Sličnosti i razlike izmedju Biblije i Kurana

Prethodna tema Sljedeća tema Go down

Sličnosti i razlike izmedju Biblije i Kurana

Postaj  Stiv on pon lis 12, 2009 2:31 pm

Razlike među tekstovima,mitovima i najčešće imenima te nepodudarnosti o vremenu u kojem su pojedini likovi živjeli u Bibliji,Tori i Kuranu ne smiju biti dijelom ozbiljne religijske rasprave i temelj za dokazivanje "one prave vjere" epiteta kako vjerski fanatici svih triju znaju nazivati baš svoju vjeru. Svaka vjera je prava, istinita i apsolutna ako pojedinac nalazi sebe u njoj i u potpunosti joj se predaje. No ipak bitne su dogmatske razlike, pogotovo razlike između Kurana i Biblije koje podsjećaju na pitanje što je prije nastalo kokoš ili jaje (nijedan odgovor nije netočan a ni točan),percepcija, shvaćanje i kultura u kojoj smo odrasli daju nam jedan od dva moguća odgovora a sa godinama počinjemo shvaćati da smo velike budale kada pristajemo na samo dva.
No da se maknemo od filozofiranja.
Po meni najvažnije dogme koje su suprotstavljane u ove dvije vjere su sljedeće.
-U islamu Bog je postao Riječ
-U kršćanstvu u početku bijaše riječ.

- (Islam) Muhamed i Isus su proroci.
-(Kršćanstvo) Isus je sin Božji utjelovljen u tijelu čovjeka radi otkupljenja grijeha

-(Islam) Vrhunski autoritet je sveto pismo a ne osoba.
-(Kršćanstvo) Isus i njegova crkva je vrhunski autoritet

-(Islam) Apsolutna vlast svemogućeg Alaha te čovjekova podređenost njegovoj nedostižnoj volji(kader,predodređenost čovjeka)
-(Kršćanstvo) Bog dopušta djelovanje đavlu kako bi u određenom trenutku činio zlodjela(postojanje uzvišenog Božjeg plana)
ovo zadnje dvoje više je slično nego različito.

-(Islam) Vjerovanje u sve 4 pisane objave(Davudu,Musau,Isau i Muhamedu.
-(Kršćanstvo) Vjerovanje u svete pisane objave staroga i novoga zavjeta te u usmenu predaju(kršćansku tradiciju.)

-(Islam) Bog je jedinstvena osoba
-(Kršćanstvo) Sveto trojstvo(u bogu su tri osobe-otac,sin i duh sveti)

Tu je još osnovno vjerovanje u anđele koje dijele i jedna i druga religija ma da ako idemo sve dublje i tu postoje neke razlike ali suština je ista, vjerovanje u sudnji dan koje je također zajedničko te vjerovanje u božje poslanike iako je velika razlika što jednog poslanika u islamu Isusa kršćani smatraju bogom a drugoga Muhameda uopće ne priznaju, (za vrijeme nastanka kršćanskih knjiga nije bilo ni govora o Muhamedu), dok Kuran priznaje Isusa kao proroka i navješćuje takodje njegov ponovni dolazak.

_________________
uradi drugom sto bi zelio da drugi tebi uradi

Stiv
Admin


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Sličnosti i razlike izmedju Biblije i Kurana

Postaj  Stiv on ned pro 06, 2009 8:46 pm

Trebaju li muslimani renesansu?

Piše: Ešref Zaimbegovic
Muslimani se moraju mijenjati ako hoce da promjene svoju poziciju u svijetu.


Priznajem odmah na početku da sam ateista i da nisam veliki stručnjak za istoriju muslimana. Potičem medjutim iz muslimanskog povijesnog i kulturnog okruženja, a moji praroditelji i stariji rođaci bili su i jesu vjernici. Već više od petnaest godina živim van Bosna i Hecegovine, a vrlo često se susrećem sa pitanjima mojih kolega i prijatelja, uglavnom hriščana i ateista, koji se zanimaju o poziciju muslimana, običajima, načinu življenja, a uzrok tomu zanimanju je vrlo često i negativističko pisanje o muslimanima, nekad temeljeno na predrasudama, a najviše na informacijama o terorizmu i terorističkim, a posebno samoubilačkim, akcijama. Moramo znati da se Evropa i svijet toga boje, a zbog toga nas sve gleda sa podozrenjem.

