svojim putem. Da ostvari neku svoju misiju. Dvije su svijetle duše u početku bile odvojene od tamnih duša, no vremenom neosjetno počeše da se međusobno privlače. I kako je vrijeme prolazilo tamne duše sa svojom tamom počeše da se miješaju sa raznim bojama iz svijetlih duša.

Prođe proljeće, ljetu dođe kraj. Sunce je peklo i sve obasipalo svojom svjetlošću i toplotom. U jednoj tamnoj duši tama poče postepeno da blijedi, sve dok se na kraju nije pretvorila u čisto bijelo, svježe i nevino. Tako je započela misija jedne polovine. Druga polovina istovremeno je tamnila među drugim tamnim dušama. S vremena na vrijeme, u njoj bi se javljale i druge boje, ali ti momenti su bili isuviše rijetki.
No jednog dana nastupi i vrijeme susreta. Tamno-svijetla duša, okružena svojim tamnim dušama izvan ravnoteže duša, razlikovaše se od ostalih svojom bojom. Nije saosjećala sa njihovim suzama i tugom. Dani su prolazili. Veliki Tvorac, posmatrajući svoj eksperiment, iznenada kihnu. Kihanje je čula tamno-svijetla duša pogledala u vis očekujući da je Veliki Tvorac vrati nazad, no on je nije vratio nego se je sakrio iza sunca. A sunce, ono zasija još jače. Kako svojom svjetlošću, tako i svjetlošću Velikog Tvorca.

Tamno-svijetla duša se zamislila. Mislila je i gledala u sunce. Tamno u njoj poče još jače da blijedi. I tada poče da uviđa koliko ima ljepote na Zemlji. Krenu da traži nove duše za prijatelje. Dok jednog dana ne osjeti neku čudesnu privlačnost prema drugoj svijetloj duši. Gledajući je, primijeti nešto drugačije na njoj, ali istu boju. Šta to treba da znači? Veliki Tvorac im nije rekao razlog zbog koga idu na Zemlju. Sami su trebali da otkriju svoju misiju.

Iznenada ona začu neke nepoznate zvuke iz nekakve kutije. Ljudi su je zvali Radio. I iz te kutije se često mogla čuti neka, njoj nejasna riječ – „Ljubav“.
Šta je to?!

I tamno-svijetla duša sve češće poče da osluškuje zvuke iz kutije, a i misli druge duše. Nedugo zatim, sve joj postade jasno.
Dođe noć. Druga duša je upita:
- Zašto me gledaš tako?
- Zato što te volim! – odgovori prva duša i iznenada shvati svoju misiju. A misija je bila da se očisti od tame i nađe svoju drugu polovinu.

Odozgo ih je gledao Veliki Tvorac i smiješio se. Eksperiment se pokazao kao uspješan. Dva dijela dvije duše uspjele su da se nose sa zadatkom i da se nađu. Nagrada, koju im je poslao Veliki Tvorac bila je vječni život i sreća.

***************

A sada, kada ste pročitali ovu priču, pogledajte kakva je vaša duša. I potražite svoju drugu polovinu. Jer Velikom Tvorcu se dopao eksperiment i on nastavlja da ga sprovodi.


Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Stiv on pon srp 05, 2010 5:16 pm

Procitati samo ako imas vremena za Boga - odlomak
*** Bio jednom jedan čovjek, imenom George Thomas, bio je pastor a živio je u jednom malom selu. Jednog Uskrsnog jutra
išao je prema crkvi noseći u ruci jedan zahrđali kavez. Kada je došao u crkvu stavio ga je blizu propovjedaonice.
Vjernici su bili veoma iznenađeni kada su to vidjeli. Kao odgovor pastor je započeo propovijed: 'Dok sam jučer šetao
susreo sam jednog dječaka koji je u ruci nosio ovaj kavez. Unutra su bile tri ptičice. Tresle su se od hladnoće i od
straha. Zaustavio sam dječaka i upitao:'Što to nosiš, dijete moje?' 'Tri stare ptice', odgovorio je. 'Što ćeš s njima
učiniti?', upitah ga. 'Nosim ih kući da se igram s njima', odgovori dječak. 'Dražit ću ih, kidati im perje i tako će se
posvađati. Silno ću se zabaviti'.

