Vjera - koliko poštujemo tudju vjeru?

Vjera je osobna stvar svakog pojedinca. Da li i za vas vrijedi poznata izreka:Voli svoje, a poštuj tudje?. Koliko ste tolerantni prema drugoj vjeri?

Postoji tolerancija u meni jer nije mi bitno ko je kakve vjere ako je upitanju čovjek.

u zivotu mi je veoma bitna vjera...to je dio mene ali isto tako sam svjesna da ako neko drugi razmislja isto kao i ja...da to treba postivati...jer drugacije misljenje bi samo dokazalo da nisam iskrena prema sebi samoj..

u pravu si Stiv,treba se upravo drzati te izreke sto je napisa...voli svoje,postuj tudje!...a ta se izreka moze primjeniti jos na tisucama primjera u ljudskome zivotu!

Uklapam se u Stivovu izreku volim svoju i poštujem tuđu.

Kršcani i muslimani zajedno u Bosni

Tuzla i Sarajevo proteklog tjedna bili su domaćini konferencije britanskog foruma „Kršćani i muslimani zajedno u Bosni“. Cilj konferencije je istražiti putove kako vjerske zajednice i politički lideri mogu zajedno graditi civilno društvo kako u Velikoj Britaniji tako i Bosni i Hercegovini.
Sudionici konferencije iznoseći utiske naglasili su da zajednice ne komuniciraju dovoljno jer nisu u mogućnosti suočiti se s činjenicom što se dogodilo u njihovim zajednicama. „Sve dok vam netko ne pomogne da shvatite tko ste vi, jako je teško razmišljati tko je netko drugi“ – kazao je Chris Chivers, svećenik iz Engleske te dodao da je još uvijek u svim sredinama a posebno u BiH izražen problem suočavanja s istinom. On smatra da je jedna od poteškoća koja dovodi do takvog stanja to što se politika naše zemlje prikazuje odvojeno od vjere dok s druge strane, neki od vjerskih vođa govore da je posao vođe politički tako da prebacuju odgovornost jedni na druge. Chivers je naglasio da vjeruje da kršćani i muslimani mogu živjeti zajedno kako u BiH tako i u ostatku Europe, ali naglašava da će se na tom polju morati dosta raditi kako bi se utemeljilo ono što se smatra europskim identitetom. Fra Pavo Filipović, jedan od sudionika Foruma se također složio s tom tezom. «Mi još nemamo sekularnu državu i pojam sekularizacije je još uvijek nepoznat tako da nemamo ni tog odvajanja države od religije. Zapadne zemlje imaju već dugu tradiciju sekularne države i zato oni s puno manje emocija ulaze u pitanja nacionalne i vjerske naravi», kazao je fra Pavo te dodao: „Budući da su naše države još uvijek jako mlade i budući da je to još uvijek sve u povojima, tako je i ovo pitanje vrlo osjetljivo i ne treba očekivati njegovo brzo rješenje. Stvari mogu ići nabolje uz koordinirano usmjeravanje svih strana ka boljitku“. Konferenciju „Kršćani i muslimani zajedno u Bosni“ ocijenio je pozitivnom jer je od početka kako je kazao usmjerena na političare. Hussain Musharraf, predsjednik „Islamsko-kršćanskog dijaloga“ u Engleskoj smatra potrebnim da se između različitih vjerskih vođa ostvari što bolja suradnja i razumijevanje kako bi ono moglo biti preneseno na niže razine. Vjerskim službenicima u BiH je poručio da se više zajednički pojavljuju u javnosti jer to ostavlja pozitivnu sliku na narode koji bi trebali živjeti zajedno.

Ankica S.Ć.

Islamizacija i Europeizacija


Ovih dana izašao je zanimljiv članak Dubravka Lovrenovića u kojem piše o autoru Nedimu Filipoviću, o islamizaciji BiH i na nepostojanje opsežnije historiografske literature o tome. U središtu postojeće literature nalaze se „vjerski mitovi o konfrontaciji hrišćanstva i islama u Bosni“ te ukazuje i na dalekosežne štetne posljedice ovako postavljenih pozicija.


N.Filipović tako navodi da „Muslimanski pisci“ objekt islamizacije postavljaju u idiličan okvir stabilnosti, blagostanja, humanosti i dugotrajnosti osmanskog carstva, gdje je islamizacija po principu laičke teokracije značila veliki historijski progres, da je islamizacija vršena bez pritisaka, kao isticanje društvene i vjerske svijesti islamskih neofita, da je islamizacija nagrada za konvertite (izraz za prijevođenje u nešto drugo), kao sudbinski blagoslov, islam kao milost sudbe i nagradu za onog koji ide pravim putem“.
S druge strane navodi Nedim Filipović „hrišćanski pisci predstavljaju islam suprotnim od prethodnog gdje su za njih Turci i islamska religija nešto egzotično ali kulturno i etički nerazumljivo van normi europske civilizacije te se time proces islamizacije predstavlja degradacijom (nižim stupnjem), odricanjem civilizirane fiksirane tradicije hrišćanstva-kršćanstva i od one povijesnosti koja je omogućila divovsku nadmoć Europe i hrišćanstva-kršćanstva nad vaneuropskim svijetom i njenim jednim važnim dijelom-islamskim svijetom“.

Nedim Filipović, islam i hrišćanstvo-kršćanstvo povezuje kao dvije monoteističke religije s u biti jednakim fundamentalnim vjerovanjem samo struktuiranom i izraženom na dva različita načina što stvara neprijateljsku sliku o onome drugome vjerovanju. Za hrišćane-kršćane s ovih prostora to se prikazuje izdajom domaćeg društva, države i kulture. Muslimani (Bošnjaci) nastoje postaviti tezu o bogumilskom porijeklu muslimana u svom izrazitom kontrapunktu prema prvoj tezi.