Članak gosp. H. Galijaševića (vidi stubac desno, op.ur.) „Zašto muslimani zaostaju dok drugi napreduju“ stavlja akcenat, izmedju ostalog, na obrazovanje na jednoj i konzervatizam na drugoj strani. Htio bih ovim prilogom potporiti njegova stanovišta, prije svega citirajući nekoliko izvora koje sam bio u prilici poslednjih godina pročitati.

Procvat obrazovanja i nauke
Poznato je da se islam veoma brzo rasirio područjem Bliskog i Srednjeg istoka. Uslijedila su i vojna osvajanja koja su proširila teritorije uticaja. Već u 7. stoljeću berberska vojska pod vođstvom Tarika ibn Zijada prelazi na Iberijski poluotok i muslimanii vladaju nad djelovima sadašnje Španije sve do kraja 15. stoljeća. Na drugoj strani svijeta muslimansko carstvo prostire se sve do Indije. Taj period nije međutim poznat samo po vojnim osvajanjima. U tom periodu od skoro pola milenijuma razvija se muslimanska nauka, medicina, filozofija, literatura.

Mohamed bin Mahatir, bivši premijer vlade Malezije (uzgred veliki prijatelj Bosne i Hercegovine) piše u svome članku „ Muslimani su propustili renesansu“ objavljenom u više svjetskih novina i časopisa (izvor: Project Syndicate) u novembru 2005:

„U prošlosti su bili muslimani jaki zato što su bili obrazovani. Muhamedovim poslanstvom bilo da se čita, ali Kuran ne govori o tome šta trebamo čitati.
Tada nije postojala «muslimanska obrazovanost», tako da je čitati značilo čitati sve što je bilo na raspolaganju. Rani muslimani su čitali djela velikih grčkih naučnika, matematičara i filozofa. Studirali su takođe djela Persijaca, Indijaca i Kineza.
Rezultat toga bilo je cvjetanje nauke i matematike. Muslimanska inteligencija je doprinosila razvoju nauke i razvijala nove discipline, naprimjer astronomiju, geografiju i nove matematičke pravce. Uveli su brojke koje su omogućile jednostavno, a neograničeno računanje.“

U prilog ove teze htio bih navesti dostignuća u nekoliko oblasti i imena velikih naučnika koji se i danas spominju u cijelom svijetu.

Tako „Holle –Universalna istorija“ (izdanje 1994., Erlangen) piše na str. 266 o periodu vladavine u Španiji:

„ Sredinom desetog stoljeća u glavnom gradu Kordobi štitili su 30 km duge zidine oko milion stanovnika, kojima je stajalo na raspolaganju 300 javnih kupatila, 80 otvorenih škola i 300 džamija. Univerzitet sa svjetski poznatom bibliotekom je vodeći, ne samo u islamskoj Evropi“.

A u jednoj emisiji njemačke televizijske stanice ZDF se kaže:

„ Kada su u Kordobi svako jutro stotine čistača melo i polijevalo kaldrmisane ulice, u Parizu se još hodalo po blatu do koljena.“

Muslimanska nauka ima u tom peridu nezapamćeni procvat. Pored medicine i novih otkrića, etabliraju se farmacija i hemija kao nove naučne grane. Muslimanska medicina ima posebne uspjehe na području hirurgije i očne medicine.

Španski ljekar Lisanaddin ibn al Chatib prvi je prepoznao kugu kao infektivnu bolest. Damaški ljekar Ibn –an Nafis suprostavio se Galenovoj teoriji krvotoka i opisao je krvotok pluća 400 godina prije Williama Harveya. Ibn al-Haitam je dao naučno objašnjenje procesa gledanja. Ibn Sena je već tada bio blizu otkriću prenosne prirode tuberkoloze.

I u drugim oblastima se realizuju velika djela. Al-Idrisi, poznati geograf, stvara 1154. godine atlas svijeta sa za to vrijeme nevjerovatno preciznom kartom svijeta. Ibn Khaldun piše svoje veliko istorijsko djelo “Muqaddima“, a Ibn Rushd (na zapadu poznat kao Averroes) piše poznati filozofsko-religiozni spis „ Risalat al-Itibar“ koji će snažno uticati na evropsko mišljenje, a posebno sa aspekta odnosa između religije i filozofije.