'Ali, prije ili poslije će ti dosaditi. Što ćeš tada učiniti?' 'Imam mačke', odgovori dječak. 'One vole ptice. Njima ću
ih dati'. Pastor je ostao u šutnji jedan trenutak. 'Koliko tražiš za ove ptice, sinko?'

'Štoo? Gospodine, zar ih želite kupiti? Pa to su samo obične poljske ptice, ništa posebno. Ne pjevaju a nisu ni
lijepe!' 'Koliko?', ponovno je upitao pastor. Misleći da je pastor poludio, dječak je rekao :'Deset dolara!' Pastor je
izvadio deset dolara iz džepa i stavio ih u ruku dječaku a on je kao munja nestao. Pastor pažljivo uze kavez i pođe na
mjesto gdje je bilo drveća i trave. Otvori kavez i

s radošću pusti ptice na slobodu.



Eto, to je tumačenje praznog kaveza uz propovjedaonicu. A onda je započeo ovu

pripovijest:

Jednog dana Isus i Sotona su razgovarali. Sotona se bio vratio iz Edenskog Vrta. Bio je ponosit i napuhivao se
ohološću. 'Da Gospodine, upravo sam ulovio cijelo čovječanstvo. Upotrijebio sam zamku za koju sam znao da će biti
izvrsna a za mamac sam isto stavio ono što sam znao da će upaliti. Sve sam ih ulovio!''Što ćeš učiniti s njima?', upita
Isus. Sotona odgovori:'Oh, igrat ću se s njima! Naučit ću ih kako se oženiti a onda se

rastaviti; kako se mrziti i kako činiti jedan drugome zlo; kako piti, pušiti i psovati.

Naučit ću ih kako proizvoditi oružje za ratovati - puške i bombe - i kako se međusobno ubijati. Bit će to veoma
zabavno!' 'A onda, kada završiš igrati se s njima i učiti ih svemu tome, što ćeš onda učiniti s njima?, upita Isus.
'Oh, ubit ću ih', uzviknu Sotona oholo. 'Koliko tražiš za njih?', upita Isus. 'Daj, ne želiš valjda ovu svjetinu
kupiti! Nisu ni za što! Zli su veoma. Ako ih uzmeš

mrzit ćete. Pljuvat će po tebi, psovat će te a onda te i ubiti. Ne, nije valjda da ih i dalje želiš kupiti!!'

'Koliko?', opet upita Isus. Sotona pogleda Isusa i cereći mu se u lice reče: 'Svu tvoju krv, sve tvoje suze i tvoj
život!'


Reče Isus:'DOGOVORENO!'

_________________
uradi drugom sto bi zelio da drugi tebi uradi

Stiv
Admin


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on ned srp 18, 2010 3:33 pm

HRABRI DJECAK

Prije mnogo godina, dok sam radila kao volonter u bolnici Stenford,
upoznala sam djevojčicu po imenu Liza, koja je bolovala od jedne
veoma rijetke bolesti. Ispostavilo se da je jedina mogućnost da ozdravi
bila ta da joj se transfuzijom da krv njenog petogodišnjeg brata,
koji je na neki neobjašnjiv način uspio da preživi istu bolest,
tako da su se u njegovom organizmu stvorila antitijela
koja mogu da savladaju tu opaku bolest.
Ljekar je njenom malom bratu objasnio kakva je situacija
i pitao ga da li želi da da krv za svoju sestru.
Dječak je poslije samo jednog trenutka, duboko uzdahnuo i rekao:
- OK, spreman sam ako će to spasiti Lizu.
Dok su vršili transfuziju, ležao je u krevetu pored svoje sestre i smiješio se.
I ostali su se smiješili gledajući kako se djevojčici vraća boja na obrazima.
Onda je njegovo lice ublijedilo i sa njega je nestalo smiješka.
Pogledao je u ljekara i drhatvim glasom upitao:
- A hoću li odmah početi da umirem?

