Donji Rahic
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Zanimljivosti o Donjem Rahiću

2 posters

Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Stiv sub svi 23, 2009 12:19 pm

Evo pod ovu temu mozemo pisati sve ono sto smatramo zanimljivim a bilo kako je vezano s nasim selom.
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Stiv sub svi 23, 2009 12:20 pm

Svi su Hrvati bili plemeniti ... samo pojedini su plemići.
Titula i grbovnica dodjeljivala se je samo jednoj osobi za njezine zasluge. Tu titulu i grbovnicu mogli su samo direktni potomci dijeca (vanbračna ne) i njihova dijeca naslijediti. Dok su roditelji plemića, njegova braća i ostala krvna rodbina isključeni od korištenja pridjevka i titule.


Evo poksacu postaviti nekoliko grbova prezimena familija iz Donjeg rahica
Obitelj Antunović
Zanimljivosti o Donjem Rahiću Normal_ANTUNOVICS_v__ALMAS


Zadnja promjena: Stiv; sub svi 23, 2009 12:27 pm; ukupno mijenjano 1 put.
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Stiv sub svi 23, 2009 12:25 pm

Obitelj Markovic

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Normal_Mostaric-Vranic-grb_u_boji-Marica_Drazenovic
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Stiv sub svi 23, 2009 1:16 pm

Obitelj Vidakovic
Zanimljivosti o Donjem Rahiću 7_small
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Stiv ned svi 24, 2009 3:33 pm

Obitelj Knežević

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Knezevic
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Holidej sub srp 04, 2009 8:20 pm

Evo jos jedan koji je momentalno naj atraktivniji.



Zanimljivosti o Donjem Rahiću Captionit151823I784D37
Holidej
Holidej
Legenda foruma
Legenda foruma


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Stiv ned lis 25, 2009 1:29 pm

Ako zelite da vidite Donji Rahic na satelitu kliknite
OVDJE
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Stiv sri pro 09, 2009 8:27 pm

Ako zelite da vidite kartu Donjeg Rahica i vremensku prognozu sa nase selo pogledajte na ovom linku
http://www.worldplaces.net/hr/bih/bd/donji-rahic/
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Stiv sri pro 09, 2009 9:39 pm

Rahicana ima svuda.
Dr. sc. Dragutin Gutić (1953., Donji Rahić, Brčko, BiH), diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, doktorirao 1986. iz marketinga na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Bio je nastavnik Ekonomskoga fakulteta u Brčkom, Univerziteta u Tuzli, i predavao kolegij Psihologija rukovođenja i poslovno komuniciranje, a na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kolegij Ekonomika i marketing. Izabran je za nastavnika iz područja menadžmenta i marketinga na Fakultetu za uslužni biznis u Novom Sadu (Principi menadžmenta i Strateški menadžment) i na Univerzitetu za poslovne studije u Banjoj Luci (Marketing u trgovini, Upravljanje ljudskim potencijalima).

Ima status izvanrednoga sveučilišnog profesora.

Na Visokoj poslovnoj školi u Zagrebu je profesor iz područja marketinga i menadžmenta.

Objavio je četrdesetak znanstvenih i stručnih radova od kojih je desetak izvornih. Objavio je knjige: Psihologija za menadžere, Turistkomerc, Zagreb, 1990.; Umijeće poslovnog komuniciranja, Progres, Zagreb, 1991.; Ponašanje potrošača, Hercegtisak, Široki Brijeg, 2006.; Upravljanje ljudskim potencijalima u marketingu i prodaji, Hercegtisak, Široki Brijeg, 2006.; Marketing komunalnih usluga, Hercegtisak, Široki Brijeg, 2007.
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Stiv pet pro 09, 2011 2:02 pm