Jedan od najpoznatijih muslimanskih naučnika, Husein ibn Sena (na zapadu poznat pod imenom Avicena), bio je veliki vjernik. Čitajući njegovu biografiju spoznajete, međutim, da nije čitao samo religiozne spise. Čitao je i starogrčke autore, filozofe i ljekare, govorio više jezika. Bavio se matematikom, astronomijom i astrologijom, filozofijom ali najpoznatiji je bio kao ljekar i veliki medicinar. Radio je u Isfahanu u današnjem Iranu. Vodio je veliku bolnicu i medicinski fakultet kakav tada ,u 11. stoljeću, u Evropi nije uopšte postojao. Apsolventi te škole dobijali su titulu Hakim (ljekar). Ibn Senu su zvali „ljekar svih ljekara“. Tu visoku školu i bolnicu veoma dobro i iscrpno opisao je američki pisac Noah Gordon u svome romanu “Medicus“. Ibn Sena napisao je više medicinskih knjiga. Najpoznatija je „Kanon medicine“, kapitalno djelo koje je, kako kaže njemačka Enciklopedija Brockhaus, vrijedilo više od 700 godina (!!!) kao obavezna literatura i neosporni autoritet na medicinskim školama u Evropi.

Slabljenje muslimanske nauke
Muslimanska nauka cvijeta u periodu dok je zapad Evrope u „mraku“. Međutim, krajem četrnaestog stoljeća dolazi do zastoja u tom razvoju. Mahatir u svom članku to objašnjava ovako:

“Ali oko 15. vijeka počeli su oni, koji su bili obrazovani u islamu, potiskivati naučna istraživanja. Počeli su izučavati isključivo religiju, sa argumentom, da će posmrtni život zaslužiti samo oni koji izučavaju religiju, posebno islamsku pravnu nauku.
Rezultatom je bilo intelektualno nazadovanje upravo u momentu, kad je Evropa počela preuzimati naša naučna i matematička znanja kao svoja.
I tako, u trenutku kad su muslimani počeli intelektualno zaostajati, Evropljani su započeli svoju renesansu i razvijali sve modernije načine za zadovoljavanje svojih potreba, uključujući proizvodnju oružja, koje im je na koncu omogučila da dominiraju svijetom.
Nasuprot tome, muslimani su fatalno oslabili svoju sposobnost odbrane, pošto su zapostavili ili su odbijali istraživanja, navodno sekularnih, nauka i matematike, a ta kratkovidost ostaje i nadalje osnovnim izvorom potlačenosti koji danas muslimani trpe.
Ipak, najveći problem je očito postepena izolacija islamskog obrazovanja – a do velike mjere i islamskog života, od ostatka modernog svijeta. Živimo u vjeku nauke kad ljudi vide i slušaju događanja u kosmosu, kloniraju zvijeri i vide šta se događa za uglom. A nekima izgleda da sva ova stvarnost je suprotna našoj vjeri u Kuran.
To je tako zato što su oni koji tumače Kuran obrazovani jedino u religiji, u njezinim zakonima i običajima, a nisu zbog toga sposobni razumjeti današnja čuda tehnike. Fatve koje daju izgledaju bez smisla, a ljudi naučno obrazovani ih ne mogu prihvatiti.“

U veoma zanimljivoj knjizi „ Globalizacija i nove realnosti“ koja predstavlja zbirku govora Mohameda Mahatira na ovu temu između 1996. i 2002. godine (Izdanje: „Liljan“ Sarajevo 2002.) ova se pitanja više puta pretresaju (strana 17., 41.,42. i 47.):

„ Do opadanja je došlo zato što smo bili zaokupljeni međusobnim sukobimao u tumačenju naše vjere... Muslimani moraju upamtiti da su potpuno propustili industrijsku revoluciju. Dok su oni bili zaokupljeni debatom o tome da li je modernizacija spojiva sa islamom ili ne, dok su osuđivali jedni druge u vezi sa trivijalnim pitanjima nauke i religije, dok su razmatrali godinama da li se električna energija može koristiti u džamijama ili ne, Evropljani su bili zaokupljeni primjenom novih znanja na mašine, inžinjerstvo... Razvili su tehnike masovne proizvodnje, povećali su brzinu i kapacitet transporta... I dakako, proizveli su bolja oružja, i time dokrajčili Muslimansko carstvo. Industrijska revolucija je ,zapravo, uništila Muslimansko carstvo... Sad gledamo kako informacijska era osviće u svijetu. A čini se da ćemo i tu revoluciju propustiti...
Bilo to čudno ili ne, ali svaki put kada neke muslimanske zemlje pokušaju preduzeti pozitivne mjere kako bi sustigle razvoj ostatka svijeta i spriječili da budu pod dominacijom drugih, pojave se grupe muslimanskih fanatika koji će učiniti sve što mogu da učine muslimane zaostalim i ugroženim, sve u ime islama. Zapravo, ti muslimani što žele da mi i dalje budemo zaostali su izdajnici islama i muslimana... Ako već misle da svoju sudbinu trebamo prepustiti Allahu, čudno je da upravo oni preduzimaju korake da spriječe muslimane da sami sebi pomognu. Neka onda prepuste Allahu da nas zaustavi, ako On to hoće.“

