Početna stranica
Gallery
Pretraľnik
Registracija
LoginŽIVOT U TUDJOJ ZEMLJI.
3 posters
Stranica 1 / 1.
ŽIVOT U TUDJOJ ZEMLJI.
Gost ned lis 10, 2010 9:00 am
Svako od nas se rodio sa posebnom životnom misijom
dok je ne pronadjemo i ne ostvarimo, naš život će biti neispunjen.
Pitao bi vas:
Jel teško živjeti u tudjoj zemlji... normalno one koji žive u tudjini!!
dok je ne pronadjemo i ne ostvarimo, naš život će biti neispunjen.
Pitao bi vas:
Jel teško živjeti u tudjoj zemlji... normalno one koji žive u tudjini!!
Gost- Gost
Re: ŽIVOT U TUDJOJ ZEMLJI.
Gost ned lis 10, 2010 9:03 am
Rekao bi da nam nešto fali a to što nam fali ne može se kupiti ni za kakve pare.
Nostalgija prijatelji, nostalgija. Nema onog kao kod nas dole, hajd ti meni na kavu a ja tebi. Doćemo, dodijite, dodjite s djecom.... He he he. Nema ovdje DJEDOVINE.
Za vrijeme godišnjih odmora svi se povampirimo jer idemo dole, idemo KUĆI. Kakva god bila da bila, da li nova ili porušena kuća je, naša je.
I bude nama super dole, sretnemo školske drugove,prijatelje, ismijemo se, isplačemo se, izjadikujemo se mi jedni drugima. I kad svemu dodje kraj pakujemo se i idemo svojoj drugoj kući.....
Tablete protiv opake bolesti Nostalgije još nema na tržištu, barem ne ovdje kod mene u lipoj mojoj Deželi.
a i da ima, meni nema pomoći. Doktor mi je rekao da sam ja teži slučaj po tom pitanju.
Nostalgija prijatelji, nostalgija. Nema onog kao kod nas dole, hajd ti meni na kavu a ja tebi. Doćemo, dodijite, dodjite s djecom.... He he he. Nema ovdje DJEDOVINE.
Za vrijeme godišnjih odmora svi se povampirimo jer idemo dole, idemo KUĆI. Kakva god bila da bila, da li nova ili porušena kuća je, naša je.
I bude nama super dole, sretnemo školske drugove,prijatelje, ismijemo se, isplačemo se, izjadikujemo se mi jedni drugima. I kad svemu dodje kraj pakujemo se i idemo svojoj drugoj kući.....
Tablete protiv opake bolesti Nostalgije još nema na tržištu, barem ne ovdje kod mene u lipoj mojoj Deželi.
a i da ima, meni nema pomoći. Doktor mi je rekao da sam ja teži slučaj po tom pitanju.
Gost- Gost
Re: ŽIVOT U TUDJOJ ZEMLJI.
Stiv ned lis 10, 2010 7:24 pm
Neznam sta da kazem. Svakoga vuce rodna gruda. Volim otici u Bosnu, ali moja domovina je tamo gdje mi je obitelj.
Stiv- Admin
Re: ŽIVOT U TUDJOJ ZEMLJI.
Gost pon lis 11, 2010 11:40 am
Da,jasno Stiv i nebi smjelo biti drugačije ali ipak ćeš priznati kao i većina nas"da nam nešto fali"
Sjećam se kako je bilo nekada...
a kako je sada??
Odeš u kafanu,sjedeš za svoj stol, za stolom tvoje društvo,konobar ti služi piće i tako…
Sjediš, piješ, pričaš, ako ima muzike možeš i da zapjevaš nešto, ako ogladniš, naručiš ćevape ili nešto sa roštilja, pa to zaliješ pivom i tako u krug… Ono što su nam nudile nekada kafane za razlikuje od današnjih prenatrpanih, zagušljivih kafića, gdje cijediš svoje preskupo plaćeno malo pivo dok te dobro namontirane balavice ne zaraze a klinci sa lancima gledaju svojim pogledima istreniranih pit-bulova??
Jeste upravo ta opuštena, domaćinska atmosfera… I ta jednostavnost. Sjediš, pričaš, piješ, pušiš, pjevaš, jedeš, psuješ, svadiš se, prodaješ pamet, hvališeš se, kukaš… Onda, kada gazda vikne fajront, u neke sitne sate odlaziš da bi se opet vratio… U tu istu kafanu, za taj isti sto, da piješ isto piće i pričaš iste priče.
