Poucne price

Biblijski susret

Mladić je prisustvovao biblijskom susretu.
Propovjednik je govorio o osluškivanju Božjega glasa i poslušnosti. Mladić se u nevjerici pitao: "Govori li Bog ljudima još uvijek?" Nakon službe sa prijateljima je otišao na kavu. Raspravljali su o biblijskoj poruci koju su čuli. Nekolicina ih je govorila o tome kako ih je Bog vodio na različite načine.

Bilo je već deset sati kada je mladić krenuo kući. Vozeći, počeo je moliti: "Bože, ako još uvijek govoriš ljudima, govori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći da poslušam." Vozeći glavnom ulicom, javila mu se čudna misao da stane i kupi karton mlijeka. Protresao je glavom i glasno upitao: "Bože, jesi li to ti?" Nije dobio odgovora i nastavio je vožnju. Ali opet, misao: "Kupi karton mlijeka". Mladić je razmišljao o Samuelu koji isprva nije prepoznao glas Božji pa je otrčao k Eliju. "U redu, Bože, za slučaj da si to ipak ti, kupit ću karton mlijeka." Nije izgledalo teško za jedan test poslušnosti. Uvijek moze iskoristiti to mlijeko. Stao je, kupio ga i nastavio vožnju kući. Dok je prolazio pokraj Sedme ulicom, opet je osjetio poticaj: "Skreni u tu ulicu." To mu se učinilo ludim i jednostavno je produžio dalje. Ali ponovno je osjetio da je trebao skrenuti dolje. Na slijedećem raskršću okrenuo je i vrativši se skrenuo u Sedmu. Napola šaleći se reče: "U redu, Bože, hoću."

Vozeći se nekoliko blokova dalje odjednom je osjetio da treba stati. Popeo se na ivičnjak i pogledao oko sebe. Nalazio se skoro u poslovnom dijelu grada. Nije to bilo najbolje, ali ni najgore naselje. Trgovine su bile zatvorene, a većina kuća u mraku, kao da su ljudi bili već u krevetima. Opet je osjetio nešto : "Pođi i daj to mlijeko ljudima što stanuju u kući preko puta." Pogledao je prema kući. Bila je mračna i izgledalo je kao da su ljudi negdje otišli ili već zaspali. Već je htio otvoriti vrata auta, ali se zavalio natrag u sjedalo. "Gospodine, ovo je ludost. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim bit će bijesni, a ja ću ispasti glup." Opet se javio taj osjećaj da treba poći i dati im mlijeko. Konačno, otvorio je vrata automobila. "U redu, Bože, ako si to ti, poći cu na ta vrata i dati im mlijeko. Ako želiš da ispadnem glup, u redu. Želim te poslušati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu, ali ako se odmah ne jave, idem.

Prešao je preko ceste i pozvonio. Začuo je nekakvu buku iznutra. Odjeknuo je muški glas: "Tko je to? Što trebate?" Vrata su se otvorila prije nego što je mogao pobjeći. Pred njim je stajao čovjek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je čudan izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi stranca na svom pragu. "Što je to?" Mladić je pokazao mlijeko: "Donio sam vam ovo." Čovjek je uzeo mlijeko i sjurio se hodnikom vičući nešto na španjolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila žena noseći mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je slijedio držeći bebu na rukama. Beba je plakala. Čovjeku su se suze slijevale niz lice. Počeo je govoriti napola plačući:"Upravo smo molili. Imali smo ogromne račune ovaj mjesec i ostali smo bez novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio sam od Boga da mi pokaže kako da nabavim nešto mlijeka." Njegova žena uskliknula je iz kuhinje: "Tražila sam ga da pošalje anđela da nam donese. Jesi li ti anđeo?"Mladić je posegnuo u novčanik, izvukao sav novac što ga je imao gurnuo u čovjekovu ruku. Okrenuo se i pošao prema autu dok su mu se suze slijevale niz lice. Znao je da Bog još uvijek uslišava molitelje.

SIJAČ SREĆE
Jednog dana vidješe dječaci nekog starca kako ide ulicom s velikom košarom ispod miške, prepunom blistavih zvijezda.
Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vrijeme zgrabio iz košare
i zavitlao oko sebe kao da sije.
Tada bi mnogo prekrasnih zvjezdica zalepršalo oko njega kao jato krijesnica.
- Što to radite? - upitaše dječaci goreći od znatiželje.
- Sijem sreću! Odgovori čovjek i mirno nastavi svoj posao dok su mu se među prstima caklili prekrasni dragulji iz kojih su dječake gledale tople dugine boje poput sunčanih očiju.
Osvojeni tom ljepotom mališani smjesta pojuriše da uhvate sreću, ali uzalud.
I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku.
-Uzalud je to što činite – osvrnuo se tajanstveni starac.
-Tako je nikada nećete uloviti.
Zašto? - upitaše dječaci.
Nasmiješivši se starac je tiho prozborio:
-Tek kada se naučite sijati radost i ljepotu oko sebe,
bit ćete pozvani na žetvu sreće.
Onaj tko grabi sebi, nikad neće uhvatiti sreću.
Sreća se uzima raširenih ruku.