Pošto je bio mali, dječak je pogrešno shvatio doktora, mislio je da će sestri dati svu svoju krv.

Ja sam tada naučila šta je hrabrost.

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on sub kol 07, 2010 3:18 pm

PITANJE INTERESA

Jedan zemljoradnik, čije je žito uvijek dobijalo prvu nagradu na lokalnom sajmu, imao je običaj da najbolje sjeme dijeli svim seljacima u okolini.

Kada su ga pitali zašto to čini, odgovorio je:

“To je samo pitanje interesa. Vjetar nosi polen s jedne njive na drugu. Kad bi moji susjedi uzgajali žito lošijeg kvaliteta, unakrsno oprašivanje umanjilo bi kvalitet mojih prinosa. Eto zašto mi je stalo da uvijek sade najbolje sjeme”.

**

Sve što dajemo drugima dajemo sami sebi.

Nemoguće je pomoći drugome a da istovremeno ne pomognemo sebi, kao što je nemoguće nanijeti zlo drugome a da istovremeno ne nanesemo zlo sebi.

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on pon kol 30, 2010 3:36 pm

100 LJUDI


Ako bismo mogli smanjiti svjetsku populaciju na jedno selo od 100 ljudi,
i da pritom sva ostala postojeća mjerila ostanu ista, to bi izgledalo otprilike ovako.
Bilo bi:

57 Azijata
21 Evropljanin
14 iz Zapadne Hemisfere
8 Afrikanaca

52 bi bili ženskog pola
48 bi bili muškog pola

70 ne bi bili bijelci
30 bi bili bijelci

70 ne bi bili Hrišćani
30 bi bili Hrišćani

89 bi bili heteroseksualni
11 bi bili homoseksualni

6 ljudi bi posjedovalo 59% svjetskog bogatstva i svih 6 bi bilo iz Amerike.

80 bi živjelo ispod standardnih uslova stanovanja

35 ne bi bilo sposobno da čita

50 bi patilo od neuhranjenosti

1 bi bio blizu smrti

1 bi bio blizu rođenja

1 (da, samo 1) bi imao fakultetsko obrazovanje

1 (da, samo 1) bi posjedovao kompjuter.

I kada se naš svijet posmatra iz jedne takve umanjene perspektive, potreba za prihvatanjem, razumijevanjem i obrazovanjem postaje više nego očita.

I zbog toga:

Ako imaš hranu u frižideru, odjeću na sebi, krov iznad glave i mjesto za spavanje, bogatiji si od 75% ljudi na planeti.

Ako si se probudio ovog jutra zdrav, blagoslovljeniji si nego milion drugih koji neće preživjeti ovu sedmicu.

Ako imaš novca u banci, novčaniku ili štediš sitniš u nekoj posudi, spadaš u sam vrh od 8% svjetskog bogatstva.

Ako možeš prisustvovati crkvenom ili drugom religijskom obredu bez uznemiravanja, hapšenja, mučenja ili smrti, blagoslovljeniji si od 3 milijarde ljudi u svijetu.

Ako nikada nisi doživio opasnost bitke, usamljenost zatočeništva, agoniju mučenja ili muku gladovanja, tada si u prednosti u odnosu na 500 miliona ljudi svjetske populacije.

Ako držiš uzdignutu glavu sa osmijehom na licu i pritom si zaista zahvalan, blagoslovljeniji si od većine koja to može, ali iz nekog razloga ne radi.

I ako možeš da pročitaš ovaj tekst, blagoslovljeniji si od 2 milijarde ostalih ljudi na planeti koji ne znaju uopšte čitati.

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Poucne price

Postaj  Gost on pet lis 01, 2010 11:08 am

...jako su dirljive i poučne ove vaše priče/i ja bi se nadovezao,moglo bi biti zanimljivo...


STOLICA!!

