Pjesma duse...

Cujes li,nocu kad se svijetla ugase,
ovu bol,srce kao da ne dise,
spavaj moja ljubavi
samo ne zaboravi
ja cu da te volim zauvijek.

Cujes li,rijeci koje ne izgovorim
cinim sve,samo da te ne probudim,
oduvijek i nikad tvoj
vrijedilo je zivjeti za to.
Da usne tvoje poljubim
i njezno da te zagrlim
da ti priznam ljubavi
da si moje sve...
i gdje da nadjem srcu lijek
kad voljet cu te zauvijek
kad ni jedno sijecanje
nemam bez tebe.

Negde se pipnu naši mali svemiri
Kada već pomislim da spavaš...
Zašumi saten... Tama se uznemiri...
I kao talas naiđes...

U školjki tvoga pupka leto zimuje...
Tu čuvaš mrve sunca za nas...
Sa tvojim dodirom se čežnja rimuje...
Dok kao talas nadireš...

I ništa više nije važno...
Lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas...
I niko više nije bitan...
Svi su pesak prezren i sitan, pesak ispod nas...

Bila sam ti ljubav bar tako si me zvao
noćima mi šaptao nježne riječi te
a onda si nestao za jedan dan
svi su znali osim mene da si pored nje


Bila sam ti kap vode na dlanu
igrao si se samnom svake noći
a onda si nestao iz mog života
nisam znala da nećeš doći


Bila sam ti srce i duša jedina
nisam znala da su laži
a onda si mi poručio
novu ljubav sebi nađi



Bio si mi u životu oslonac
kojeg volim i ljubim
nakon tvog odlaska
shvatila sam što dobijam a što gubim....



By Vatrena

znas.. ne volim te samo ja,
voli te i ova moja dusa mala..
i ako ti pridjem jednom dok noc bude
bez mjeseca spavala.. sa dusom na dlanu
koju cu poleci na tvoja njedra...
nemoj otjerati me tada i dusa ce te moja
samo ljubiti onako kako ja sam
oduvijek htjela... jer volimo te ja
i ova dusa mala..

Ne merim vise vreme ni sate,

ni po suncevom vrelom hodu;

dan mi je kad njegove oci se vrate,

i noc kada ponovo od mene odu.

Ne merim srecu smehom,ni time

da li ceznja moja od njegove je jaca;

sreca je meni kad bolno cutim s njime,

i kad nam srca biju ritmom placa.

Stojeci u polumaraku dugo sam posmatrala dok si odnosio moje srce sa sobom dok je cjelovecernji bluz kidao tisinu mojih sumornih misli. Prekinuti negdje na pola puta nase smjelosti osjecam da smo mogli vise dati jedno drugom, da smo mogli u gomili neizreceni osjecanja pronaci ono jedno koje bi nas odvelo na stazu vjecne ljubavi.
Nocas priznajem njema sam pred bujicom osjecanja koja naviru u moje srce, ali ih usne stisnute pred surovom stvarnoscu neznaju izreci. Ostaju zakopana u mojim razbacanim mislima nudeci tisinu prolaznosti.
Gdje sad da te trazim u sjeni noci kao sto je ova, u smiraju dan, u ruzinom pupoljku, u jesenjoj kisi, u talasima, u tisini..........
Ili da te trazim u sebi , gdje te nosim ponosna na ljepotu kojom te okruzuju moje misli. Ili da te trazim u tisini moga postojanja, ili da te trazim u jos jednom snu o nama....
Kenuh s njim ruku pod ruku,ka vrtlogu zivota,ka necemu sto se jednom radja,....necemu sto nema smrti.
A i kako bi umiralo, kad je zeljno da zivi,zeljno da raste...i raste svaki tren ,cas....postaje to nesto jace od nas.Nismo krivi,al eto....ako je krivica onda je s ponosom prihvatam,onda cu da se hvalim njome kao najveci zlocinac u svom ludilu kad naudi nekome iz same srdzbe ili zelje....hocu da se divim,jer imam komu.
Njemu i sebi,....ne ,nismo mi vise on i ja....mi smo sad MI.Dvoje, sto zive jednim,dvoje sto disu ko jedno,misle,....jedno smo....
Snova vise nemam,ne sanjam.....on mi je sad i java i san,..i noc i dan,....i dorucak koji preskocim,i rucak koji ne pojedem...i vecera koju ne zatražim....on....on me hrani,poji.......on mi glad zatire pogledima,rijecima svojim....
on u meni budi sva skrivena suncana jutra,blage pojetarce koji mi kosu tek rasutom cine,i osmjeh mi na lice stavlja...i ne zelim da ga ikad skine.
I nije ovo zelja samo,nije ovo zenski hir,...ovo je ljubav,koji samo papir trpi....ovo je ljubav...ovo vise nisam ja ,nije on...ovo smo mi.......