Ovi navodi Mahatira na najbolji način, makar samo globalno, potvđuju podatke i cifre navedene u članku H. Galijaševića. Muslimana danas među velikim imenima nauke, strategijskog i primjenjenog istraživanja, sa časnim izuzecima, skoro da i nema.

Muslimani se osjećaju šikanirani i ugnjetavani, ali to je i zbog toga što su danas slabi za razliku od muslimana u prošlosti. Muslimani se moraju promjeniti za vlastito dobro, jer je nemoguće tražiti od onih koji ih podcjenjuju i ugnjetavaju da se oni promjene u njihovu korist.

Na kraju svoga članka Mahatir kaže:

„Nesposobnost razumjeti stvarne i osnovne postulate Kurana i objasniti ih, donijela je muslimanima samo nesreću. Ograničavajući svoje čitanje samo na religiozne spise, a zapostavljajući moderne nauke uništili smo islamsku civilizaciju i izgubili smo se u svijetu.
Ne smijemo nikad zaboraviti da Kuran govori: "Allah neće izmjetiti to što je loše u ljudima, ako se oni sami ne promjene." Mnogi muslimani to stalno ignorišu, a umjesto toga se samo mole Allahu da nas spasi i vrati nam prošlu slavu.
Kuran međutim nije talisman oko vrata koji možemo objesiti kao odbranu pred zlom.
Allah pomaže onima koji usavršavaju svoje znanje.“

Muslimanski svijet bi, po meni, morao imati svoju „renesansu“. Ne zatvarati se, otvoriti se naučnim saznanjima, školovati mlade, školovati i žensku omladinu i više se sekularizovati. Ovo poslednje, u današnjim uslovima, je nažalost nemoguće.

Nisam veliki optimista. Muslimani se ne zanimaju, nažalost, pitanjima industrijske i informatičke revolucije. Zanimaju se pitanjima ko je pravi musliman, a ko nije. Iako je Kuran jedna knjiga (a ne dvije ili više) imamo desetine raznih struja u muslimanskom svijetu. Suniti i šiiti se međusobno ubijaju, samoubice nose eksploziv među ljude, jedni druge ne priznaju i nazivaju ih ćafirima. I unutar šiitskog i sunnitskog pokreta postoje razlike. Sunniti imaju četiri imama, a šiiti dvanaest, učenje svakog od njih je drugačije. Potom su tu dalje podjele između ostalog druzi, alaviovci i vehabije.

Međutim, prorok Muhamed je muslimanima prenio jednu - i samo jednu – vjeru. Uprkos tome, danas imamo izgleda hiljadu vjera koje, sve do jedne, tvrde da su islam.
Vraćam se na kraju na to šta je rekao Mahatir:

Muslimani se moraju mijenjati ako hoće da promjene svoju poziciju u svijetu.

Ešref Zaimbegović

_________________
uradi drugom sto bi zelio da drugi tebi uradi

Stiv
Admin


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Sličnosti i razlike izmedju Biblije i Kurana

Postaj  Stiv on čet sij 07, 2010 10:58 am

Obrezivanje

Sam taj obred uklanjanja kožice s muškog uda vrlo je star, valjda čak iz kamenog doba jer su i Izraelci to isprva vršili oštrim kamenom. Obrezanje je bilo prošireno i u drugim narodima, osobito na Bliskom istoku. U Božjem je narodu, zacijelo po Božjoj volji, postalo znakom da se čovjek predaje Bogu u najintimnijem dijelu svoga bića, da Božji zakon zahvaća i tjelesni, spolni i obiteljski život. Taj je obred zacijelo imao i ima također svoje higijensko značenje.

