Naša djeca

Važnost pranja ruku


Roditelji trebaju znati da se mnoge higijenske navike moraju razvijati od malena pa će tako vremenom postati automatske…

Kad se na rukama djeteta pojavi neki osip, ako osjeća mučninu ili ima proljev roditelji često pomišljaju na alergije, trovanje, virusnu infekciju.

Ali će svaki pedijatar reći da je uzrok tome najčešće nepoštivanje osnovnih higijenskih pravila tj. prljave ruke.

U svim igrama van kuće na dječije ruke mogu doći opasni mikroorganzimi. Upravo zbog toga je jako bitno da se dijete nauči da ne stavlja prstiće u usta i da obavezno pere ruke nakon ulaska u kuću.

Koje su sve bolesti prljavih ruku?

Dizenterija:

Drugi naziv za nju je i “bolest prljavih ruku”.

Dešava se temperatura, mučnina, proljev i opšta slabost. Inkubacija dizenterije traje i nedelju dana pa je nekad teško utvrditi uzrok bolesti.

Najčešće roditelji misle da je dijete nešto loše pojelo pa ga pokušavaju liječiti nekim domaćim sredstvima. A to može dijete dovesti u opasno stanje jer zbog dizenterije organizam brzo dehidrira pa je jako bitno dijete brzo odvesti kod ljekara.

Preventiva: Obavezno pranje ruku prije svakog uzimanja hrane, pogotovo nakon šetnje ili igranja van kuće. Veoma je važno naučiti dijete da ne jede neoprano voće.
Čmičak:

Obzirom da djeca često rukama trljaju oči nije rijedak slučaj da im se pojavljuje upala u vidu čmička. Dolazi do crvenila, svraba i malog otoka, a kroz nekoliko dana se pojavljuje i gnoj.

Čmičak nije opasan ali nepravilnim liječenjem može dovesti do širenja gnojne infekcije. Uvjek tražiti savjet ljekara.

Preventiva: Objasniti djetetu da pokuša ne dodirivati oči rukama a ako ga svrbi uzme maramicu i njom počeše oko.

Gliste:

Crijevni paraziti koji izazivaju neprijatnosti u vidu bola u stomaku i svraba oko čmara. Dobijaju se od životinja, mačaka, pasa, od lutalice ali i od kućnog ljubimca…

Preventiva: Uvjek obavezno pranje ruku nakon upotrebe WC-a, igranja u pjesku. Van kuće ne dodirivati nepoznate životinje…

Nasilje među djecom

U životu svakog djeteta jednom dođe vrijeme kada se prvi put suoči sa svojim vršnjacima. Za neku djecu je to tek u vrijeme polaska u vrtić, za drugu možda nešto prije.

Istina je da su roditelji, porodica, najznačajniji ljudi u djetetovom životu, jer predstavljaju najveći dio okoline u kojoj se razvija djetetova ličnost, ali su vršnjaci oni pomoću kojih dijete isprobava i upoznaje različite strane svoje ličnosti. I to naravno ne ide bez najrazličitijih konflikata i prepreka …

Šta uraditi ako se vaše dijete nasilno ponaša prema drugoj djeci?
Prije svega ne očajavajte u stilu: šta sam pogrešno uradio da je moje dijete nasilno?

Morate znati da je ponekad i agresivnost sastavni dio razvijanja djetetove ličnosti, kod nekog u većoj, a kod drugih u manjoj mjeri. Možda se vaše dijete nasilno ponaša prema vršnjaku s kojim se često igra na igralištu, a vi ste zbog toga već ozbiljno zabrinuti, jer ne znate šta je uzrok, niti znate kako problem riješiti. U takvim slučajevima pokušajte se suzdržati od uplitanja u dječju igru (osim, naravno, u krajnjim situacijama kada je to stvarno potrebno), jer bi tako nehotice doveli do situacije koja je u stvari usmjerena upravo na roditelje. Svaki roditelj se, naime, u takvim slučajevima obično zauzima za svoje dijete, što na kraju dovede do konflikta odraslih, a ne djece. To djecu zbuni. Ako se djeca u igri nikako ne slažu, jer je neko od njih stalno »glavni« i agresivan prema drugom, to vjerovatno znači da se po karakteru previše razlikuju. U tom slučaju najbolje je da dijete pronađe drugog prijatelja sa kojim će se igrati.

