Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
+2
Stiv
Beba
6 posters
Stranica 1 / 1.
Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
Kako se nosite sa lažnim optužbama, kako reagirate kad vas netko lažno optuži za nešto?
Beba- Legenda foruma
Re: Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
To mi je jako tesko i priznam da se jako slabo s tim nosim. Zato prije nego sto nekoga optuzite za nesto, prvo dobro razmislite
Stiv- Admin
Re: Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
Ni ja se neosjećam baš najbolje kad sam optužena za neke stvari koje nisam napravila čak više osjećam se u tim trenucima nemoćnom poput laneta i povrijeđenom,ali ni ujednom ne želim dokazati suprotno sem riječi da netko nije me dobro procijenio.
Beba- Legenda foruma
Re: Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
KRIVNJA
Krivnja koju vide drugi
Što je to krivnja? Vanjska prosudba, tuđa prosudba da smo učinili ili
rekli, ili i učinili i rekli nešto što nismo trebali i time nekoga ili
nešto oštetili. Ako oštetimo drugu osobu, oštetili smo i sami sebe. Ovu
važnu stvar mnogi ljudi ne razumiju pa pogrešno misle da oštećujući
drugu osobu mogu ne samo ne oštetiti sebe, nego čak sebi priskrbiti
kakvu korist. Kad se takvo što dogodi, da smo koristili sebi, a štetili
drugome, često se prije ili poslije pojavi osjećaj krivnje, kao
subjektivni osjećaj. Krivi smo sami sebi, krivi smo pred sobom ako smo
oštetili nekoga drugoga.
Primjeri iz prakse
On je volio Nju i svaki ju je dan čekao pred školom, nosio joj
torbu, vozio je na biciklu. Jednog je dana došao malo ranije, a Ona tog
dana nije imala zadnji sat. Čekala ga je pred školom, nije otišla kući
sama. Ali kad ju je primijetio jedan drugi njezin školski kolega, ostao
je i on ispred škole. Rekao je da nekoga čeka, a zapravo je mislio kako
mu je to zgodna prilika da se druži s Njom, da je zabavi i nasmije da
joj možda da na znanje kako bi je on volio pratiti kući. I tako su se
oni šalili i smijali i nisu primijetili da im se On približava na svom
legendarnom biciklu. Još nije zvonilo, On je malo uranio, nije prošao
još jedan školski sat pa ga taj čas Ona još nije očekivala, a On se
pojavio, iznenada. Još izdaleka čuo je Njen smijeh, a kad je vidio s
kime se Ona to smije, produžio je pokraj njih bez zaustavljanja. On je
time pokazao da mu ne odgovara način na koji ga Ona čeka. Nije
provjerio što se dogodilo i zašto, nego je u svojoj glavi brzo
izrežirao svoj scenarij, izvukao zaključak i odlučio "hrabro" pobjeći s
bojnog polja.
Eto, to je nepostojeća krivnja koju nitko nije ni izrekao,
a pogotovo dokazao. Ali je netko postupio prema nekome kao da krivnja
postoji.
On nije mogao čuti kako je Ona govorila svome kolegi iz razreda
nešto što on baš i nije volio čuti. Pričala mu je da čeka Njega i kako
joj je taj put od škole do kuće najvažniji dio dana. On nije mogao ni
vidjeti kako Ona svakih nekoliko minuta pogledava na svoj mobitel da
vidi da nije stigla kakva porukica ili da provjeri koliko je još minuta
dijeli od toga najdražeg dijela dana. Sve to On nije vidio ni čuo i
zbog toga je reagirao na nepostojeću krivnju - pogrešnim postupkom.
Njegovo mu je ponašanje pribavilo reaktivnu krivnju za koju on još i ne zna da će ga snaći.
