Donji Rahic
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Običaji

Go down

Običaji Empty Običaji

Postaj  Stiv uto stu 24, 2009 2:18 pm

Tetovirani Križevi
Stariji će se sigurno sjetiti nježnih ruku bake ili majke koje su bile ukrašene tetoviranim križevima ili drugim ornamentima.
Zanimljivo je da se običaj tetoviranja ruku križevima isključivo veže za područje srednje Bosne, dok se Posavina u tim izvještajima ne spominje.

Iz srednje Bosne potiču i detaljni opisi tetovaža koje su napravili Ćiro Truhelka i engleska putnica Mary Edith Durham krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Tetoviranje je jedan od običaja koje Hrvati Bosne i Hercegovine preuzimaju od prastanovnika ovih prostora Ilira (u ilirskim grobnicama su pronađene igle za tetoviranje) nastavljajući tako ovu tradiciju od pradavnih vremena do danas. Britanski povjesničar Noel Malcolm, u djelu "Bosnia: A Short History" piše da običaj tetoviranja nije poznat među drugim Slavenima, već da je tetoviranje posebnost katolika srednje Bosne. Ni Truhelka, ni Durham (Malcolm samo prepisuje (citira) Truhelku) ne spominju tetoviranje u sjeveroistočnoj Bosni.
Tetoviranje je i jedan od dokaza da su Hrvati u Bosni i Hercegovini jedini nasljednici i baštinici kulture i običaja prastanovnika ovih prostora (u Bosni i Hercegovini je tetoviranje rasprostranjeno samo među Hrvatima).

Tetoviranje se obično sastoji od niza malih križića na prstima i rukama, te predstavlja neizbrisiv simbol katolicizma u Bosni i Hercegovini.

Česte su i tetovaže krune te sitnih točkica u krugu koje možda simboliziraju kolo.
Jedan od razloga rasprostranjenosti tetoviranja križeva kod Hrvata u BiH je pokušaj da se spriječi odpadništvo od katoličke vjere tj. islamizacija.

Tetovirani križ na ruci je bio vidljivi znak pripadnosti kršćanstvu i u „zlim vremenima“ je bilo potrebno puno hrabrosti imati takve tetovaže
Običaji Tetovirana-ruka
Isto tako, ovaj običaj je pomogao da se spriječi tursko otimanje katoličkih djevojaka, te otmice muške djece za tursku vojsku (Janjičari).

Postojalo je više načini tetoviranja, a tetovirale su uglavnom žene.
Jedan od načina je da se na mjestu, na tijelu, koje će se tetovirati najprije nacrta crtež, a zatim se brzo bode iglom po zategnutoj koži i onda natrlja smjesom od uglja i meda. Drugi način je da se od kore drveta izreže križić, te po njemu bode iglom i posipa smjesom od uglja a domaća rakija je služila kao dezinfekcijsko sredstvo.

Tetoviranje je bilo vrlo bolno i tetoviralo se je obično na proljeće ili u vrijeme crkvenih blagdana.

Ovaj običaj je, prije dolaska komunista na vlast, bio rasprostranjen u većini sela brčanskog kraja (Boće, Laništa, Vitanovići, Ulović, Zovik).
Danas su modi neke druge tetovaže, na nekim drugim dijelovima tijela. Križ, simbol kršćanstva, sve je manje vidljiv i na zidovima, a sve ga manje ima i u srcima. Tetoviranje križeva na rukama, taj pradavni običaj naših predaka, umire zajedno s našim bakama i majkama.


tekst i foto: Anto Sluganović/posavski-obzor.infoObičaji Tattoo1
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

Običaji Empty Re: Običaji

Postaj  Stiv sub oľu 20, 2010 5:58 pm

Tetovaže
Razlozi iz kojih su se ljudi nekada, ali i danas, tetovirali individualni su kao i sam čovjek. Prije su to često bili inicijacijski ili vjerski rituali, zatim praznovjerje ili vjera u izlječenje od raznih bolesti. U Egiptu su vjerovali kako tetovaže preminulome daju snagu i sposobnost da se u posmrtnom životu rasplođava. Narod Ainu tetovirao je žene oko usta kako bi se istaknulo da su spremne za bračni život. Afrička plemena s tetovažama su povezivala začeće, rođenje, smrt, snagu i hrabrost. Prije su i kršćani na čelo ili zglob ruke tetovirali početna slova Isusa, CX ili I.N., ili simbole kršćanstva poput janjeta, križa ili ribe. Jedan od “novijih“ i nadasve užasnih primjera tetoviranja može se naći u nacionalsocijalizmu. Židovima, homoseksualcima i drugim zarobljenicima u koncentracijskim logorima na ruke su se tetovirali brojevi koji su se odnosili na svakog zatvorenika. Europu su tetovaže “poplavile“ zahvaljujući pomorcima. Oni su se diljem svijeta tetovirali i tu “umjetnost“ donosili na europsko tlo.