Klanje mesa - kolinje
Kako kaže stara poslovica - „bolje je da nestane sela, nego običaja. Stoga nećemo dozvoliti da oni nestanu već ćemo pokušati opisati kako je to, ne tako davno izgledalo u našem Donjem Rahiću kao i drugim susjednim selima.
Već u ranim jutarnjim satima domaćin bi odlagao vatru ispod vodom natočenih metalnih kotlova (oranija) koje su stavljaju na peći preuređene od osječene limene bačve, dok bi domaćica pripremila ostali dio potrebnog pribora uz koji bi se neizbježno našlo i nekoliko čaša i boca nedavno pečene domaće rakije.
Oči su uprte u smjeru „majstora od noža“ čovjeka koji je vičan klanju kako bi se domaćici dao završni mig za pripremu zdjele za svježu krv, tave i tepsije.
I dok bi se majstor približavao prvoj jutarnjoj žrtvi u svinjcu, kroz razgovor bi mu se pridruživali i ostali susjedi - „pomoćnici“.
S očima punim krmelja i s namazanom šnitom kruha u ruci za njima bi trčala djeca koja će ovom cjelodnevnom programu sudjelovati već od samog početka.
Tako će oni kasnije pričati ostalima kako se čije krme ponašalo i koliko je čije vagalo. Majstor (onaj koji kolje) bi opisivao zadaću i pozicije koje će „pomoćnici“ zauzeti kad on bude obavljao „glavni“ dio posla, a onda bi najstarijem od okupljene djece obećao dati mjehur na pranje i puhanje što bi djeci pričinjavalo najveće zadovoljstvo.
Nakon ispijene zdravice i sigurni da prva žrtva neće više „dobavljati korito“ zajednički se upućuju do sljedećeg dogovorenog kandidata koji će također, istim postupkom biti lišen života baš toga 29 studenog (praznika republike) kao slobodnog dana uposlenika za ovaj važan posao u pripremanju zimnice. Najčešće se na taj dan ili 25. kad je bio Dan BiH vršilo klanje.

Tako bi se od korita „odvojilo“ nekoliko svinja svakok domaćinstvu, a onda bi svi krenuli na daljnji postupak obrade mesa.
Dok se stariji ukućani dogovaraju koliko će se mesa mljeti, a koliko sušiti jedan od mlađih se dragovoljno hvata zaduženja oko pripreme prvih slasnih zalogaja na žaru.
Okupljena djeca uporno bi odbijala svaki poziv na zakusku željno iščekujući onaj najdraži dio „žrtve sa stola“. Mjehur! Obično bi ga napuhao neki od starijih članova obitelji i dao bi ga najmlađim za igru. I dok ga, još modrog lica, veže koncem ponavlja se neizostavna priča: pazite na njega i nemojte ga odmah probušiti.
Budući da je praznik ili neradna subota kod nekih susjeda u međuvremenu pristiže i ostala „gradska“ čeljad koja se pridružuje obiteljskoj raspravi oko postupka topljenja čvaraka, pravljenja kobasica i mesa za sušenje.
Za sve to vrijeme su domaćice obuzete poslom oko čišćenja crijeva za kobasice a neki od pomoćnika odvajanja sala i slanine za topljenje masti.
Majstoru se često zna reći „uredi ti meso i slaninu za sušenje a mi ćemo mljeti meso i topiti čvarke“, jer ipak je to posao koji nemože svatko uredno napraviti.
Tako se ostajalo duboko u noć jer nije bilo lako nekoliko stotina kilograma mesa spremiti za zimnicu.
Većinom je svako domaćinstvo pripremalo iste proizvode koji su se dimili i sušili.

