Početna stranica
Gallery
Pretraľnik
Registracija
LoginKršćanstvo
Stranica 1 / 1.
Kršćanstvo
Stiv čet sij 28, 2010 4:28 pm
Pokrštenje Hrvata u Bosni i Hercegovini
Hrvati su došli na Jadran slijedeći staro iransko— slavensko poganstvo.39 Najstariji od pet braće, Klukas, koji je doveo Hrvate u novu domovinu i predvodio u borbama s Avarima, umro je kao poganin. Ali već njegov sin i nasljednik Porga, mladi čovjek sa širim pogledima, primio je kršćanstvo god. 640. s većim brojem prvaka i naroda prvoga hrvatskoga plemena, koje se bilo naselilo između Cetine i Zrmanje te Vlašića i Borja—planine u nutrini zemlje.40 Na to je papa Ivan IV. (640.—642.), rodom Dalmatinac, početkom god. 641. Ivana Ravenjanina, prvoga misionara medu doseljenim Hrvatima, redio za nadbiskupa i prenio sva prava stare dalmatinske prvostolnice u Solinu na novi bližnji grad Split.41
Stare biskupije u Zadru, Rabu, Krku i Osoru (srednjovječno ime za otoke Cres i Lošinj) preživjele su Seobu naroda.42 Nadbiskup Ivan Ravenjanin zarana je osnovao biskupiju u novom naselju Rausion, u današnjem Dubrovniku, po svoj prilici god. 645. 43 Nadbiskup Ivan s drugim dalmatinskim biskupima i njigovim svećenstvom revno je radio na obraćenju svih Hrvata. Uspjeh toga rada bio je osobito znatan na području prvoga hrvatskoga plemena, kojemu su pripadali krajevi današnje jugozapadne Bosne: Duvno, Hlivno, Glamoč i područja gornjega toka rijeka Vrbasa, Sane i Une.44 I Zahumlje, koje je pokrivalo većinu današnje Hercegovine, zarana je primilo katoličku vjeru. Na crkvenim saborima u Splitu god. 925. i 928. ističe se, da je i biskupija u Stonu, glavnom gradu Zahumlja, bila stara biskupija, koja je, prema tome, osnovana pred više od stotinu godina, a po svoj prilici god 753., na velikom hrvatskom saboru na Duvnu.45 U to staro doba kršćanska katolička vjera raširila se i u bosanskoj banovini, između planina Vraniće, Vlašića i Borja te rijeke Drine.46 I Hrvati u Neretvi, kako se zvalo primorske i otočke zemlje od Neretve do Cetine, zarana su bili primili kršćanstvo, ali su se opet povratili na poganstvo, jer su im je Katolička Crkva branila gusarstvo,od kojega su živjeli. Neretljani su se konačno obratili na kršćansku katoličku vjeru u vrijeme cara Vasilija I.(867.—886.) i hrvatskih vojvoda Zdeslava (878.—79.) i Branimira (879.— O.892.).47 I panonski Hrvati, u današnjoj bosanskoj Posavini i oni između Save i Drave, sredinom 7. stol-jejća bili su prihvatili kršćanstvo, ako su se iz oporbe protiv franačkih katoličkih vladara,koji su ih htjeli podjarmiti, opet povratili na poganstvo. Njih je konačno obratio na katoličku vjeru sv. Metod i njegovi učenici glagoljaši od god. 874. do 890. po prilici.48 Pokrštenje Hrvata u današnjoj Bosni i Hercegovini počelo je, dakle, god. 640. i dovršilo se je podkraj 9. stoljeće. Osim Posavine, drugi su b.h. krajevi primili kršćanstvo već tokom prvih 100 godina nakon dolaska na Jug, naime između god. 640. i 753.