A kako je danas kod nas u tudjini...
Sjećam se kako je bilo nekada...
a kako je sada??
Odeš u kafanu,sjedeš za svoj stol, za stolom tvoje društvo,konobar ti služi piće i tako…
Sjediš, piješ, pričaš, ako ima muzike možeš i da zapjevaš nešto, ako ogladniš, naručiš ćevape ili nešto sa roštilja, pa to zaliješ pivom i tako u krug… Ono što su nam nudile nekada kafane za razlikuje od današnjih prenatrpanih, zagušljivih kafića, gdje cijediš svoje preskupo plaćeno malo pivo dok te dobro namontirane balavice ne zaraze a klinci sa lancima gledaju svojim pogledima istreniranih pit-bulova??
Jeste upravo ta opuštena, domaćinska atmosfera… I ta jednostavnost. Sjediš, pričaš, piješ, pušiš, pjevaš, jedeš, psuješ, svadiš se, prodaješ pamet, hvališeš se, kukaš… Onda, kada gazda vikne fajront, u neke sitne sate odlaziš da bi se opet vratio… U tu istu kafanu, za taj isti sto, da piješ isto piće i pričaš iste priče.
A kako je danas kod nas u tudjini...
Gost- Gost
Re: ŽIVOT U TUDJOJ ZEMLJI.
Gost uto lis 12, 2010 6:35 pm
S one strane...
S one strane
gajtan trava raste
Po njoj pasu ovce
čuvalo ih mlado momče.
Momče tužno plače
jos tužnije ječi
Svaka tudja zemlja
tuga je golema.
U tudjemu svijetu
bez oca, bez majke
brez brata i brez seje.
U tudjemu svijetu
nigdje nikog nema.
Svaka tudja zemlja,
tuga je golema.
S one strane
gajtan trava raste
Po njoj pasu ovce
čuvalo ih mlado momče.
Momče tužno plače
jos tužnije ječi
Svaka tudja zemlja
tuga je golema.
U tudjemu svijetu
bez oca, bez majke
brez brata i brez seje.
U tudjemu svijetu
nigdje nikog nema.
Svaka tudja zemlja,
tuga je golema.
Gost- Gost
Re: ŽIVOT U TUDJOJ ZEMLJI.
V E R I C A 80 čet lis 28, 2010 8:00 am
U jednoj zemlji sam rodjena..
u drugoj zivim sa svojom obitelji.
Imam dvije domovine i obe su kao dva dragulja....
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
u drugoj zivim sa svojom obitelji.
Imam dvije domovine i obe su kao dva dragulja....
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
V E R I C A 80- Stariji forumaš
Re: ŽIVOT U TUDJOJ ZEMLJI.
Gost ned lis 31, 2010 3:28 pm
V E R I C A 80 je napisao/la:U jednoj zemlji sam rodjena..
u drugoj zivim sa svojom obitelji.
Imam dvije domovine i obe su kao dva dragulja....
Jedni bi i ovako rekli"DA nam je normalna zemlja sta bi mi ovdje tražili".
Nekada se mislilo da je istok mrak a zapad Suncan!!!daliga je još uvijek naše mišljenje takvo ili slično...
(sve čestitke našoj Verici ako zaista tako i osjeća)
Gost- Gost
Re: ŽIVOT U TUDJOJ ZEMLJI.
Gost sub stu 06, 2010 7:36 pm
DALIGA ZAISTA ZNAMO GDJE JE NAŠ DOM??
(mislim na nas koji smo vani u tudjoj zemlji)
Ponekada se osjećamo kao da smo kod kuće i tamo i ovdje, a nismo možda nigde u svom domu.
To nije samo moj osjećaj, već je to osjećaj većine ljudi u dijaspori.
Tamo nikada više nećeš pripadati, a ovdje i ne pripadamo u cjelosti.
Zapravo,uvjek sam se osećao kao autsajder.
U toj poziciji uvjek ima neke osobne slobode, kada se osjećaš da ne pripadaš negdje???
(mislim na nas koji smo vani u tudjoj zemlji)
Ponekada se osjećamo kao da smo kod kuće i tamo i ovdje, a nismo možda nigde u svom domu.