Meso:
Najkvalitetnije meso se ostavljalo u velikim komadima za sušenje a to su uglavnom bili cijeli pršuti ili butovi, plećke i peke (kare) koje se nalaze uz kičmu te vratovi. Ovo meso se prvo trebalo nasoliti i tako nasoljeno ostaviti u salamuru dva do tri tjedna pa tek onda sušiti. Za prisolje se koristi samo sol ili sol i slatka paprika. Sušenje ovih proizvoda traje dosta dugo i za cijeli pršut se predlaže konzumiranje tek u jesen sljedeće godine.
Kulen:
Originalni posavski proizvod nastao sušenjem na dimu svinjskog crijeva nadjevenog nešto ljućom smjesom začina i grubo samljevenog mesa svinja, posebno izdvojenih za izradu kulena. Kulen je posebno cijenjen među poznavateljima dobre hrane. Za nas je kulen uvijek bio vrhunac mesarskog umijeća i vještine te posebno odabran za velika slavlja. Za sastojak se koristi najkvalitetnije meso, sol, papar, ljuta i slatka paprika te češnjak. Dimi se a potom suši i to namanje nekoliko mjeseci.
Kobasice:
Stoljetno iskustvo, običaji i tradicija stvaraju lako prepoznatljiv ukus kobasice. Kobasice se razlikuju po debljini crijeva u koja se diju i kvaliteti mesa s kojim su napunjene. U debela crijeva i za kulenje se većinom stavljala prva klasa mesa i to od buta i plećeke, dok su tanje kobasice bile punjene ostatkom odvojenog mesa od peka, oko kostiju i stomaka. Za pripremu ovih specijaliteta smo koristili, češnjak, papar, sol, slatku i ljutu papriku. Meso se mljelo a po tom mješalo sa ovim dodatcima i djelo u crijeva. Po tome su se ostavaljale jedan ili dva dana da se ocjede a zatim stavljale na dimljenje koje je trajalo od 7 do 15 dana ovisno od debljine. Poslije toga su se sušile i konzumirale.
Krvavice:
Krvavice to su crijeva napunjenja friškom krvi i jednim malim djelom svinjskih mljevenih iznutrica. Za sastojke s mesom smo koristili papar, sol i luk. Krvavice su se poslije morale i kratko prokuhati da bi se izgubio miris crijeva. Krvavice se odmah mogu konzumirati uz kuhanje kiselog kupusa i slično, a isto tako mogu se i dimiti i prosušiti.
Švargla:
Švargla se priprema od svinjske kože, glave, srca, pluća i ostalih iznutrica. Meso je predhodno potrebno skuhati i to toliko da se lomi izmđu dva prsta. Dakle prvo se kuhaju glavuše i koža a zatim dodoaju ostali prilozi koje je potrebno kraće kuhati. Kada se to dobro skuha onda se meso odvoji od kosti i ostavi da ohladi. Zatim se isjecka na sitne komadiće te se smjesi doda jedna količina vode u kojoj je to kuhano da bi švargle ljepše izgledalo i da se lakše sjeku. Zatim dodamo sol, papar i po želji malo slatke i ljute paprike radi boje i okusa dok neki dodaju i češnjak i luk. Dakle to sve ovisi tko što i kako želi. Potom se švargle isto tako moraju prokuhati radi mirisa crijeva kada se ohlade mogu se odmah konzumirati.
Suha slanina:
Nasoljeni, posebno dimljeni i sušeni proizvod dobiven od mesnate svinjske potrbušine. Suha slanina jako često se koristi kao sastojak brojnih jela, prvenstveno zbog svog bogatog okusa i mirisa. Malo je poznat podatak da gotovo polovica sadržaja masnoća u slanini su monosaturirane, što znači da snižavaju razinu kolestreola. Te monosaturirane masti dolaze iz oleinske kiseline, koja se nalazi i u maslinovu ulju.
Čvarci:
Čvarci se dobiju od ostataka slanine koja se topi za mast u metalnom kotlu i nikako nesmiju biti od sala. Za jedan kilogram čvaraka potrebno je oko 7 kilohrama slanine isjeckane na kockice veličiine oko 2 cm. Boja istopljenih čvaraka ovisi o tenperaturi vatre i trebala bi biti zlatno žuta. Čvarci se poslije topljenja moraju dobro iscjediti da ne ostanu masni a po tome posoliti. U zadnje vrijeme smo dodavali i malo mlijeka da ostanu mekši i da dobiju još ljepšu zlatnu boju. Čvarci se mogu odmah konzumirati.
Evo tako se s čašicom u ruci nastavlja rasprava o metodama usavršavanja pripreme i sušenja mesa sve do novog „praznika republike“ do godine i ponavljanja istog postupka svinjokolje.
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Stiv sri vel 01, 2012 2:54 pm

Upravo sam dobio Email od prof.dr.sc.Dragutina Gutic porijeklom iz naseg sela. Sadrzaj je jako zanimljiv pa ga prenosim u cjelini.