Ako je vaše dijete po prirodi živahno i odlučno, treba pronaći vršnjaka koji mu je sličan, jer će se tad oboje osjećati bolje, i lakše »podnositi« jedno drugo.

Šta uraditi kada se dijete nasilno ponaša u vrtiću?

Vaspitačica se žali da se vaše dijete ponaša agresivno prema drugoj djeci u grupi i da su ga zato djeca počela izbjegavati. Šta uraditi? Pokušajte razumjeti da uzrok agresivnosti nije uvijek pakost, te da dijete najverovatnije ni samo ne zna zašto se tako ponaša.

Nasilje je najčešće znak da dijete nije sigurno u sebe, da nema samopouzdanja. Dijete jednostavno ne zna šta da radi s tom agresivnošću, kako da je savlada. Djeca u vrtiću počnu ga izbegavati, ne vole se igrati s njim ako je prema njima nasilan. Tako dijete postaje sve usamljenije, izolovano, a tako i sve nesigurnije. Agresivnim ponašanjem nekako pokuša prikriti da je, u stvari, osjetljivo i usamljeno, i tako pada u začarani krug. Stoga je kod agresivne djece važno da na njihovo ponašanje ne reagiramo ljutito, ili što je još gore - udarcem, jer bi tako samo pojačali njegovu agresivnost. Najbolje je da agresiju pokušamo riješiti razgovorom, jer tako ćemo možda saznati što dijete muči. Pokušajmo mu se što više približiti i poboljšati njegovu sliku o sebi. Zajedno potražite druge, prihvatljivije načine za približavanje vršnjacima. Budite strpljivi, jer je agresivnost znak da se dijete ne osjeća dobro u svojoj koži, za što nije samo krivo. Kada ga zbog neprihvatljivog ponašanja vršnjaci počnu izbjegavati, to njemu znači još jedan veliki poraz. Zato ga pokušajte do neke mjere podržavati, tj. dajte mu do znanja da ga na neki način razumijete i podupirete, ali mu usprkos tome jasno recite da vam se ne sviđa njegovo ponašanje. Ako vam se uz sve to čini da bi zbog takvog ponašanja dijete moralo biti kažnjeno, ne upotrebljavajte fizičku silu, jer ćete tako njegovu agresiju samo pojačati. Sjetite se neke »pametnije« kazne, kao što je npr. neki lakši kućni posao, ili možda zabrana gledanja TV (vaspitavajuća kazna!). Razgovarajte i sa njegovom vaspitačicom; neka ga ne izolira, neka mu radije pomogne ponovno uspostaviti normalne odnose s vršnjacima. Inače, dobra vaspitačica sama će procjeniti šta je najbolje. U svakom slučaju, pratite djetetovo ponašanje i položaj u grupi.

Ako se stvari vremenom ne normalizuju i djetetovo ponašanje ugrožava drugu djecu, najpametnije je potražiti pomoć stručnjaka.

Djeca koju stalno kritikuju nauče da osuđuju.
Djeca koja stalno osjećaju neprijateljstvo nauče da se biju.
Djeca koja stalno osjećaju strah nauče da se plaše.
Djeca koja stalno osjećaju sažaljenje nauče da osjećaju samosažaljenje.
Djeca koja stalno nailaze na podsmijeh nauče da budu stidljiva.
Djeca koja stalno osjećaju ljubomoru nauče šta je zavist.
Djeca koja stalno osjećaju sram stiču osjećaj krivice.

Djeca koja su okružena trpeljivošću nauče da budu strpljiva.
Djeca koja stalno dobijaju podstrek stiču samopouzdanje.
Djeca koja stalno doživljavaju pohvalu umiju da poštuju.
Djeca koja stalno doživljavaju odobravanje nauče da vole sebe.
Djeca koja stalno osjećaju da su prihvaćena nauče da otkrivaju ljubav u svemu.
Djeca kojoj se stalno odaje priznanje umiju da pronađu cilj.
Djeca koja vide da se sve dijeli znaju da budu darežljiva.
Djeca koju stalno okružuju poštenje i pravednost nauče šta je pravda.
Djeca koja stalno osjećaju sigurnost stiču povjerenje u sebe.
Djeca koja stalno osjećaju prijateljstvo shvataju da je svijet lijepo mjesto u kome žive.

Djeca koja stalno osjećaju spokojstvo stiču duševni mir.

Šta vaša djeca stalno doživljavaju?