Sve zemlje do Drine, dakle cijela današnja Bosna i Hercegovina, od najstarijih kršćanskih vremena pripadale su zapadnom Rimskom carstvu, a u crkvenom pogledu rimskoj patrijaršiji.49 Kako je sam bizantski car K. Porfirogenet zabilježio, prvi vjerovjesnici, koji su širili kršćanstvo medu Hrvatima, bili su latinski svećenici, koje je poslao rimski papa.50 Ti su u početku vršili službu Božju na latinskom jeziku, ali već koncem 9. stoljeća, kako piše papa Ivan X. (914.—928.), Hrvati su po svim krajevima uveli glagoljsku službu Božju, kojoj su bili početnici sveta braća Ćiril i Metod.51 To je služba Božja rimske liturgija, ali napisana na starom slavenskom jeziku, koji je bio vrlo bliz i razumljiv tadašnjim Hrvatima. U Bosni se glagoljaštvo toliko raširilo, da ni sami bosanski biskupi nijesu znali latinski.52
37 Lj. Stojanović, Povelje i pisma I/l, Beograd 1934., 230.
38 N. dj. 239.
39 Gl. D. Mandić, Rasprave i prilozi, 112—116.
40)»Car Heraklije pak poslao je i doveo iz Rima svećenike, od kojih je učinio nadbiskupa, biskupa te svećenike i đakone, i pokrstio je Hrvate, a ti Hrvati u to doba imali su vladara Porgu«, Porphvr., De adm. imp., cap. 31, Moravcsik-Jenkins 148, r. 21—25.
41)»Papa je, međutim, poslao nekoga poslanika, imenom Ivana, rodom Ravenjanina, da obilazi krajeve Dalmacije i Hrvatske, spasonosnim opomenama poučava kršćane... Nakon što ga je gospodin papa posvetio... (on) je tada počeo uređivati crkvu i svećenstvo... obnavljao je crkve, postavljao biskupe, uređivao župe i privlačio je pomalo priprosti narod kršćanskom shvaćanju«, Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, cap. 11, izd. Rački 33.
42-48)O svim pitanjima pokrštenja Hrvata u pojedinim pokrajinama Gl. D. Mandić, Rasprave i prilozi, VI. Pokrštenje Hrvata, str. 109—144.
49) Gl. D. Mandić, BiH I. 361-433.
50) Gl. Gore bilj. 40
51 Gl. D. Mandić, n. dj. 434—440.
52 N. dj. 444-449.
Hrvati su došli na Jadran slijedeći staro iransko— slavensko poganstvo.39 Najstariji od pet braće, Klukas, koji je doveo Hrvate u novu domovinu i predvodio u borbama s Avarima, umro je kao poganin. Ali već njegov sin i nasljednik Porga, mladi čovjek sa širim pogledima, primio je kršćanstvo god. 640. s većim brojem prvaka i naroda prvoga hrvatskoga plemena, koje se bilo naselilo između Cetine i Zrmanje te Vlašića i Borja—planine u nutrini zemlje.40 Na to je papa Ivan IV. (640.—642.), rodom Dalmatinac, početkom god. 641. Ivana Ravenjanina, prvoga misionara medu doseljenim Hrvatima, redio za nadbiskupa i prenio sva prava stare dalmatinske prvostolnice u Solinu na novi bližnji grad Split.41
Stare biskupije u Zadru, Rabu, Krku i Osoru (srednjovječno ime za otoke Cres i Lošinj) preživjele su Seobu naroda.42 Nadbiskup Ivan Ravenjanin zarana je osnovao biskupiju u novom naselju Rausion, u današnjem Dubrovniku, po svoj prilici god. 645. 43 Nadbiskup Ivan s drugim dalmatinskim biskupima i njigovim svećenstvom revno je radio na obraćenju svih Hrvata. Uspjeh toga rada bio je osobito znatan na području prvoga hrvatskoga plemena, kojemu su pripadali krajevi današnje jugozapadne Bosne: Duvno, Hlivno, Glamoč i područja gornjega toka rijeka Vrbasa, Sane i Une.44 I Zahumlje, koje je pokrivalo većinu današnje Hercegovine, zarana je primilo katoličku vjeru. Na crkvenim saborima u Splitu god. 925. i 928. ističe se, da je i biskupija u Stonu, glavnom