odrekni se,
onoga što voliš najviše,
što ti život zaslađuje,
onoga bez čega ne možeš…

da li dima cigareta,
što mi plovi venama,
ili onog čokoladnog dodira,
što mi se na vrhu jezika otapa…

odreći se znači okrenut leđa,
ne okusit šećer života,
iz srca bi ga istrgnut trebala,
a bez njega disat ne bi mogla…

DANAS JE TVOJ DAN MIKI...

cvrsto se drzim za tvoje skute ljubavi,ne zelim te slijediti,zelim
koracati pokraj tebe, skinuti masku, ne biti privid.
jeziva i strasna je tisina noci.
ponekad u njoj osluskujem vjetar da odagnam strah. zaustavim
dah skrivena u kutu sjecanja i cekam.
miris tvoje kose, kao onda kada je moje tijelo udisalo tvoju blizinu.
spustam svoju dusu na tvoje meke, tople dlanove, kao pijesak
curi ti kroz prste.
no ostane li samo jedno zrnce skriveno,utisnuto u liniju zivota na
tvome dlanu imati ces me zauvijek.

Cekam te.
Hoces li doci veceras?
U svakom otkucaju sata
cujem tvoje korake.
Tako te trebam veceras
zudim za tvojom njeznosti.
Minuta bez tebe je duga
a traje poput vjecnosti.
U iscekivanju tvoga dolazka
lezim sklopljenih ociju.
Pokusavam snom skratiti vrijeme
ali san na oci nece
jer postelja odise mirisom
tvoga tijela,a tebe nema...

rekao si...
nasloni se na mene
odmori...
udahnuti cu miris
tvoje kose...
pomilovati svaki
tvoj uzdah...
rekao si..sjecas li se?
a ja sam naslonjena
na tvoje grudi
slusala svoje srce
kako zivi..
volim te!

Plakale su moje oci
suze niz lice liju
ja za tobom sada patim
a ti ne zelis da se vratis....

Zvao si me Ljubavi moja
voleo me na obali kraj mora
na pesku me nezno ljubio
i na kraju me izgubio...

Bila sam samo igracka
u tvojim vrelim rukama
grlio me tako snazno
sad vidim da sve je bilo lazno....

..na mom dlanu,beskraj nepoklonjenog dara
za tebe...
u mom srcu,previse strasne ljubavi
za tebe..
u plavetnilu moja oka dva,more kristalnih suza..
zbog tebe..a u glasu tisina...
muk na usnama...
...nitko ne cuje jecaj,
ne cuje koliko moje srce voli...
ne vidi da moje ruke zovu...
tebe...
da u zagrljaj svrati,
i toplinu mog tijela osjeti....
jacina kojom srce steze
grudi moje...
dusa lebdi izgubljena,
i moli...
moli za poljubac meki,
spusta svaki ponos,
i kleci povrijedjena...
ali kako god da boli,
i kako razum vristi i moli,
da srce prestane da voli..
ali on i dalje steze u grudima,
od straha,
strah od neuzvracene ljubavi...
...srce je strah,
da sve ne nestane, svaka zelja,
svaka strast....svaka misao,
ljubav....prema onome,
sto mi zivot znaci...

Ti i ja na zelenoj travi
Gledamo u beskraj
Ljubim ti lice, oči
Na mestu gde bogovi se sreću
Spuštam pogled niže
Ljubim te i od sreće plačem
Tvoje tamne oči
Miluju mi lice.
Ljubim te u beskraju...
Ljubim te u bezvremenu...
Čežnjo moja
Dok topla majska kiša
pomešana znojem
kvasi mi lice...