U jednom Španjolskom selu kći zamoli svećenika da podje u njezin dom kako bi se na trenutak pomolio s njezinim jako bolesnim ocem.
Ušavši u jako siromašnu kuću,svećenik ugleda muškarca u krevetu kako leži,glave uzdignute na dva jastuka.
Pokraj kreveta nalazila se stolica.Svećenik pomisli da je tu postavljena zaradi njegovog posjeta.
-Pretpostavljam da ste me očekivali-reče mu.
-Ne,tko ste vi?,upita ga bolesnik.
-Ja sam svećenik kojeg je vaša kći pozvala da se pomolim s vama.
-Kada sam ušao primjetio sam praznu stolicu pokraj vašeg kreveta i pomislio sam da je tu postavljena za mene.
-Ah,stolica-rece muškarac.Zatim nastavi:
-Biste li bili tako ljubazni da zatvorite vrata:
-Svecenik,iznenadjen,zatvori vrata.
Bolesnik mu reče:
-Ovo nisam nikada nikome rekao.Čitav sam život proveo ne znajuci kako moliti.
Dolazeći u crkvu uvijek bi slušao kako mi se govori o potrebi molitve,kako valja moliti i o blagodatima koja sa sobom donosi molitva...
....medjutim,sve su mi te riječi,ni sam neznam zašto,ulazile na jedno a izlazile na drugo uho.
Jednom riječju,nisam znao kako moliti.Onda sam napokon jednog dana sasvim prestao moliti.
Tako sam nastavio sve do pred oko četiri godine.Jednog sam dana razgovarao sa svojim najboljim prijateljem koji mi reče.
Josipe-moliti,zapravo znači,razgovarati sa ISUSOM.Predlažem ti da uciniš sledeće:
Sjedni na stolicu i postavi drugu praznu stolicu pored sebe,zatim s vjerom pogledaj ISUSA koji sjedi pored tobom.Nije to nikakva glupost,jer nam je ON sam rekao:

"Ja sam svama u sve dane do svršetka svijeta."

Zatim mu govori i slušaj ga isto tako kao što to sad ciniš sa mnom.
Pokušao sam jedanput,zatim drugi put i toliko mi se dopalo da to odonda činim barem nekoliko puta na dan.
Uvijek dobro pazim da me moja kći ne vidi... inače bi me odmah zatvorila u ludnicu.
Svećenik je na te riječi bio vrlo ganut.Zatim objasni Josipu kako je to što čini,jako dobro i savjetova mu da to ne prestane nikada činiti.
Zatim se pomolio s njim,blagoslovio ga i vratio se u crkvu.
Dva dana kasnije nazvala ga Josipova kći da bi mu saopcila kako je njezin otac umro.
Svecenik je upita:
-Je li umro smireno?
-Da.Kada ste izašli iz kuće,pozvao me u dva sata poslije podne.
-Došla sam k njemu i ugledala ga u njegovom krevetu.
-Rekao mi da me puno voli i poljubio me.Izašla sam u kupovinu,a kada sam se nakon sat vremena vratila,pronašla sam ga mrtva.
Ima tu mudjutim nešto čudnoga.Izgleda da se malo prije nego je umro,digao i približio stolici koja je bila kraj kreveta.Vrativši se našla sam ga glave naslonjene na stolicu.
Što vi mislite o tome?
Svecenik,duboko ganut,obrisa suzne oči i odgovori:

-O kad bi barem svi mi mogli tako umrijeti !

Gost
Gost


[Vrh] Go down

Poucne price

Postaj  Gost on pet lis 01, 2010 11:11 am

Sanjao sam da imam intervju s Bogom?