gradu Zahumlja, bila stara biskupija, koja je, prema tome, osnovana pred više od stotinu godina, a po svoj prilici god 753., na velikom hrvatskom saboru na Duvnu.45 U to staro doba kršćanska katolička vjera raširila se i u bosanskoj banovini, između planina Vraniće, Vlašića i Borja te rijeke Drine.46 I Hrvati u Neretvi, kako se zvalo primorske i otočke zemlje od Neretve do Cetine, zarana su bili primili kršćanstvo, ali su se opet povratili na poganstvo, jer su im je Katolička Crkva branila gusarstvo,od kojega su živjeli. Neretljani su se konačno obratili na kršćansku katoličku vjeru u vrijeme cara Vasilija I.(867.—886.) i hrvatskih vojvoda Zdeslava (878.—79.) i Branimira (879.— O.892.).47 I panonski Hrvati, u današnjoj bosanskoj Posavini i oni između Save i Drave, sredinom 7. stol-jejća bili su prihvatili kršćanstvo, ako su se iz oporbe protiv franačkih katoličkih vladara,koji su ih htjeli podjarmiti, opet povratili na poganstvo. Njih je konačno obratio na katoličku vjeru sv. Metod i njegovi učenici glagoljaši od god. 874. do 890. po prilici.48 Pokrštenje Hrvata u današnjoj Bosni i Hercegovini počelo je, dakle, god. 640. i dovršilo se je podkraj 9. stoljeće. Osim Posavine, drugi su b.h. krajevi primili kršćanstvo već tokom prvih 100 godina nakon dolaska na Jug, naime između god. 640. i 753.
Sve zemlje do Drine, dakle cijela današnja Bosna i Hercegovina, od najstarijih kršćanskih vremena pripadale su zapadnom Rimskom carstvu, a u crkvenom pogledu rimskoj patrijaršiji.49 Kako je sam bizantski car K. Porfirogenet zabilježio, prvi vjerovjesnici, koji su širili kršćanstvo medu Hrvatima, bili su latinski svećenici, koje je poslao rimski papa.50 Ti su u početku vršili službu Božju na latinskom jeziku, ali već koncem 9. stoljeća, kako piše papa Ivan X. (914.—928.), Hrvati su po svim krajevima uveli glagoljsku službu Božju, kojoj su bili početnici sveta braća Ćiril i Metod.51 To je služba Božja rimske liturgija, ali napisana na starom slavenskom jeziku, koji je bio vrlo bliz i razumljiv tadašnjim Hrvatima. U Bosni se glagoljaštvo toliko raširilo, da ni sami bosanski biskupi nijesu znali latinski.52
37 Lj. Stojanović, Povelje i pisma I/l, Beograd 1934., 230.
38 N. dj. 239.
39 Gl. D. Mandić, Rasprave i prilozi, 112—116.
40)»Car Heraklije pak poslao je i doveo iz Rima svećenike, od kojih je učinio nadbiskupa, biskupa te svećenike i đakone, i pokrstio je Hrvate, a ti Hrvati u to doba imali su vladara Porgu«, Porphvr., De adm. imp., cap. 31, Moravcsik-Jenkins 148, r. 21—25.
41)»Papa je, međutim, poslao nekoga poslanika, imenom Ivana, rodom Ravenjanina, da obilazi krajeve Dalmacije i Hrvatske, spasonosnim opomenama poučava kršćane... Nakon što ga je gospodin papa posvetio... (on) je tada počeo uređivati crkvu i svećenstvo... obnavljao je crkve, postavljao biskupe, uređivao župe i privlačio je pomalo priprosti narod kršćanskom shvaćanju«, Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, cap. 11, izd. Rački 33.
42-48)O svim pitanjima pokrštenja Hrvata u pojedinim pokrajinama Gl. D. Mandić, Rasprave i prilozi, VI. Pokrštenje Hrvata, str. 109—144.
49) Gl. D. Mandić, BiH I. 361-433.
50) Gl. Gore bilj. 40
51 Gl. D. Mandić, n. dj. 434—440.
52 N. dj. 444-449.
Stiv- Admin
Kršćanstvo
Gost sri lis 13, 2010 2:52 pm
Kršćanstvo nudi današnjem svijetu poruku koja može izmijeniti pojedinca i društvo.