Moje poštovanje!
Često, bolje rečeno svakodnevno, kad me dnevne obveze umore, skoknem učas do portala mog Donjeg Rahića. Jedino mi to, nažalost, ostaje. Pokušao sam prije godinu-dvije doći i vidjeti to, moje selo, naći u njemu barem neki simbolični detalj moje mladosti. Nažalost, osjetio sam se ne samo potpunim strancem, već i nepozvanim gostom. Vrlo je žalosno što me moji bližnji svojim djelima ispratiše sa željom da se nikada više ne vratim svome selu iz kojeg sam krenuo u svijet. I eto, odoh ja. Ne vjerujem da ću ikada više doći. Sumnjam. Negdje daleko, osjećam da će mi biti kraj. Pod nekom maslinom na Makarskom groblju gdje pogled puca na morsku pučinu. Eto, uvijek sam mislio da ću naći vječni počinak na groblju mojih predaka. U tišini pokraj šume, livada, Lukavca kojeg više nema.

Čitam bogate priloge web portala. Raduje me što osobno Vi pokušavate otrgnuti zaboravu puno toga što je sklono nestajanju. Doista, nešto što nas i pored razdaljina spaja. Barem u sjećanjima, mislima.
Ne znam, pokušao bih ovime, ako mi dopustite, sugerirati Vam, a Vi sami razmislite. Vjerujem da bi bilo lijepo kada bi na tom našem portalu našlo se prostora da se na neki način (sada ni sam ne znam u kojem obliku) napiše po par rečenica o ljudima koji su možda daleko poznatiji u različitim sferama života u svijetu, nego, stjecajem tih, nesretnih okolnosti, u našem Rahiću i među našim ljudima.
Čitam o nekim športašima. I eto, pošto se ne bavim športom, ugodno se iznenadim i nekako ponosno se osjetim na te mlade ljude rasute po svijetu, a koji su naših korijena.
Imamo mi i imali smo kroz našu povijest i drugih, jako poznatih ljudi: stručnjaka, znanstvenika, svećenika..
Osobno sam neke znao: Pokojni (rahmetli) prof. Bubić (sin Rahićkog bega Bubića- koji je nekad bio sa svojim dvorom na mjestu gdje je danas kuća Zvonke i Vinka Gutića) bio je svjetski poznati profesor voćarstva (pročelnik katedre za voćarstvo Poljoprivrednog fkulteta u Sarajevu – mislim da je bio i dekan tog Fakulteta, ali nisam siguran). On je, znam to, osobno, uvijek za sebe govorio da je Rahićanin.
Onda, naš Ante Krajina. Sjećam se, jako dobro, tog genijalca, jednog od najboljih studenata Filologije u Zagrebu, Greiswaldu, a sada uglednog lingviste koji, kažu, živi u Švicarskoj.
Ne znam, ne bih se usudio dalje. Strah me je da nekoga ne uvrijedim, izostavim. Kada bi se pokrenuli i ovi sadržaji, vjerujem da bi puno nas moglo tu sudjelovati.
Na kraju, moja malenkost. U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, ali i mnogo šire (SAD, npr.) znadu za moj veliki znanstveni doprinos na području poslovne ekonomije (marketing i menadžment). Po nekim kritikama, vodeći sam u ovim znanstvenim disciplinama u Hrvatskoj i BiH. Iza mene je 16 knjiga, preko stotinu znanstvenih radova i duga karijera sveučilišnog profesora. Još planiram, ako Bog da, objaviti desetak knjiga. Toliko ih imam napisanih u ovom času. Mnogi su se pitali, pisali mi, gdje je taj Donji Rahić – jer u mojim knjigama koje se čitaju i iz kojih studenti uče na brojnim fakultetima, koledžima – u podacima o autoru – prvi redak počinje (Donji Rahić, 1953…..)Da tu sam počeo. Od Rahića je sve počelo.
Stjepane, želim Vam osobno puno zdravlja, sreće i uspjeha u životu i radu i svako dobro.
Pozdravi mi moj Rahić.