PROMASAJ

Promašaj ne znači da ste promašeni, on samo znači da još niste uspjeli.
Promašaj ne znači da ništa niste postigli, on samo znači da ste nešto naučili.
Promašaj ne znači da ste budala, on samo znači da ste imali puno vjere.
Promašaj ne znači da ste osramoćeni, on samo znači da ste bili voljni pokušati.
Promašaj ne znači da ste manje vrijedni, on samo znači da niste savršeni.
Promašaj ne znači da traćite vrijeme, on samo znači da imate razloga za početi iznova.

Promašaj ne znači da trebate odustati, on samo znači da se morate jače potruditi.
Promašaj ne znači da nikada nećete uspjeti, on samo znači da će malo duže trajati.

Promašaj ne znači da vas je Bog napustio, on samo znači da Bog ima bolju ideju za vas.

Živio na svijetu jedan jako pobožan Čovjek. Klanjao se dragom Bogu i molio mu se i ujutro: za dobar dan; i uveče: za dobar san. Nedjeljom redovno išao na svetu misu, primao svetu pričest, ispovijedao svoje grijehe, kajao se za njih i od dragog Boga tražio oprost.
Bog volio i prevolio tog Čovjeka; bdio nad njim i pomagao mu u životu.
No, jedne večeri, Čovjek zaboravi ugasiti svijeću u staji, pa se staja zapali.
Čim to sa neba ugleda dragi Bog, posla vjetar da svojom snagom otvori vrata staje, da bi životinje mogle izaći.
- Kišo, 'ajde i ti brzo pomozi, da siromahu ne izgori kuća, zapovijedi Bog i posla kišu da se izlije na zapaljenu staju.
I bilo tako. Vjetar otvorio vrata staje, kiša ugasila požar na staji, pa kuća bila spašena.
No, Čovjek time ne bijaše zadovoljan. Stao pred izgorenu staju, pogledao u nebo, pa stade proklinjati i psovati Boga.
- Gdje si sad kad sam ovoliko postradao?!, vikao Čovjek prema nebu.
Cijeli ti se život molim, a ti meni ovako?! Kad mi je god u životu bilo najteže, tebe nema. Zaboravio si na siromaha.
- Nisam, reče blago i sućutno dragi Bog i siđe k Čovjeku s neba.
– Kako nisi?, u čudu će Čovjek, koji do sada nikada nije vidio Boga. Da me nisi zaboravio, ne bi mi staja izgorjela.
- Nije se požar odmah vidio. A, čim sam ga ugledao, poslao sam vjetar da otvori vrata; da ti ne izgore konji i krave! Poslao sam i kišu; da ti se požar sa staje ne proširi na kuću.
– Ne vjerujem ja tebi više ni jedne, jedine riječi i znam da te nikad nema uz mene kada te trebam. Džabe sam ti se molio!, ljutito će Čovjek.
- Čovječe, ne griješi duše, blago će Bog, obgrlivši ramena ljutog i nesretnog Čovjeka. Zagledaj se u onu mrku planinu! Na njoj ću ti pokazati tvoju životnu stazu, pa ćeš vidjeti da sam te u stopu pratio cijeli tvoj život.
Čovjek se zagleda i stvarno vidje svoju životnu stazu: otisak čovječjih stopala, pa kraj njih otisak Božjih stopala; čovječjih, Božjih; čovječjih; Božjih, čovječjih; Božjih.....
- Aha, ljuto će Čovjek. Vidi! Tu si me napustio! Vidiš! Na stazi su samo dva stopala. I to....,vidi koliko dugo!
- Nisam te napustio!, strpljivo i blago će dragi Bog. Ova dva stopala su moja stopala, a ne tvoja . Tebi je bilo teško, pa sam te ja nosio, reče Bog.
Kad to čuo i vidio, pade Čovjek na koljena i stade od Boga moliti oprost za svoju nevjeru.
- Oprošteno ti je; nisam ja, nastavi dragi Bog, došao Tebe kažnjavati. Sišao sam s neba k tebi da te utješim i ohrabrim. I da ti kažem da se ne bojiš života jer sam ja uvijek uz tebe.