Nemoj da se zatvaras, kafano
da odlazim kuci jos je rano
sta cu kad mi srce preveliko
a kod kuce ne ceka me niko

Zato sviraj onu pjesmu
koja boli najjace
za covjeka za kim sutra
nema ko da zaplace

Volio sam, ostavi me s bolom
da umirem za kafanskim stolom
prazna mi je kuca bez te zene
nema tamo nicega za mene

Obrisaću suze i krenuti dalje
nekim stazama koje ne vode tebi
nekim ulicama koje nisu tvoje
bar toliko da pružim sebi


Neću okretati glavu
da vidim oči što nisu moje
neću željeti više
kose smeđe boje


Ti nećeš čuti jecaj
kad moje srce plače
jer nikada nisi shvatio
da tvoje ruke za mene nešto znače


Plakaću tiho neka ni ptica ne čuje
nebo će biti tamne boje
možda ćeš po njemu znati
da nestalo je ono što se zvalo tvoje


Neću da te kunem i proklinjem
jer rekao si život ide dalje
zašto sam vjerovala u sudbinu
da ona uzima i daje


Moje zelene oči imaće tužan sjaj
neću pričati ljudima
da si ti moj početak
moj početak i moj kraj

Da mi je svilu tvojih misli dotaci, njezno prstima moje ljubavi.
Ljubav sto li je...Njeznost u srcu i sunce u ocima, il' sanak od ceznje satkan....
Cujes li ... svoje ti misli saljem u njima si pocetak i kraj svega. O kako bih voljela njezno ti saptati o jednoj ljubavi bez kraja. Cujes li... nocas sam za te uklesala cvijet u kamenu i rukama umornim njezno ti obraze dotakla da u njima sakrijem tvoj davni bol.
Voljeti .... zivjeti u stalnom stanju blazenstva. Ako voljeti znaci disati sa tobom i onda kad si daleko i ruke te tudje miluju...Volim te. Ako voljeti znaci sricati tvoje ime mjesto molitve...Volim te.
Ako voljeti znaci osjetiti tvoj dah i kad nisi tu...Volim te. Ako voljeti znaci leci i ustati misleći samo o tebi...Volim te. Ako voljeti znaci nositi u sebi osjecaj njeznosti do kraja ...Volim te. Ako voljeti znaci skriti tu ljubav daleko od drugih, a izgarati u ceznji...Volim te.
Pusti moj bol on je vodilja mojih ruku dok skidaju umor godina sa tvog lica, on je vodilja mojih najnjeznijih poljubaca koje spustam na tvoje kapke. Pusti moj bol on ce istkati za te najdivniji san ....
Otici...ljubav je jednom rasirila svoja krila i pokazala svoj istinski sjaj, povratka ni kraja nema .....
Neka bude ljubav......

Cudni mi razlozi zbog kojih ne znam naci puta do tvojih misli...
Razlozi ... hmmm .... bojim se i strepim pred samom sobom, pustam uzdah iz grudi da odnese moj bol. Neke su mi daleke sanjalice donjele nocas divan san o tebi, o nama u ljepoti nase ljubavi protkane njeznoscu ... Nakon takvog sna probudih se ogrnuta ceznjom koju ne znam odagnati i pustam joj na volju da onako budna sanjam tvoje usne koje me miluju, da budna sanjam toplinu tvojih ociju ... Osjetim dasak vjetra na obrazu kao dodir tvoje ruke koji mi donese neki novi mir kao sapat koji mi rece da si moj i sad i zauvijek ...
Nocas cu leci sa zeljom koja me donosi pred vrata tvojih snova ... Tiho cu ti pricati o mojoj ljubavi vodeci te kroz carstvo tvojih snova onako njezna kao tad kad si mi darovao prvi dasak tvoje ljubavi.
Sa prvim cikom zore razbit ce se u meni snovi i baciti me natrag na polje mojih slutnji...
Opet cu ceznjom svijet obojiti i tako uvijek iznova u svakom novom danu smjenjuju se snovi o nama, ceznja i neki cudan mir koji osjecam u dusi jer znam postojis i svojom me dusom ljubis ...i nije vazno sto nisi tu znam da mi saljes dah tvoje ljubavi...