Prof.dr.sc. Dragutin Gutić
Redoviti profesor
Fakultet za menadžment resursa, Mostar
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Stiv čet pro 20, 2012 4:44 pm

Zašto sam ponosan na Donji Rahić
Piše Stjepan Starčević

Živim daleko od svog rodnog sela. Ne samo da živim i radim, nego sam i kuću napravio daleko. To znači da ne namjeravam u njemu živiti ni kad odem u mirovinu. Što me to veže za Rahić? Zašto onda volim to selo, zašto sam ponosan na njega? Evo zašto!

Ponosan sam na Donji Rahić jer se prvi put njegovo ime pominje 1385.godine. Amerika je otkrivena tek 1492 godine, znači da je Donji Rahić stariji od svih gradova u Americi.

Ponosan sam što je prva Krizma u Donjem Rahiću održana 1813 godine, što znači da je prva crkva (drvena kapela bila sagrađena u Josićima na bivšem begovu zemljištu) bila nešto ranije izgrađena.

Ponosan sam što Rahićani 200 godina poslije prve crkve imaju ponovo svoju crkvu, koju su svojim rukama odnosno svojim prilozima sagradili.

Ponosan sam na Gustu Jakšić koji je tu gradnju organizirao i priveo je kraju.

Ponosan sam na sve branitelje koji su tokom svih ovih prošlih ratova koje su prešle preko D.Rahića hrabro branili svoja ognjišta bez učinjenog i jednog zločina.

Ponosan sam na sve koji su svoje živote dali u tim ratovima.

Ponosan sam na fra Iliju Starčević koji je rođen u našem selu. On je napravio i organizirao prvu narodnu školu na hrvatskom jeziku u cijeloj Bosni i Hercegovini. U Tolisi gdje je bila ta škola Tolišani su mu podigli spomenik i svoju Osnovnu školu nazvali po njemu. I Toliško KUD nosi ime fra Ilija Starčević. Naravno nisam ponosan na to što u našem selu nema nikakvih obilježja koji upućuju na to da je fra Ilija iz našeg sela.

Ponosan sam na učitelja Himzu Mujanović, učiteljicu Mandu, Savku, Zlatu... i na sve druge učitelje i učiteljice koje su nas učile prvim slovima, koje su u nas ugrađivali ono nešto ljudsko, koji nisu nikada isticali svoju vjersku ili nacionalnu pripadnost, a naša im nikad nije smetala.

Ponosan sam na Braću Mišković (Deronjić), Ivu i Katu Markić, Ivu i Miju Ivaković jer su svojim pjesmama širili izvornu kulturu.

Ponosan sam što je omladina sela učestvovala u svim smotrama „Mladih Graditelja“, gdje su pokazivali kola i običaje našeg kraja.

Ponosan sam na Zdravku Stijepić što nas je mnoge naučila igrati kolo.

Ponosan sam što je u selu bila igranka za Malu Gospu, Jurjevo, ali i za Dan Republike ili 1. Maj.

Ponosan sam što u selu nikada nije bilo nikakvih većih incidenata. Ljudi su se medjusobno poštivali i uvažavali.

Ponosan sam na Jureta i Muju što su držali kafanu (čitaonicu) i ako stvarno nisu imali skoro nikakvu računicu. Tu smo se mogli barem sastajati i zezati se.

Ponosan sam što smo u selu imali i turnire u Šahu i prilično dobre igrače Šaha.

Ponosan sam na Branka (Zubija) Josić i Vladu Gutić jer su njih dvojica mogli sami pobijediti kompletnu ekipu u odbojci.

Ponosan sam na Slobodana Gutić, Niku Josić i Iliju (Peričinog) Šimić što su bili golubari. Držali su golubove visokoletače.

Ponosan sam na Ivicu Krajina jer je bio rukovodeći kadar u Upravi prihoda, a nije bio član SK.

Ponosan sam na dr.sc. Dragu Gutić jer je postao član HAZUD.

Ponosan sam na Josipu (Akalović) Antić, jedanaestorostruku prvakinju Hrvatske u 4 borilačke discipline.

Ponosan sam na Sašu Sekulić, svjetskog prvaka u kick boksu.

Ponosan sam na Sandu Gutić, fotomodel kod kozmetičke kuće Jade.