Naime, budući da je On projurio pokraj Nje koja ga čeka, a Njoj je
potpuno nejasno zašto je on to učinio, Ona počinje sa svojim
scenarijem, počinje razmišljati o tome kamo se to Njemu žuri. Misli
također da je On, kad ju je vidio kako ga čeka s kolegom iz razreda,
tko zna što omislio. Nema povjerenja, možda joj je palo na pamet. "Pa
što on misli? Da sam se htjela družiti s kolegom, otišli bismo na neko
drugo mjesto, a ne čekali tako dugo de se On pojavii vidi me." Ako On i
nazove, ili joj se sutra javi, ili je sačeka poslije škole, može se
dogoditi da Ona reagira s puno ljutnje. Njegova ljutnja izazvala je
njezinu ljutnju. On se ljutio pa se nije zaustavio pokraj njih, a Ona
se ljuti jer reagira na njegovu ljutnju svojom ljutnjom. ljuti se jer
On nije razumio, ljuti se što im je pokvario taj lijepi zajednički
odlazak od škole do kuće, ljuti se jer ga je dugo čekala, a nije otišla
sat ranije jer je nastava nepredviđeno završila. Ljuti se jer nije imao
više povjerenja i strpljivosti prema njoj. Pitanje je hoće li on i ona
ikad poslije imati dovoljno strpljenja i ljubavi da razjasne obje
krivnje: nepostojeću i ovu drugu koja je nastala iz reakcije na
nepostojeću krivnju.
Krivnja koju vide drugi
Što je to krivnja? Vanjska prosudba, tuđa prosudba da smo učinili ili
rekli, ili i učinili i rekli nešto što nismo trebali i time nekoga ili
nešto oštetili. Ako oštetimo drugu osobu, oštetili smo i sami sebe. Ovu
važnu stvar mnogi ljudi ne razumiju pa pogrešno misle da oštećujući
drugu osobu mogu ne samo ne oštetiti sebe, nego čak sebi priskrbiti
kakvu korist. Kad se takvo što dogodi, da smo koristili sebi, a štetili
drugome, često se prije ili poslije pojavi osjećaj krivnje, kao
subjektivni osjećaj. Krivi smo sami sebi, krivi smo pred sobom ako smo
oštetili nekoga drugoga.
Primjeri iz prakse
On je volio Nju i svaki ju je dan čekao pred školom, nosio joj
torbu, vozio je na biciklu. Jednog je dana došao malo ranije, a Ona tog
dana nije imala zadnji sat. Čekala ga je pred školom, nije otišla kući
sama. Ali kad ju je primijetio jedan drugi njezin školski kolega, ostao
je i on ispred škole. Rekao je da nekoga čeka, a zapravo je mislio kako
mu je to zgodna prilika da se druži s Njom, da je zabavi i nasmije da
joj možda da na znanje kako bi je on volio pratiti kući. I tako su se
oni šalili i smijali i nisu primijetili da im se On približava na svom
legendarnom biciklu. Još nije zvonilo, On je malo uranio, nije prošao
još jedan školski sat pa ga taj čas Ona još nije očekivala, a On se
pojavio, iznenada. Još izdaleka čuo je Njen smijeh, a kad je vidio s
kime se Ona to smije, produžio je pokraj njih bez zaustavljanja. On je
time pokazao da mu ne odgovara način na koji ga Ona čeka. Nije
provjerio što se dogodilo i zašto, nego je u svojoj glavi brzo
izrežirao svoj scenarij, izvukao zaključak i odlučio "hrabro" pobjeći s
bojnog polja.
Eto, to je nepostojeća krivnja koju nitko nije ni izrekao,
a pogotovo dokazao. Ali je netko postupio prema nekome kao da krivnja
postoji.
On nije mogao čuti kako je Ona govorila svome kolegi iz razreda
nešto što on baš i nije volio čuti. Pričala mu je da čeka Njega i kako
joj je taj put od škole do kuće najvažniji dio dana. On nije mogao ni
vidjeti kako Ona svakih nekoliko minuta pogledava na svoj mobitel da
vidi da nije stigla kakva porukica ili da provjeri koliko je još minuta
dijeli od toga najdražeg dijela dana. Sve to On nije vidio ni čuo i
zbog toga je reagirao na nepostojeću krivnju - pogrešnim postupkom.