Duso moja ...
zbog tebe sam pronasla najbolje u sebi ... ne zelim ne znati, ne zelim ne sanjati , ostavljati u sebi najsladje misli... zelim ti pricati ali rijeci su tako male za ono sto je tvoja ljubav donjela... i onda napisem pa izbrisem cini mi se nekako sve je bez nekog reda misli me peskacu gonjene zeljama koje zelim izreci... nestajem i radjam se iznova u svim nasim razgovorima koje sacuvah u svojim mislima, pa cini mi se od rijeci do rijeci .. prozivljavam ponovo one katke trenutke koje imasmo zarobljeni u nasem svijetu bez tajni i pokora, bez laznih ljubaznosti i pretvaranja u svijetu koji pipadase samo nama ... sjecam se tih trenutaka sad tako dalekih, a ipak tako zivih u meni... jo ujutro prvo ti pozelim divno jutro, pa pijem kavu uzivam u njenom mirisu jer si me naucio da u svemu osjetim neku posebnost pa cak i u mirisu jutarnje kave i ako je pijem sama ....i smjesim se, jer si jos moj najbolji prijatelj i jos pricam sa tobom o svim beznacajnim stvarima na svijetu, jer te zelim zadzati sto duze .... znam , znam ne moras mi reci da je ljubav nesto drugo.... one mi daje snagu da budem sve ono sto jesam i nisam, jer samo ona iskrena osjecanja u meni daju mi snagu i ljepotu da se ne pitam gdje si i s kim si nego da jednostavno nosim njeznost u sebi i volim taj osjecaj da znam da si negdje da dises ... svaki tvoj dah moja je radost...
nekad tuga dodje po svoje i plast ceznje sa sobom donese ..
umije moje lice svojim rukama pokrije ga sjenkom svojih obrisa, tad prepustim se tiho jer znam da borba sa nojm je uzaludna ona pokori sve u dusi i baci me na koljena i povede u ona stanja kad mislim koliko je hrabrosti dusi trebalo da poleti u zagrljaj onih sanjanih snova.... slusam tihu muziku njeznih sapata koje mi poklanjas, oni me hrabre...
i nastavljam dalje... trazim nacin da upraznim dan ... tesko, ali uspijevam... stalno sam tu negdje izmedju srece i ceznje dok ti nocu njezno milujem usnulo lice i sapcem spavaj mirno duso moja ...

i opet me misli more...ganjaju se po mojoj dusi,trce ko stampedo boli...a ja ...ja se prestajem opirati,gubim snagu...gubim i ono malo ponosa tipicno zenskog sto mi ostade...gubim se u mnostvu sjecanja koja naviru,u rijeci osjecanja koja tece i huci nabujala poslije kise suza...ne govori mi sto sam opet plakala...ne govori mi da me volis nasmijanu...jer smijeh na mome licu danas se nije probudio...mozda sutra s prvom zrakom zore se vrati...ali danas nije moj gost...
...danas me hvata opet ono ganjanje izmedju stvarnosti i zelje,ganja me stvarnost....ja bjezim zelji.....eh da si bar tu...zanimljivije je ganjanje u dvoje u praznoj dusi...ovako mene samo brzo hvata,baca me na pod proslosti....lomi me sa sadasnjoscu...uskracuje mi buducnost...okove mi je vec stavio....onaj isti bol koji me ganja....zakljucao ih sa dvije suze koje sakrih medju hladnim dlanovima,zatvorio me....i drzi...kaznu jos ne govori...
ako je moja kazna,da se odreknem tebe.....neka me ne kaznjava, pokajanje od mene nece izvuci...ako mi je kazna da mi te da...eh...tu bi kaznu na vjecnoj robiji sluzila...vratila bih sebi osmijeh....za tren....
...ali cuti...bol cuti...ja s njom zajedno,tjeram te od sebe...a znam ako odes tek tad mi predstoji patnja ...bol....nezamisliva...pa ne zelim ni da je zamisljam.....
a zeljela bi....sad jasno i glasno reci...da ides...da te ne volim...da te ne zelim....ali vec na samoj pomisli ostanem bez glasa...samo s ceznjom i ljubavlju koja se radja iz dana u dan....koja svoje celije razmnozava tako brzo...da nema lijeka da se zaustavi...a kamoli da se uniste....
....mozda samo mene unisti ....oduzme mi snagu da koracam ka vrletima svog zivota....da se borim....da zelim.....a tako sam puno planova imala prije tebe...puno zelja...milion snova...sad...sve svodi na jednu zelju,jedan san....koji bi da pretocim u javu...sve svodi na Tebe...