Kršćanstvo svoje ime duguje Isusu Kristu. Isus se rodio u Betlehemu u Judeji, negdje između 6. i 4. godine pr. Kr. u pobožnoj židovskoj obitelji Marije i Josipa, potomaka kralja Davida. Odrastao je u Nazaretu u Galileji, a u tridesetoj je godini kršten u rijeci Jordanu, od proroka zvanog Ivan Krstitelj. Ivan je propovijedao i krštavao ljude u znak pokajanja od grijeha. Naviještao je dolazak većega od sebe.
Isus je nakon svog krštenja okupio oko sebe dvanaestoricu učenika ('apostola') i počeo propovijedati po onom kraju, poučavajući narod i iscjeljujući bolesne. Navijestio je dolazak Božje vladavine i izjavio da se ljudi moraju pokajati za svoje grijehe i vjerovati radosnoj vijesti o Božjem kraljevstvu. Kad je Isus upitao svoje učenike, nakon što su proveli s njime nekoliko mjeseci, tko je on, Petar, njihov vođa, je izjavio: "Ti si Krist" - Pomazanik, Mesija kojeg su Židovi očekivali.
U starosti od 33 godine Isusa su uhvatile, mučile i ubile rimske okupacijske vlasti u suradnji sa židovskim svjetovnim i vjerskim vođama, vjerojatno negdje oko 29-30. godine. Umro je razapet, što je bilo uobičajena smrtna kazna, ali vrlo bolna. Međutim, uskrsnuo je iz groba nakon tri dana, pokazao se nekim sljedbenicama, a također i svojim učenicima i to u mnogim prilikama u sljedećih četrdeset dana, a zatim se vratio svojemu Ocu na nebo.
Kršćani, prema tome, vjeruju u živoga Isusa Krista, a ne u mrtvog heroja. Raspelo i križ postali su simbolom patnji Spasitelja i uskrslog Gospodina. Petak i nedjelja, dani kad je umro i uskrsnuo, postali su 'sveti' dani.
Kršćanstvo svoje ime duguje Isusu Kristu. Isus se rodio u Betlehemu u Judeji, negdje između 6. i 4. godine pr. Kr. u pobožnoj židovskoj obitelji Marije i Josipa, potomaka kralja Davida. Odrastao je u Nazaretu u Galileji, a u tridesetoj je godini kršten u rijeci Jordanu, od proroka zvanog Ivan Krstitelj. Ivan je propovijedao i krštavao ljude u znak pokajanja od grijeha. Naviještao je dolazak većega od sebe.
Isus je nakon svog krštenja okupio oko sebe dvanaestoricu učenika ('apostola') i počeo propovijedati po onom kraju, poučavajući narod i iscjeljujući bolesne. Navijestio je dolazak Božje vladavine i izjavio da se ljudi moraju pokajati za svoje grijehe i vjerovati radosnoj vijesti o Božjem kraljevstvu. Kad je Isus upitao svoje učenike, nakon što su proveli s njime nekoliko mjeseci, tko je on, Petar, njihov vođa, je izjavio: "Ti si Krist" - Pomazanik, Mesija kojeg su Židovi očekivali.
U starosti od 33 godine Isusa su uhvatile, mučile i ubile rimske okupacijske vlasti u suradnji sa židovskim svjetovnim i vjerskim vođama, vjerojatno negdje oko 29-30. godine. Umro je razapet, što je bilo uobičajena smrtna kazna, ali vrlo bolna. Međutim, uskrsnuo je iz groba nakon tri dana, pokazao se nekim sljedbenicama, a također i svojim učenicima i to u mnogim prilikama u sljedećih četrdeset dana, a zatim se vratio svojemu Ocu na nebo.
Kršćani, prema tome, vjeruju u živoga Isusa Krista, a ne u mrtvog heroja. Raspelo i križ postali su simbolom patnji Spasitelja i uskrslog Gospodina. Petak i nedjelja, dani kad je umro i uskrsnuo, postali su 'sveti' dani.