"...a tako,ti bi me htjeo intervjuirati? reče BOG.
" Ako imaš vremena',rekoh.
Bog se nasmiješi"Moje je vrijeme vječnost?a što si me namjeravao pitati?"
"Što Te najviše iznenadjuje kod ljudi?..."
BOG ODGOVORI...
To što misle tjeskobno na budućnost te tako zaborave na sadašnjost.
Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
To što žive kao da nikada neće umrijeti a onda umiru kao da nikada nisu ni živjeli...
To što im je djetinjstvo dosadno,žure se odrasti a onda bi htjeli ponovo bili djeca.
To što troše zdravlje da bi stekli novac,a onda troše novac da bi vratili zdravlje.
BOG uze moju ruku u svoju.Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah:
"Kao roditelj koje bi životne pouke htio da Tvoja djeca nauče?"
Osmjehujuci se BOG odgovori:
"Da nauče kako nije najvrjednije ono što imaju,nego tko su u svojem životu.
Da nauče kako se nije dobro usporedjivati s drugima...
Da nauče kako nije bogata ona osoba koja najviše ima,nego ona kojoj najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine duboke rane ljubljenoj osobi,a tada su potrebne godine da ih se izliječi.
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.
Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole,ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje.
Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar,a vidjeti je različito.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste.
Moraju i sami sebi opraštati.
I DA NAUČE DA SAM JA TU-UVIJEK."

Gost
Gost


[Vrh] Go down

Poucne price

Postaj  Gost on pet lis 01, 2010 11:13 am

VLAK ŽIVOTA !!


Nedavno sam čitao knjigu u kojoj je život usporedjivan s putovanjem u vlaku.
Jako zanimljiva knjiga:

Život je poput putovanja u vlaku.Ljudi ulaze i silaze.Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenadjenja.Čovjek proživljava sretne trenutke ali ima i nezgoda,nesreća,žalosti.
Kad se rodimo i kročimo u vlak,susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijelog našeg putovanja.
Primjerice naši roditelji.
Nažalost istina je posve drugacija.Kad tad oni će sići s vlaka i ostaviti nas brez svoje ljubavi,svoje naklonosti,nježnosti,brez svoga prijateljstva i svoga društva.
Medjutim u vlak će ući druge osobe,koje će nam biti veoma važne.
To su naša braća i sestre,naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo zavoljeti u svome životu.
Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.
Drugi pak na svoji vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu.Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek na dohvat ruke te spremno pomažu onima kojima je potrebna pomoć.
Mnogi nakon svog silazka s vlaka,ostavljaju iza sebe čežnju.Mnogi nas sunovraćaju u duboku nevolju.Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.
Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu.Ostavljaju nas same u tom odsječku našeg putovanja.
Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće,potražiti ih te se pokušati smjestiti u njihov vagon.
Medju tim na našu žalost ne možemo sjesti uz njih.
Mjesto je pored njih vec netko drugi uzeo.
I takav je život.Prepun izazova,snova,maštanja,nadanja,prepun sastanaka i rastanaka,brez ponovnog sastanka.I nikad se ti trenutci neće vratiti.
Pokušajmo od svojega putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo.
Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru.
Pokušajmo u svakom od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.
Sjetimo se i toga da na svakom odsjeku životnog kolosjeka netko od saputnika moze "ISKLIZNUTI"te da treba naše razumijevanje i simpatije.
I mi ćemo može biti"ISKLIZNUTI"s kolosijeka.I vjerujemo da će se netko naći tko će nas razumjeti.
Najveći je misterij putovanja što ne znamo kada ćemo mi napokon sići s vlaka.
Isto tako ne znamo ni kada će naši saputnici sići.Pa ni za one koji sjede tik uz nas.
Bit ću veoma tužan i zalostan kada moradnem sići ZAUVIJEK s vlaka.Vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susreo za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi.
Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same.
Medjutim gajim nadu da će doći u GLAVNI KOLODVOR.
Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu,sa svom prtljagom sto je za ulazka u vlak nisu imali.To će me silno obradovati.
Usrećit će me činjenica te pomisao da sam im pomogao,povećati putnu prtljagu,te da sam u nju stavio prave sadrzaje.
Trudimo se i nastojmo da imadnemo sretno putovanje,te da se na kraju sva muka stostruko isplatila.
Pokušajmo da pri silazku s vlaka ostavimo prazno sjedalo,koje budi u ostalim putnicima sto nastavljaju putovanje cežnju te ugodna sjecanja.