Ponosan sam na internet stranicu Donjeg Rahića, jer širi istinu o našem selu. Forum stranice okuplja mnogo posjetilaca koji nemaju veze sa našim selom, ali zbog ozračja koje vlada na stranici tu su i druže se s nama. Nisam ponosan na broj Rahićana koji pišu u Forumu, ali pošto postoji i Grupa na facebook Donji Rahić onda je razumljivo da svako sebi traži prikladan oblik komuniciranja.

Ponosan sam na svoje roditelje koji su me odgajali da gledam na ljude kao ljude bez obzira na školsku spremu, društveni status, vjeru ili naciju.

Ponosan sam što su u Rahiću živili pripadnici sve tri velike religije i nacije uz potpuno uvažavanje i poštivanje. Naravno da nisam ponosan na one koji svojim istupuma (istina verbalno) vrijeđaju druge samo zbog pripadnosti drugoj vjeri ili naciji.

Ponosan sam na Ivu (Rokija) Šimić. Pravi dobričina.

Ponosan sam na Ljubu Marjanovce) Gutić. Dobri duh našeg sela.

Ponosan sam na đake-pješake koji su bez obzira na vremenske prilike bili redovni na nastavi u Školi u Brčkom i Ulicama.

Zašto sam ponosan na NK Mladi Zadrugar iz Donjeg Rahića? Evo zašto!
Ponosan sam zato što je jedan od najstarijih nogometnih klubova na teritoriji Brčko DC. Osnovan je 1965.godine.

Ponosan sam jer nikad nije bio ispolitiziran, uvijek je bio (tako je i sada) sportski klub. Okupljao je i okuplja zaljubljenike u nogomet ne gledajući na vjersku ili nacionalnu pripadnost.

Ponosan sam na Šoleta i Marjana, jer oni svojim radom i autoritetom u klubu pomažu da ratne rane što prije zarastu.

Ponosan sam što su u klubu igrali: Pinđo, Dile, Martin Lozić, Drago Josić. Marko Kuna, Vid Aleksić, Ivica Akalović (Ićo), Šandal, Dobojlija, Marjan (Ničin) Šimić, Marković Filip (Pilja), Mato i Jozo Stijepić, Tišo i Dudo Barišić, Dragan Bekić, Goran Milošević, Jovo Aleksić, Darko i Marko josić, Juro i Niko Radošević i mnogi drugi. S većinom od njih sam i igrao.

Ponosan sam i na mnoge druge igrače Mladog Zadrugara čije ime nisam pomenuo.

Ponosan sam što naš klub nikad nije učestvovao u namještanju utakmica. Uvijek se igralo fer.

Ponosan sam jer smo prekinuli utakmicu kupa Maršala Tita zbog nepravednog suđenja prvog ženskog nogometnog sudije u bivšoj državi. Sudija je bila Ševala(ne sjećam se prezimena) iz Maoče. Pošto je Nogometni savez mislio da iza prekida stoji politička odluka svi igrači i rukovodstvo kluba morali su dati pismene izjave. Ne sjećam se da li smo tom prilikom bili kažnjeni.

Ponosan sam što klub svake godine organizira tradicionalni memorijalni turnir „Ivica Akalović (Ićo)“. Turnir je zadnje dvije godine imao internacionalni karakter jer na njemu nastupaju i klubovi iz inozemstva.

Ponosam sam što u klubu trenutno igraju studenti i srednjoškolci iz čitavog kraja pa ima i onih koji dolaze iz Hrvatske (Ivan Matozan iz Otoka).

Ponosan sam što i pored malog broja omladinaca iz našeg sela, nogometni klub ne oskudjeva u igračkom kadru. Znači drugi igrači rado dolaze da igraju kod nas.

Sve su to razlozi zašto sam ponosan na svoj, naš Donji Rahić.
Stiv
Stiv
Admin


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Holidej čet pro 20, 2012 8:39 pm

Stiv je napisao/la:Zašto sam ponosan na Donji Rahić
Piše Stjepan Starčević

Živim daleko od svog rodnog sela. Ne samo da živim i radim, nego sam i kuću napravio daleko. To znači da ne namjeravam u njemu živiti ni kad odem u mirovinu. Što me to veže za Rahić? Zašto onda volim to selo, zašto sam ponosan na njega? Evo zašto!