Gost- Gost
Kscanstvo
Gost sri lis 13, 2010 2:53 pm
Kršćani vjeruju da je Isus Krist, 'Sin Božji" i 'Sin Čovječji' - potpuno ljudsko biće i potpuno božansko, savršeno i bezgrešno. U njemu je Jedini Bog, Stvoritelj neba i zemlje sišao među ljude kako bi ih podigao, spasio, da budu s Bogom. To je utjelovljenje, postignuto njegovim rođenjem kroz majku, djevicu, koja ga je začela Svetim Duhom. Isus je na sebe uzeo ograničenja ljudske naravi. Također je preuzeo odgovornost za grijehe čitavog ljudskog roda, pomirujući Boga s ljudima i ljude s Bogom. To se naziva pomirenje, koje je Isus postigao svojom smrću. Umro je zato da bi uskrsnuo u novi život.
To se naziva uskrsnućem.
Oni koji vjeruju u Isusa nisu samo spašeni od svojih grijeha, nego će uskrsnuti u novi život kad Isus ponovo dođe. U međuvremenu, pomoću svetoga Duha koji živi u njima, vođeni su i primaju snagu na svom životnom putu.
To se naziva uskrsnućem.
Oni koji vjeruju u Isusa nisu samo spašeni od svojih grijeha, nego će uskrsnuti u novi život kad Isus ponovo dođe. U međuvremenu, pomoću svetoga Duha koji živi u njima, vođeni su i primaju snagu na svom životnom putu.
Gost- Gost
Krscanstvo
Gost sri lis 13, 2010 2:58 pm
Kršćansko vjerovanje izražava bit kršćanske vjere. Podijeljeno je u tri dijela, na onaj koji se odnosi na Boga, na Isusa Krista i na Svetoga Duha.
Apostolsko vjerovanje:
Vjerujem
u Boga,
Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao;
treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela,
život vječni.
Amen.
Apostolsko vjerovanje:
Vjerujem
u Boga,
Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao;
treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela,
život vječni.
Amen.
Gost- Gost
Krscanstvo
Gost sri lis 13, 2010 3:01 pm
Nakon Isusova uzašašća na nebo svome Ocu, njegovi su se sljedbenici okupili u Jeruzalemu i čekali silazak Svetoga Duha kojeg je Isus obećao. Nakon deset dana, došao je Sveti Duh, a Petar, vođa dvanaestorice apostola, ispunjen novom hrabrošću i snagom, oslovio je okupljeno mnoštvo. Rekao im je da je Isus, kojeg su oni razapeli, a Bog uskrisio iz mrtvih, obećani Mesija, pa ih je pozvao da se odvrate od svojih grijeha i krste u Isusovo ime. Tri tisuće ih je odgovo-rilo na prvo propovijedanje kršćanske poruke i krstilo se.
Crkva se širila iz Jeruzalema, pa je već pri kraju stoljeća bila snažna u Maloj Aziji, Makedoniji, Grčkoj i Rimu. Širenje Crkve je uglavnom zasluga Pavla, prvoga velikog kršćanskog misionara. Pavao je navješćivao radosnu vijest o Isusu Kristu - Evanđelje. Dobro je iskoristio prednost vrlo povoljnog zakona i pravde, što je bio rezultat 'rimskog mira', lako sporazumijevanje po Carstvu što je omogućio grčki jezik i privilegirani položaj kojeg je imala židovska religija.
A crkve, koje je osnovao, nastavile su navješćivati Evanđelje, tako da se pri kraju drugog stoljeća Crkva proširila po svim zemljama Sredozemlja, u Egipat, Sjevernu Afriku, čak u Francusku. Kršćanstvo je pružalo pravi i valjani razlog za život: život na ovome svijetu i nadu u budući.
Crkva se širila iz Jeruzalema, pa je već pri kraju stoljeća bila snažna u Maloj Aziji, Makedoniji, Grčkoj i Rimu. Širenje Crkve je uglavnom zasluga Pavla, prvoga velikog kršćanskog misionara. Pavao je navješćivao radosnu vijest o Isusu Kristu - Evanđelje. Dobro je iskoristio prednost vrlo povoljnog zakona i pravde, što je bio rezultat 'rimskog mira', lako sporazumijevanje po Carstvu što je omogućio grčki jezik i privilegirani položaj kojeg je imala židovska religija.