SVIMA ŽELIM SRETNO I UGODNO PUTOVANJE !!

Gost
Gost


[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on sub lis 02, 2010 6:02 pm

DJEČAK I DJEVOJČICA

Bio jednom jedan dječak po imenu Dječak.
Dječak je bio krupan, zgodan dasa…
I Dječak je bio zaljubljen.

Dječak je bio zaljubljen u djevojčicu po imenu Djevojčica.
Ali Djevojčica za to nije željela da zna.

Vidite, Djevojčica je bila ljupko, lijepo, majušno, slatko stvorenje…
i Dječaka je, da izvinite, veselo vukla za nos.
Dječak prosto nije znao šta da radi.

Vidite, dok Djevojčica nije naišla Dječak prosto nije mogao da se odbrani od drugih djevojčica…
Trenutni problem bio je da je Dječak do ušiju bio zaljubljen u Djevojčicu,
a da nije znao kako da je obrlati.
I tako je jednog dana dječak pitao svog prijatelja, Prijatelja, za savjet.

Poslije dugog razmišljanja, Prijatelj je posavjetovao Dječaka
da zaigra igru “Ne dam ti se” na koju bi Djevojčica ubrzo morala da padne.
Dječak je prihvatio Prijateljev savjet…
I ne lezi vraže…
Djevojčica je uskoro izgubila glavu.
Počela je da sanja Dječaka.
Neprestano je smišljala slučajne susrete s Dječakom.
Nije prestajala da mu piše ljubavna pisamca.
Njeno srce je stalno vapilo za Dječakom.

Ali sada Dječak za to nije želio da zna, zato što je igrao igru “Ne dam ti se”.
A ni Djevojčica nije znala šta da radi… jer je bila zaljubljena u Dječaka… a Dječak ju je prosto ignorisao.
I tako je Djevojčica otišla do svoje prijateljice, Prijateljice, po savjet.
Prijateljica je rekla Djevojčici da treba da igra igru “Ne dam ti se” na koju bi Dječak ubrzo morao da padne.
Djevojčica je prihvatila Prijateljičin savjet i zaigrala igru “Ne dam ti se”.
Ali pošto je Dječak već igrao igru “Ne dam ti se”, nije ni primijetio da i Djevojčica igra igru “Ne dam ti se”.
I tako se ništa nije ni desilo.

E sad je to kraj ove tužne priče.

I Dječak i Djevojčica igrali su igru “Ne dam ti se”…
I nikada se više nisu ni vidjeli ni sreli.

Ali su zato oboje poslije toga živjeli…veoma daleko jedno od drugog.

Robert Gros

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on sri pro 01, 2010 5:09 pm

PUSTITE CASU

Profesor započe čas tako što uze u ruku čašu punu vode. Podiže je u vis tako da svi mogu da je vide i upita:
- Šta mislite, koliko je teška ova čaša?
- 50 gr,…100 gr, … 125 gr… – nagađali su studenti.
- Istina je ustvari da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvagamo, ne možemo biti sigurni. – rekao je profesor. Ali ja sam htio da vas pitam nešto drugo. Šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?
- Ništa! – odgovoriše studenti.
- Dobro. A šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor.
- Počeće da vas boli ruka – brzo odgovori jedan student.
- Tačno. A sada, šta će se desiti ako je držim ovako cijeli jedan dan?
- Ruka će početi da vas jako boli, a od takvog napora moguće je da će vam se ukočiti mišići, pa čak i da će vam se ruka paralizovati. I vrlo je vjerovatno da ćete osjetiti potrebu da hitno odete kod ljekara.
- Vrlo dobro. – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to dešava, šta mislite da li se je promijenila težina čaše?
- Ne! – odgovoriše svi u glas.
- Pa šta je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!

Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već ličila na zagonetku i svi zdušno počeše da traže odgovor.
- Šta ja treba da uradim, da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor.
- PUSTITE ČAŠU! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra.
- Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se dešava i sa vašim problemima u životu i sa vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetićete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetićete se paralizovano, tj. nećete biti u stanju da radite bilo šta drugo. Vrlo je važno je da razmišljate o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i da izvodite zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana…da ih “pustite da padnu” prije nego što utonete u san. Tako ćete sebi uštediti veliki stres i napor i svako jutro ćete se buditi svježi, vedri i odmorni. Osjećaćete se ispunjeni novom snagom i lakoćom da prevazilazite sve životne izazove, bez obzira u kakvoj se situaciji našli.

I zato upamtite: PUSTITE ČAŠU NA KRAJU SVAKOG DANA!

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  miki39 on sri pro 01, 2010 6:49 pm

KUTIJA POLJUBACA
Početak priče ide daleko u prošlost kada je otac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu
jer je
izgubila neku vrlo dragocjenu stvar. Novca je u tom vremenu bilo vrlo malo. Bilo je
božićno
vrijeme. Slijedećeg jutra je djevojčica donijela mali poklon i rekla: "Tata, to
je za tebe."
Tati je bilo vrlo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio, da unutra nema
ničega, jako se
naljutio. Kćerkicu je prekorio: "Zar ne znaš ako nešto pokloniš, očekuje se da se
u kutiji
nešto i nađe?" Djevojčica ga je žalosno pogledala i suznim očima rekla:
"Tata, ali nije
prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe." Tata je bio ganut.
Kleknuo je pred
kćerkicu, jako je zagrlio i zamolio za oprost. Do kraja života čuvao je tu kutiju
pored
kreveta i uvijek, kada se osjećao izgubljeno i očajno, otvorio ju je i iz nje uzeo
jedan
nevidjivi poljubac i sjetio se ljubavi koju je kćerka spremila unutra. Svatko od nas
ima kutiju
punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju prijatelji, djeca, Bog... Ne postoje
važnije stvari
koje bi mogli dobiti.


miki39
Stariji forumaš
Stariji forumaš


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  miki39 on sri pro 08, 2010 5:42 pm

Usudite se!

Odluči neki car, zbog nekakvog važnog položaja na dvoru, testirati svoje dvorjane. Okruže ga moćni i mudri ljudi i car im reče: U nedoumici sam i zanima me tko je od vas u stanju to riješiti. Odvede ih potom do jednih ogromnih vrata; toliko velika vrata još nitko nije bio vidio. Ovo su najveća i najteža vrata u mojem carstvu, objasni car. Može li ih koji od vas otvoriti? Neki stanu samo izdaleka odmahivati glavom. Drugi, koje smatrahu mudracima, zagledati vrata izbliza, no onda ipak priznali kako ih ne mogu otvoriti. Ne karaju se svi slože kako je zadatak pretežak i da ga ne mogu riješiti.
Tada jedan dvorjanin, ipak, priđe vratima: zagledavao ih, opipavao, gurao, nastojao pomaknuti… Odjednom, povuče ih snažnim trzajem i gle – vrata se otvore! Bila su odškrinuta, ne i zaključana, i nije bilo potrebno ništa drugo do samopouzdanja da se to utvrdi i da se prema tome postupi.

Car objavi: ti ćeš dobiti položaj na dvoru. Nisi se oslonio samo na ono što vidiš. Usudio si se pokušati ono što se u početku činilo nemogućim.
Usudite se i vi! Mnoga su vrata odškrinuta.



miki39
Stariji forumaš
Stariji forumaš


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Lili on sub pro 11, 2010 4:31 pm

OBICNA PRICA

Bog slijepi čovjeka od gline i ostade mu u ruci još jedan neiskorišten komad.

“Šta još da ti zalijepim?” – upita Bog čovjeka.

“Zalijepi mi sreću!” – odgovori čovjek.

Bog ništa ne odgovori već mu samo stavi u dlan preostali komad gline.

Lili
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Poucne price

Postaj  Sponsored content Today at 10:18 pm


Sponsored content


[Vrh] Go down

Stranica 1 / 2. 1, 2  Next

Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh]

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.