Njegovo mu je ponašanje pribavilo reaktivnu krivnju za koju on još i ne zna da će ga snaći.
Naime, budući da je On projurio pokraj Nje koja ga čeka, a Njoj je
potpuno nejasno zašto je on to učinio, Ona počinje sa svojim
scenarijem, počinje razmišljati o tome kamo se to Njemu žuri. Misli
također da je On, kad ju je vidio kako ga čeka s kolegom iz razreda,
tko zna što omislio. Nema povjerenja, možda joj je palo na pamet. "Pa
što on misli? Da sam se htjela družiti s kolegom, otišli bismo na neko
drugo mjesto, a ne čekali tako dugo de se On pojavii vidi me." Ako On i
nazove, ili joj se sutra javi, ili je sačeka poslije škole, može se
dogoditi da Ona reagira s puno ljutnje. Njegova ljutnja izazvala je
njezinu ljutnju. On se ljutio pa se nije zaustavio pokraj njih, a Ona
se ljuti jer reagira na njegovu ljutnju svojom ljutnjom. ljuti se jer
On nije razumio, ljuti se što im je pokvario taj lijepi zajednički
odlazak od škole do kuće, ljuti se jer ga je dugo čekala, a nije otišla
sat ranije jer je nastava nepredviđeno završila. Ljuti se jer nije imao
više povjerenja i strpljivosti prema njoj. Pitanje je hoće li on i ona
ikad poslije imati dovoljno strpljenja i ljubavi da razjasne obje
krivnje: nepostojeću i ovu drugu koja je nastala iz reakcije na
nepostojeću krivnju.
Lili- Legenda foruma
Re: Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
Ne prihvatam ni sekundu za ono što nisam odgovorna ja.
Beba- Legenda foruma
Re: Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
"ako vam netko pokusava nametnuti osjecaj krivnje, upitajte se sto zeli? zasto to radi? postavite si ta pitanja umjesto da u sebi prihvacate da ste krivi ili mislite da morate uciniti ono sto netko trazi od vas.manipulatora je danas jako, jako puno medju nama. treba ih prepoznati.ne kazem da se trebate ljutiti na njih, to ne, vec ne trebate prihvacati njihovu igru. kad ljudi uvide da ne mogu sa vama manipulirati, prestat ce to ciniti."
miki39- Stariji forumaš
Re: Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
miki39 je napisao/la:"ako vam netko pokusava nametnuti osjecaj krivnje, upitajte se sto zeli? zasto to radi? postavite si ta pitanja umjesto da u sebi prihvacate da ste krivi ili mislite da morate uciniti ono sto netko trazi od vas.manipulatora je danas jako, jako puno medju nama. treba ih prepoznati.ne kazem da se trebate ljutiti na njih, to ne, vec ne trebate prihvacati njihovu igru. kad ljudi uvide da ne mogu sa vama manipulirati, prestat ce to ciniti."
eto promjenih misljenje,manipulirati sa necjim zivotom nesto je jako ruzno,nametati nekom osjecaj krivnje da bi se prikrila prava istina koja stoji iza je jos ruznije a ono sta je gore od svega je laz koja proizlazi iz svega toga.
miki39- Stariji forumaš
Re: Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
dobra tema...razmisljam i nemogu skontat da sam se ikad nasla u toj situaciji da me neko optuzijo za nesto
i razmisljam kako bi reagovala kad bi mi neko nametnuo nesto sto nemam pojma...nasmijala bi se
i mozda potvrdila da je tako....pa ako je ta osoba svjesna da neamce nekome nesto s cim nema veze
mozda se ona zapita pa....jesam li luda.....il se z*j*b*v*m s njom
i razmisljam kako bi reagovala kad bi mi neko nametnuo nesto sto nemam pojma...nasmijala bi se
i mozda potvrdila da je tako....pa ako je ta osoba svjesna da neamce nekome nesto s cim nema veze
mozda se ona zapita pa....jesam li luda.....il se z*j*b*v*m s njom
zone- Mlađi član
Re: Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
Ako sam ikada optužena za nešto što nisam učinila ,a dobro znam da jesam sve dok imam strpljenja i smirenosti u meni čvrsto ću pokušavati da rajasnim da nisam ni najmanje kriva ali ako šavovi počnu pucati onda ću i ja tvrditi da je to tako mada duboko u sebi ću biti povređena jer zaista onda nema smisla ubjeđivati nekog za nešto...Pokušala bi vremenom dokazati da sam upravu.