Židovi i muslimani i danas ga obavljaju kao vjerski čin, ali ima i drugih ljudi koji ga vrše zbog higijene. U tom smislu nije znak vjerske pripadnosti niti ikakve magije te nikome nije zabranjen.

U prvo su ga doba vršili i kršćani židovskoga podrijetla, ali sv. Pavao je isticao da to više nije znak pripadnosti Božjemu narodu. Obrezanje u kršćanstvu zapravo nije odbačeno nego se njegovo značenje drugačije ispunja, ne obrezanjem na tijelu nego obvezom što je čovjek vjerom preuzima predajući se Bogu dušom i tijelom. Ipak je kršćaninu potrebno stanovito znanje o obrezanju da bi mogao čitati odgovarajuće dijelove Svetoga pisma shvaćajući njihov pravi spasenjski smisao. I danas je dobro sjetiti se da Bogu pripada cijelo tijelo, da se čovjek mora svladavati i na području svoje spolnosti.

Kad je pak riječ o obrezivanju žena, koje se još vrši u nekim, osobito muslimanskim sredinama, to nema znakovne veze s biblijskim ni kuranskim obrezanjem, nije obred nego samo običaj. I nije riječ ni o kakvom obrezivanju kožice nego o čupanju dražice djevojčicama prije početka puberteta da se tako budućoj ženi onemogući doživljaj spolne naslade. Žena tako ostaje manje zahtjevna, samo vrijedna i vjerna supruga i majka.
Možda je to bilo posebno prikladno muškarcima koji su morali imati više žena.
Obicaji tog strašnog zlostavljanja.

- blaga sunna (sunna = arapski "tradicija"): ubadanje, rezanje ili potpuno uklanjanje kožice klitorisa;

- modificirana sunna: djelomično ili potpuno uklanjanje klitorisa;

- klitoridektomija/obrezivanje: uklanjanje jednog dijela ili cjelokupnog klitorisa, kao i jednog dijela unutarnjih stidnih usana. Ta operacija u pravilu rezultira ožiljkom koji je toliko velik da pokriva vaginalni otvor;

- infibulacija/faraonsko obrezivanje: uklanjanje klitorisa, unutarnjih stidnih usana te unutarnjeg dijela vanjskih stidnih usana. Preostali dio vanjskih stidnih usana biva pričvršćen trnjem. Taj ostatak kože srasta zajedno, a u ranu se stavi mala cjevčica koja omogućuje otjecanje urina i mjesečnog menstrualnog krvarenja.

Ovako nešto nazvati "prikladnim običajem" može samo čovjek koji je bez svega onog "svetog" na što se poziva da je jedino važno.
Bez ljubavi, empatije, dobrote...

Ne radi se tu o tamo nekim plemenima niti o par desetaka žena...(a već to je dovoljno strašno). Procjenjuje se da na svijetu živi između 100 i 157 milijuna žena i djevojčica koje su podvrgnute obrezivanju. Svake godine taj broj se poveća za oko dva milijuna. To znači da se svaki dan obreže oko 6000 djevojčica.
Muškarci doživljavaju veliko seksualno uzbuđenje, prodirući u te male izmrcvarene otvore, ali takva seksualnost je, čini se, bogu draža.
I tako nije na ženi da uživa, na njoj je samo da rađa.

_________________
uradi drugom sto bi zelio da drugi tebi uradi

Stiv
Admin


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Sličnosti i razlike izmedju Biblije i Kurana

Postaj  Beba on čet sij 07, 2010 5:07 pm

Et Stiv pomalo zanimljiv ovaj gore tekst ali sam se i nasmijala pa trebaju ženama počepiti sve i riješili bi taj problem što se tiče žena,ne sjeckaj je ovdje ,sjeckaj je onde,sjeckaj je zbog ovog ili onog pomalo su mi čudni ti običaji.Sreća da ne postoje u našim sredinama jer mi ovamo smo prvo dobre zene i vrijedne pa smo dobre majke ,a ono za vjernost mislim da to sve zavisi od muškarca ili ipak o ženskim hormonima koji žele nešto više bolje i jače.Ne znam da li sam se dobro izrazila nažalost ne usuđujem se baš biti prosta i vulgarna ali vjeruj da bi svašta po nešto napsala.

Beba
Legenda foruma
Legenda foruma


Korisnički profil

[Vrh] Go down

Re: Sličnosti i razlike izmedju Biblije i Kurana

Postaj  Sponsored content Today at 10:13 pm


Sponsored content


[Vrh] Go down

Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh]

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.