No, ono s čime su se prije identificirali isključivo samo pomorci i zatvorenici, najkasnije je 90-tih godina u Europi doživjelo modni boom. Danas se tetovaže mogu naći u svim društvenim slojevima. Vrijeme kada su samo prostitutke, vojnici ili zatvorenici imali tetovaže odavno je prošlo. Samo u Njemačkoj preko četiri milijuna osoba ima bar jednu tetovažu na tijelu. A razlozi? Znak pripadnosti određenoj skupini, izražavanje erotičnosti ili vlastitog stava, ali i iz modnog trenda...

“Riječ je o veoma starom trendu“

Koji je narod i gdje prvi počeo prakticirati tetovaže na tijelu? Pitanje je s kojim se već dugo bave povijesničari i znanstvenici. No, nitko od njih dosad nije uspio u potpunosti odgovoriti na ovo pitanje. Zapravo nije ni čudo, jer ako izuzmemo mnoge stare narode koji su iz tradicije ili običaja primjenjivali tehniku tetoviranja i gdje se ne može sa sigurnošću reći tko je on njih prvi s time počeo, arheolozi isto tako na svakoj novoj mumiji koju pronađu otkriju i raznorazne tetovaže koje ukazuju na to da je primjena tetovaža znatno starija nego što se i mislilo. Pitanje na koje je nešto lakše odgovoriti je pitanje zašto se ljudi od davnina, ali i dan danas, tetoviraju.

Da su tetovaže uistinu stara “tradicija“, ukazuju i sljedeći primjeri. Naime, kada je 1991. godine u Alpama pronađena mumija Ötzija, ledenog čovjeka koji je živio 3.300 godina prije Krista, znanstvenici su na njemu pronašli preko 50 tzv. medicinskih tetovaža. Riječ je o tetovažama, kako navode stručnjaci, koje se nalaze točno na onim dijelovima tijela na kojima se danas primjenjuje i akupunktura. One su mu, naime, pomagale pri ublažavanju mnogih bolova. Tetovaže su pronađene i na jednoj 4.000 godina staroj egipatskoj mumiji. Najstariju tradiciju tetoviranja ima narod Ainu, na sjeveru Japana. Povijest tetoviranja u Japanu seže se sve do Takugawe, jedne od japanskih dinastija šoguna koja je trajala od 1603. do 1867. godine.




Ovo je samo mali dio primjera koji dokazuju da su tetovaže, može se reći, oduvijek bile sastavni dio svih naroda. Tog je mišljenja i vlasnik studija Traumata55 Pasquale Demeco: “U našoj kulturi, ali i u drugima, tetovaže su oduvijek bile ukorijenjene. Ako se nije radilo o tetovažama onda su se površinski urezivali znakovi u kožu. Riječ je o veoma starom trendu.“ Tehnika tetoviranja u to je vrijeme bila “sirova“ i brutalna. Koža se “reckala“ pomoću kamena ili kostiju te se u ranu utrljavao pepeo ili biljna boja. Svaki je narod imao svoje vlastite metoda kako boju unijeti ispod kože. Eskimi su pod kožu unosili obojeni konac kojeg su zatim “uvezivali“. Maori, narod s Novog Zelanda urezivao je pomoću drvenog pribora znakove na lice.

Narod Samoe (država u Tihom oceanu) upotrebljavao je kuku koja je, među ostalome, bila izrađena i od ljudskih kostiju. Na Tahitiju koristile su se kosti ili zubi morskog psa. Indijski narod Maya i Asteci tetovirali su pomoću trna ili bodljike kaktusa. Naravno, današnja tehnika tetoviranja isto tako nije bezbolna, no usporedno sa starim tehnikama ipak se može reći kako je to danas “mačji kašalj“.
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

[Vrh]

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.