Beba- Legenda foruma
Re: Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
Vrijeme je najpravedniji sudija.
Vremenom sve ispliva na površinu.
Bosanka- Stariji forumaš
Re: Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
Jest vala, nema vece od te krivnje.
Da li se uopce sagledaju razlozi.Ne.Vecinom se reagira bez razloga, bez osnove, tek na osnovu nekih pretpostavki koje su se negdje u glavi i one reagiraju i odlucuju kako ce se i sta kazati.Nije to vise svjesno...podsvjesno je, ali za tu osobu je itekako dovoljno, jer je ona sigurna 100% u u nesto sto nije ni 1%.
Da li se uopce sagledaju razlozi.Ne.Vecinom se reagira bez razloga, bez osnove, tek na osnovu nekih pretpostavki koje su se negdje u glavi i one reagiraju i odlucuju kako ce se i sta kazati.Nije to vise svjesno...podsvjesno je, ali za tu osobu je itekako dovoljno, jer je ona sigurna 100% u u nesto sto nije ni 1%.
Lili- Legenda foruma
Re: Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
Za Hrvatsku se borio protiv vlastitog brata
Biti Hrvat 1991. u Vukovaru bilo je strašno. Biti neke druge nacionalnosti, a na hrvatskoj strani - još strašnije!
Od prvog dana nije dvojio – Vukovar je njegov grad, Hrvatska je njegova domovina. To što je srpske nacionalnosti, nije bilo presudno. Predrag je hrvatski branitelj, a u obrani svoga doma borio se doslovce i protiv rođenog brata! 'Znam da je bio na drugoj strani i sad jednostavno više nemamo nikakav kontakt', priznaje Predrag. Danas je za većinu heroj, no svjestan je da je nekima i dalje samo Srbin, a svojim sunarodnjacima i izdajica!
Za Vukovar su se rame uz rame borili Hrvati i branitelji 23 nacionalnosti. U obrani Hrvatske sudjelovalo ih je ukupno 35 000 iz redova nacionalnih manjina.
'Ja da ovom nisam smatrao svojom domovinom, ja bih otišao u Mađarsku', kaže Antun koji je po narodnosti Mađar, također branitelj, kao i Rusin Đuro. 'Mi smo preko telefona dobili prijetnje da će nas pojedince nabijati na kolac', prisjeća se Đuro ratnih dana.
Stiv- Admin
Re: Najveća krivnja je prihvatiti krivnju koju nismo zaslužili
Izgubila sam iz svog zivota jednu izuzetno dragu osobu, koja me krivo optuzila prije nego li je sklopila sve kockice.
Nisam imala volje, ni snage a ni potrebe da se branim niti opravdavam.
Mislim da je zbog te moje sutnje i bila ubjedjena da sam kriva,to jest da sam pogrijesila prema njoj.
A mene je samo boljelo u dusi sto su pljustale optuzbe,sto me poslije svega sto smo skupa prosli tako malo poznaje pa sam pomislila u sebi-meni je dovoljno sto znam da nisam kriva.
Treskom zalupila vrata i nestala zauvijek iz njenog zivota.
Znam da je vrijeme izbacilo istinu na povrsinu,znam da joj je zao,ali znam i da nikada nisam presla preko toga.
Putevi su nam se razisli.
Bosanka- Stariji forumaš
Stranica 1 / 1.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.
|
|