Ponosan sam na Donji Rahić jer se prvi put njegovo ime pominje 1385.godine. Amerika je otkrivena tek 1492 godine, znači da je Donji Rahić stariji od svih gradova u Americi.

Ponosan sam što je prva Krizma u Donjem Rahiću održana 1813 godine, što znači da je prva crkva (drvena kapela bila sagrađena u Josićima na bivšem begovu zemljištu) bila nešto ranije izgrađena.

Ponosan sam što Rahićani 200 godina poslije prve crkve imaju ponovo svoju crkvu, koju su svojim rukama odnosno svojim prilozima sagradili.

Ponosan sam na Gustu Jakšić koji je tu gradnju organizirao i priveo je kraju.

Ponosan sam na sve branitelje koji su tokom svih ovih prošlih ratova koje su prešle preko D.Rahića hrabro branili svoja ognjišta bez učinjenog i jednog zločina.

Ponosan sam na sve koji su svoje živote dali u tim ratovima.

Ponosan sam na fra Iliju Starčević koji je rođen u našem selu. On je napravio i organizirao prvu narodnu školu na hrvatskom jeziku u cijeloj Bosni i Hercegovini. U Tolisi gdje je bila ta škola Tolišani su mu podigli spomenik i svoju Osnovnu školu nazvali po njemu. I Toliško KUD nosi ime fra Ilija Starčević. Naravno nisam ponosan na to što u našem selu nema nikakvih obilježja koji upućuju na to da je fra Ilija iz našeg sela.

Ponosan sam na učitelja Himzu Mujanović, učiteljicu Mandu, Savku, Zlatu... i na sve druge učitelje i učiteljice koje su nas učile prvim slovima, koje su u nas ugrađivali ono nešto ljudsko, koji nisu nikada isticali svoju vjersku ili nacionalnu pripadnost, a naša im nikad nije smetala.

Ponosan sam na Braću Mišković (Deronjić), Ivu i Katu Markić, Ivu i Miju Ivaković jer su svojim pjesmama širili izvornu kulturu.

Ponosan sam što je omladina sela učestvovala u svim smotrama „Mladih Graditelja“, gdje su pokazivali kola i običaje našeg kraja.

Ponosan sam na Zdravku Stijepić što nas je mnoge naučila igrati kolo.

Ponosan sam što je u selu bila igranka za Malu Gospu, Jurjevo, ali i za Dan Republike ili 1. Maj.

Ponosan sam što u selu nikada nije bilo nikakvih većih incidenata. Ljudi su se medjusobno poštivali i uvažavali.

Ponosan sam na Jureta i Muju što su držali kafanu (čitaonicu) i ako stvarno nisu imali skoro nikakvu računicu. Tu smo se mogli barem sastajati i zezati se.

Ponosan sam što smo u selu imali i turnire u Šahu i prilično dobre igrače Šaha.

Ponosan sam na Branka (Zubija) Josić i Vladu Gutić jer su njih dvojica mogli sami pobijediti kompletnu ekipu u odbojci.

Ponosan sam na Slobodana Gutić, Niku Josić i Iliju (Peričinog) Šimić što su bili golubari. Držali su golubove visokoletače.

Ponosan sam na Ivicu Krajina jer je bio rukovodeći kadar u Upravi prihoda, a nije bio član SK.

Ponosan sam na dr.sc. Dragu Gutić jer je postao član HAZUD.

Ponosan sam na Josipu (Akalović) Antić, jedanaestorostruku prvakinju Hrvatske u 4 borilačke discipline.

Ponosan sam na Sašu Sekulić, svjetskog prvaka u kick boksu.

Ponosan sam na Sandu Gutić, fotomodel kod kozmetičke kuće Jade.

Ponosan sam na internet stranicu Donjeg Rahića, jer širi istinu o našem selu. Forum stranice okuplja mnogo posjetilaca koji nemaju veze sa našim selom, ali zbog ozračja koje vlada na stranici tu su i druže se s nama. Nisam ponosan na broj Rahićana koji pišu u Forumu, ali pošto postoji i Grupa na facebook Donji Rahić onda je razumljivo da svako sebi traži prikladan oblik komuniciranja.