A crkve, koje je osnovao, nastavile su navješćivati Evanđelje, tako da se pri kraju drugog stoljeća Crkva proširila po svim zemljama Sredozemlja, u Egipat, Sjevernu Afriku, čak u Francusku. Kršćanstvo je pružalo pravi i valjani razlog za život: život na ovome svijetu i nadu u budući.
Gost- Gost
Krscanstvo
Gost sri lis 13, 2010 3:03 pm
Kad su učenici zamolili Isusa da ih pouči kako da se mole, on im je dao ovaj uzorak molitve:
Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja kako na nebu
tako i na zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam
danas!
I otpusti nam grijehe naše kako
i mi otpuštamo dužnicima
svojim!
I ne uvedi nas u napast, nego
izbavi nas od zla!
Jer tvoje je kraljevstvo, moć i
slava sada i zauvijek.
Isus je sažeo Zakon u dvije kratke zapovijedi. Te zapovijedi često nazivamo 'Velike zapovijedi'.
"Čuj, Izraele: Gospodin Bog naš jest jedini Bog. Ljubi gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!" Druga je ova: "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe!" Druge zapovijedi veće od ovih nema.
Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja kako na nebu
tako i na zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam
danas!
I otpusti nam grijehe naše kako
i mi otpuštamo dužnicima
svojim!
I ne uvedi nas u napast, nego
izbavi nas od zla!
Jer tvoje je kraljevstvo, moć i
slava sada i zauvijek.
Isus je sažeo Zakon u dvije kratke zapovijedi. Te zapovijedi često nazivamo 'Velike zapovijedi'.
"Čuj, Izraele: Gospodin Bog naš jest jedini Bog. Ljubi gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!" Druga je ova: "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe!" Druge zapovijedi veće od ovih nema.
Gost- Gost
Krscanstvo
Gost sri lis 13, 2010 3:08 pm
Kršćani Boga štuju zajedno.
Svaka skupina kršćana, koja se redovito okuplja u kući, školskoj dvorani ili na otvorenom prostoru naziva se crkvom. Posebne zgrade u kojima se okupljaju kršćani također se nazivaju crkvama.
Kroz stoljeća je izgradnja crkvi postala važan doprinos umjetničkom i arhitektonskom nasljeđu svijeta. Crkve su obično jedne od najljepših građevina u selima, mjestima i gradovima Evrope, Amerike, Azije i Australije. Tornjevi im dosižu u visine iznad susjednih zgrada, usmjerujući ljude prema Bogu, a velike ukrašene katedrale zapadne kulture mogu se usporediti jedino s velikim ukrašenim hramovima u južnoj Indiji. U crkvu ili katedralu se obično ulazi na zapadna vrata. Na drugom kraju, sučelice zapadnim vratima, nalazi se stol na kojem je postavljen križ, dvije ili šest svijeća, ili samo dvije vaze s cvijećem. Slijeva i zdesna su propovjedaonica i stalak za Bibliju.
Bilo u crkvenoj zgradi ili na nekom drugom mjestu, kršćani se okupljaju da izraze svoje štovanje Bogu, da zajedno uče i učvrste se u svom vjerovanju. Nešto prije svoje smrti, Isus je naredio svojim učenicima da se sjećaju njegove smrti sve do njegova povratka koji će se zbiti na kraju sadašnjeg vremena. I od te Posljednje večeri, kršćani to čine u slavljenju poznatom kao misa, euharistija, sveta pričest ili Gospodnja večera.
Za crkve rimokatoličke ili pravoslavne tradicije to je glavni dio bogosluženja, često se obavlja svakog dana. Time vjernici primaju pomoć od Boga i osjećaju njegovu prisutnost. Izgovaraju se molitve, čita se i tumači odjeljak iz Svetog pisma, posvećuje se kruh i vino koje predstavlja tijelo i krv Isusa Krista. Svećenik zatim dijeli kruh i vino (ili samo kruh) vjernicima koji se okupljaju oko oltara.