To nije samo moj osjećaj, već je to osjećaj većine ljudi u dijaspori.
Tamo nikada više nećeš pripadati, a ovdje i ne pripadamo u cjelosti.
Zapravo,uvjek sam se osećao kao autsajder.
U toj poziciji uvjek ima neke osobne slobode, kada se osjećaš da ne pripadaš negdje???
Gost- Gost
Re: ŽIVOT U TUDJOJ ZEMLJI.
V E R I C A 80 pon stu 08, 2010 8:26 am
Andre, iskreno da ti kazem..ponekada se u svojoj domovini osjecam kao stranac....nije to,,,to...kao kada sam otisla...sve se mjenja...pojedinih dragih osoba nema vise....nema ni tih kuca...ili zive strani ljudi tamo....(duga prica),,,gdje sam nekada dolazila...ali ipak mi drago doci...rodjena sam tu....i jos uvijek netko ceka na mene.....
Austrija mi druga domovina... tu sam stvorila svoju familiju,,svoj "DOM"...
...opet mi danas srce zaplakalo...
potekla suza niz lice....
htjela sam zaboraviti..
al , eto sjecanje se vrati...
i moje srce opet pati.....
Austrija mi druga domovina... tu sam stvorila svoju familiju,,svoj "DOM"...
...opet mi danas srce zaplakalo...
potekla suza niz lice....
htjela sam zaboraviti..
al , eto sjecanje se vrati...
i moje srce opet pati.....
V E R I C A 80- Stariji forumaš
Re: ŽIVOT U TUDJOJ ZEMLJI.
Gost pon stu 08, 2010 9:57 pm
Da,da...jako te dobro razumijem Verice i sve je dobro dok imaš nekog tko te još čeka...nažalost većina od nas ni to više nema ali ipak nam je drago otići,kao što kažeš,rodjeni smo tamo.../nešto nas neodoljivo privlači!!!
Većina od nas se je znala uputiti i u zemlje daleke.
Do Europe, Amerike, čak i Australije.
Ali nigdje zraka i ugodjaja lijepog kao kod naše djedovine,naše očevine.
Vraćali bi se kući,majci rodjenoj i s nestrpljenjem u mislima,što li novog ima i što li se u rodnom kraju promijenilo.
Pa čak i kada bi znali da ničega novog nema, opet bi nas želja vukla da prespavamo makar jednu noć u postelji svojoj.
Da samo jedno jutro pomirišem zoru,tek tad je cijeli svijet moj.
Kako bi se bližili rodnom kraju, srce nam je postajalo sve veće i veće.
Ko sinija čini mi se da je kad ugledam sokak svoj. Stopalima ko da zemlju ne dodirujem,na krilima ko da letim, jer došao sam majci otadžbini,grudi rodnoj,životu svom.
...A DANAS...ništa više nije kao prije???
Većina od nas se je znala uputiti i u zemlje daleke.
Do Europe, Amerike, čak i Australije.
Ali nigdje zraka i ugodjaja lijepog kao kod naše djedovine,naše očevine.
Vraćali bi se kući,majci rodjenoj i s nestrpljenjem u mislima,što li novog ima i što li se u rodnom kraju promijenilo.
Pa čak i kada bi znali da ničega novog nema, opet bi nas želja vukla da prespavamo makar jednu noć u postelji svojoj.
Da samo jedno jutro pomirišem zoru,tek tad je cijeli svijet moj.
Kako bi se bližili rodnom kraju, srce nam je postajalo sve veće i veće.
Ko sinija čini mi se da je kad ugledam sokak svoj. Stopalima ko da zemlju ne dodirujem,na krilima ko da letim, jer došao sam majci otadžbini,grudi rodnoj,životu svom.
...A DANAS...ništa više nije kao prije???
Gost- Gost
Re: ŽIVOT U TUDJOJ ZEMLJI.
Bosanka ned srp 17, 2011 9:01 pm
Nisam nikad zivjela u tudjoj zemlji.
Mislim da svaka zemlja moze biti moja,ali eto nije me zivot nikud odveo dalje.
A kad o tome razmisljam nesto mi se nikud i neide,sve je to isto....patnja ovde....patnja tamo.
Gdje bi ja ba bez Bosne? Da mi dusa uvene!
Bosanka- Stariji forumaš
Stranica 1 / 1.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.|
|
|