Ponosan sam na svoje roditelje koji su me odgajali da gledam na ljude kao ljude bez obzira na školsku spremu, društveni status, vjeru ili naciju.

Ponosan sam što su u Rahiću živili pripadnici sve tri velike religije i nacije uz potpuno uvažavanje i poštivanje. Naravno da nisam ponosan na one koji svojim istupuma (istina verbalno) vrijeđaju druge samo zbog pripadnosti drugoj vjeri ili naciji.

Ponosan sam na Ivu (Rokija) Šimić. Pravi dobričina.

Ponosan sam na Ljubu Marjanovce) Gutić. Dobri duh našeg sela.

Ponosan sam na đake-pješake koji su bez obzira na vremenske prilike bili redovni na nastavi u Školi u Brčkom i Ulicama.

Zašto sam ponosan na NK Mladi Zadrugar iz Donjeg Rahića? Evo zašto!
Ponosan sam zato što je jedan od najstarijih nogometnih klubova na teritoriji Brčko DC. Osnovan je 1965.godine.

Ponosan sam jer nikad nije bio ispolitiziran, uvijek je bio (tako je i sada) sportski klub. Okupljao je i okuplja zaljubljenike u nogomet ne gledajući na vjersku ili nacionalnu pripadnost.

Ponosan sam na Šoleta i Marjana, jer oni svojim radom i autoritetom u klubu pomažu da ratne rane što prije zarastu.

Ponosan sam što su u klubu igrali: Pinđo, Dile, Martin Lozić, Drago Josić. Marko Kuna, Vid Aleksić, Ivica Akalović (Ićo), Šandal, Dobojlija, Marjan (Ničin) Šimić, Marković Filip (Pilja), Mato i Jozo Stijepić, Tišo i Dudo Barišić, Dragan Bekić, Goran Milošević, Jovo Aleksić, Darko i Marko josić, Juro i Niko Radošević i mnogi drugi. S većinom od njih sam i igrao.

Ponosan sam i na mnoge druge igrače Mladog Zadrugara čije ime nisam pomenuo.

Ponosan sam što naš klub nikad nije učestvovao u namještanju utakmica. Uvijek se igralo fer.

Ponosan sam jer smo prekinuli utakmicu kupa Maršala Tita zbog nepravednog suđenja prvog ženskog nogometnog sudije u bivšoj državi. Sudija je bila Ševala(ne sjećam se prezimena) iz Maoče. Pošto je Nogometni savez mislio da iza prekida stoji politička odluka svi igrači i rukovodstvo kluba morali su dati pismene izjave. Ne sjećam se da li smo tom prilikom bili kažnjeni.

Ponosan sam što klub svake godine organizira tradicionalni memorijalni turnir „Ivica Akalović (Ićo)“. Turnir je zadnje dvije godine imao internacionalni karakter jer na njemu nastupaju i klubovi iz inozemstva.

Ponosam sam što u klubu trenutno igraju studenti i srednjoškolci iz čitavog kraja pa ima i onih koji dolaze iz Hrvatske (Ivan Matozan iz Otoka).

Ponosan sam što i pored malog broja omladinaca iz našeg sela, nogometni klub ne oskudjeva u igračkom kadru. Znači drugi igrači rado dolaze da igraju kod nas.

Sve su to razlozi zašto sam ponosan na svoj, naš Donji Rahić.

E u ja se sa svim tim Ponosim !!
Jos bi samo dodo da se ponosim i sa Turnirom u Prstenu i podmladtkom od Ml. Zadrugara koji je ove godine vise utakmica odigro itd...... cmok
Holidej
Holidej
Legenda foruma
Legenda foruma


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Holidej sri lip 19, 2013 9:55 pm

Prvi puta  Miss Bosne i Hercegovine iz Donjeg Rahica.Sanda Gutic Kcerka od Danice i Slobodana Gutic.
Holidej
Holidej
Legenda foruma
Legenda foruma


[Vrh] Go down

Zanimljivosti o Donjem Rahiću Empty Re: Zanimljivosti o Donjem Rahiću

Postaj  Sponsored content


Sponsored content


[Vrh] Go down

[Vrh]

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.