U crkvama protestantske tradicije naglasak je drukčiji. Sveta pričest ili gospodnja večera rjeđe se svetkuje: kod nekih svakih četrnaest dana ili mjesečno jednom ili negdje dvaput godišnje. Glavni način na koji vjernici primaju duhovnu hranu dolazi slušanjem Božje riječi i pokornosti tim riječima.
U glavnom bogosluženju nedjeljom, propovijedanje 'Božje riječi' je najvažnije. Izriču se molitve, čitaju se odlomci iz Biblije, pjevaju se kršćanske pjesme i sluša propovijed. Propovjednik završava s pozivom ljudima da saslušanu Božju riječ prihvate.
Kršćani štuju Boga i pojedinačno. Doživljavaju Boga i u svojim skrovitim molitvama i pobožnosti kao i u zajedničkom štovanju s drugim vjernicima.
BOGOSLUŽENJE
Međutim, kršćansko bogosluženje uključuje službu ljudima isto kao i Bogu. Po cijelome svijetu uvijek je bilo poznato da su kršćani djelovali u zdravstvenim i obrazovnim programima kao i u socijalnoj pomoći. Kršćanstvo je religija koja prihvaća svijet, a ne odriče ga se. Bog je stvorio dobar svijet . Čovjek je podlegao napastima i uveo grijeh u svijet. Ali Bog je tako ljubio svijet da je poslao Iskupitelja. Spasenje se postiže Božjim iskupljenjem svijeta, a ne čovjekovim odricanjem od svijeta. Zato kršćani rade za tjelesno i duhovno blagostanje čovječanstva.
SAKRAMENTI
Sakrament je 'vanjski i vidljiv znak unutarnje i duhovne milosti'. Rimokatolička i pravoslavna crkva prihvaćaju sedam sakramenata: krštenje, potvrdu, euharistiju, pokoru, bolesničko pomazanja, sveti red i ženidbu. Protestanti uglavnom prihvaćaju od spomenutih samo dva, vjerujući da ih je Isus posebno naglasio: krštenje i euharistiju - Gospodnju večeru.
SVETO PISMO
Kršćanski kanon svetih spisa poznat kao Biblija, konačno je zaključen između 170. i 220. godine. Pravoslavna i katolička tradicija poznaju 46 knjiga Staroga zavjeta dok većina protestantskih zajednica (kao i židovstvo) smatra da su 39 knjiga božanski nadahute a ostalih 7 knjiga napisanih nakon 300 godine p.n.e naziva apokrifnim knjigama. Sve kršćanske tradicije prepoznaju i dijele 27 knjiga koje sačinjavaju Novi zavjet.
Novi zavjet se sastoji od četiri Evanđelja, Djela apostolskih, pisama apostola Pavla, općih pisama i Ivanovog Otkrivenja. Kršćani vjeruju da je Biblija pisana Božja riječ, koja svjedoči o Isusu, živoj Riječi.
Svaka skupina kršćana, koja se redovito okuplja u kući, školskoj dvorani ili na otvorenom prostoru naziva se crkvom. Posebne zgrade u kojima se okupljaju kršćani također se nazivaju crkvama.
Kroz stoljeća je izgradnja crkvi postala važan doprinos umjetničkom i arhitektonskom nasljeđu svijeta. Crkve su obično jedne od najljepših građevina u selima, mjestima i gradovima Evrope, Amerike, Azije i Australije. Tornjevi im dosižu u visine iznad susjednih zgrada, usmjerujući ljude prema Bogu, a velike ukrašene katedrale zapadne kulture mogu se usporediti jedino s velikim ukrašenim hramovima u južnoj Indiji. U crkvu ili katedralu se obično ulazi na zapadna vrata. Na drugom kraju, sučelice zapadnim vratima, nalazi se stol na kojem je postavljen križ, dvije ili šest svijeća, ili samo dvije vaze s cvijećem. Slijeva i zdesna su propovjedaonica i stalak za Bibliju.
Bilo u crkvenoj zgradi ili na nekom drugom mjestu, kršćani se okupljaju da izraze svoje štovanje Bogu, da zajedno uče i učvrste se u svom vjerovanju. Nešto prije svoje smrti, Isus je naredio svojim učenicima da se sjećaju njegove smrti sve do njegova povratka koji će se zbiti na kraju sadašnjeg vremena. I od te Posljednje večeri, kršćani to čine u slavljenju poznatom kao misa, euharistija, sveta pričest ili Gospodnja večera.
Za crkve rimokatoličke ili pravoslavne tradicije to je glavni dio bogosluženja, često se obavlja svakog dana. Time vjernici primaju pomoć od Boga i osjećaju njegovu prisutnost. Izgovaraju se molitve, čita se i tumači odjeljak iz Svetog pisma, posvećuje se kruh i vino koje predstavlja tijelo i krv Isusa Krista. Svećenik zatim dijeli kruh i vino (ili samo kruh) vjernicima koji se okupljaju oko oltara.
U crkvama protestantske tradicije naglasak je drukčiji. Sveta pričest ili gospodnja večera rjeđe se svetkuje: kod nekih svakih četrnaest dana ili mjesečno jednom ili negdje dvaput godišnje. Glavni način na koji vjernici primaju duhovnu hranu dolazi slušanjem Božje riječi i pokornosti tim riječima.
U glavnom bogosluženju nedjeljom, propovijedanje 'Božje riječi' je najvažnije. Izriču se molitve, čitaju se odlomci iz Biblije, pjevaju se kršćanske pjesme i sluša propovijed. Propovjednik završava s pozivom ljudima da saslušanu Božju riječ prihvate.
Kršćani štuju Boga i pojedinačno. Doživljavaju Boga i u svojim skrovitim molitvama i pobožnosti kao i u zajedničkom štovanju s drugim vjernicima.
BOGOSLUŽENJE
Međutim, kršćansko bogosluženje uključuje službu ljudima isto kao i Bogu. Po cijelome svijetu uvijek je bilo poznato da su kršćani djelovali u zdravstvenim i obrazovnim programima kao i u socijalnoj pomoći. Kršćanstvo je religija koja prihvaća svijet, a ne odriče ga se. Bog je stvorio dobar svijet . Čovjek je podlegao napastima i uveo grijeh u svijet. Ali Bog je tako ljubio svijet da je poslao Iskupitelja. Spasenje se postiže Božjim iskupljenjem svijeta, a ne čovjekovim odricanjem od svijeta. Zato kršćani rade za tjelesno i duhovno blagostanje čovječanstva.
SAKRAMENTI
Sakrament je 'vanjski i vidljiv znak unutarnje i duhovne milosti'. Rimokatolička i pravoslavna crkva prihvaćaju sedam sakramenata: krštenje, potvrdu, euharistiju, pokoru, bolesničko pomazanja, sveti red i ženidbu. Protestanti uglavnom prihvaćaju od spomenutih samo dva, vjerujući da ih je Isus posebno naglasio: krštenje i euharistiju - Gospodnju večeru.
SVETO PISMO
Kršćanski kanon svetih spisa poznat kao Biblija, konačno je zaključen između 170. i 220. godine. Pravoslavna i katolička tradicija poznaju 46 knjiga Staroga zavjeta dok većina protestantskih zajednica (kao i židovstvo) smatra da su 39 knjiga božanski nadahute a ostalih 7 knjiga napisanih nakon 300 godine p.n.e naziva apokrifnim knjigama. Sve kršćanske tradicije prepoznaju i dijele 27 knjiga koje sačinjavaju Novi zavjet.
Novi zavjet se sastoji od četiri Evanđelja, Djela apostolskih, pisama apostola Pavla, općih pisama i Ivanovog Otkrivenja. Kršćani vjeruju da je Biblija pisana Božja riječ, koja svjedoči o Isusu, živoj Riječi.
Gost- Gost
Stranica 1 / 1.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.|
|
|