Time se nastoji kako N.Filipović navodi prikazati da islamizacija u BiH nije samo posljedica Osmanskog carstva nego da je ta sila bila instrument u rukama jedne unutarnje pravde bogumilskog pitanja u BiH-otuda teza s kojom se Bošnjaci nastoje povezati s bogumilima.

U članku Lovrenović navodi da je promjena religije velika tema ljudske povijesti koja nikad nije bila bez dramatskog naboja sa prijelaznim identitetima s osjetljivom temom političkog prijelaza-konverzije.

Dalje ističe da je svugdje u svijetu od Egipćana, Grka, Rimljana, Arapa, Amerikanaca bilo tlačenja i ugnjetavanja slabijega a ponegdje i potpunog uništavanja manjina.

Kod prelaska sa paganskih običaja na kršćanske navodi Lovrenović isto tako je bilo višestoljetnih procesa mada se to nama čini prihvatljivim i lako razumljivim, te da je bilo čestih slučajeva dekristijanizacije.


Tranzicija s poganstva u kršćanstvo je u srednjem vijeku bila izrazito složena, pa su i tradicije koje je crkva naslijedila različite od mediteranskih do židovsko-kršćanskih.

Tako su, piše Lovrenović, mogli nastati i dvostruki vjerski identiteti poput bosanskih potura koji su jako miješali muhamedanstvo sa kršćanstvom.

Adem Handžić, povijesničar je jednom zapisao kako je izgledao prelazak na islam tijekom 15 i 16.st.:“ …u prvi mah kod prelaska sa kršćanstva na islam nije bilo velikih razlika i podvajanja i uglavnom se sastojalo od uzimanja muslimanskog imena. Omladina je prva prelazila na islam i živjela zajedno sa roditeljima kršćanima, surađivalo se i nikome ništa u obiteljima nije smetalo... itd.“

Putopisac na izmaku 19.st. kroz BiH u okolici Jajca Heinrich Renner piše: „snažno me je dojmilo ono što sam vidio, kroz mnogo uskih sokaka i po izlizanim kamenim stepenicama dolazim do crkve sa malim brojem klupa, bez ukrasa, a slikarije po zidovima podsjećaju na džamijske. Izgled ljudi u crkvi podsjećaju na islam, jedna žena je europski obučena a svi ostali su u narodnoj nošnji i uglavnom seljaci, čuče, kleče ili sjede na golom crkvenom podu, neki su pod sebe stavili torbu, tepiščić ili odjeću a sa glava su skinuli čalme i turbane-obilježja katoličkih seljaka. Prizor je neobičan, muške glave su obrijane kao kod muslimana a samo je na sredini ostavljen dugi svežanj kose koja raščerupana dopire do vrata ramena i niže a neka je vezana i u pletenicu.To je kao nešto između Kine i Turske. Svećenik diže kalež a vjernici čelom dodirnuše pod i dižu ruke u visinu a potom i iza ušiju kao u džamiji.Čini se da je dio navika ostao od turske vladavine.“

Lovrenović citira Tillicha o povijesti religije i kulture i stalnom demonskom izvrtanju objave i idolatrijske zamjene Boga i čovjeka-to pomaže u razumijevanju našeg „vječnog sada“.

Jedno od pitanja što ga to „vječno sada“ nameće je i jeli islam inkompatibilan europskim vrijednostima?!-pita se i Lovrenović.

15.kolovoza ove godine reis Cerić je pokušao insinuirati nešto od ovoga na otvorenju maglajske džamije „…da se u Europu iz BiH nemože putovati jer nismo iste vjere kao sultan u Bruxellesu (Briselu)…“.

Juraj Marić
Preuzeto iz Posavskog obzora

Čudo u Egiptu!
Jedan je musliman u Egiptu ubio svoju ženu zbog toga što je čitala Bibliju. Pokopao ju je sa njihovom tek rođenom bebom i osmogodišnjom kćerkom. Djevojčice su zakopane žive!

Tada je prijavio policiji kako je ujak ubio djecu. 15 dana kasnije umro je jedan član te iste obitelji. Kada su ga išli pokopati, pronašli su dvije djevojčice u pijesku – ŽIVE! Čitava zemlja je izvan sebe zbog svega ovog. Čovjek koji je ubio svoju ženu i zakopao kćeri bit će pogubljen

Stariju djevojčicu su upitali kako je uspjela preživjeti. Ona je odgovorila: „Svaki dan nam je dolazio muškarac u sjajnoj bijeloj odjeći. Imao je rane na rukama. Rane su krvarile. On nas je hranio. On je također probudio moju mamu kako bi mogla dojiti moju sestru.“
Intervju s njom prikazan je na egipatskoj nacionalnoj televiziji. Intervju je vodila muslimanka obavijena velom.

Ona je rekla na televiziji: „No nije mogao biti nitko drugi doli sam Isus, jer nitko drugi ne čini ovakve stvari!“ Muslimani vjeruju kako bi Isa (Isus) učinio ovako nešto. Ali rane znače da je on zaista bio razapet, a također je jasno i da je živ. Također je jasno da dijete nije moglo izmisliti priču poput ove i da nije bilo drugog načina da ova djeca prežive osim istinskog čuda... Pred muslimanskim vođama je teško vrijeme odluke kako da se postave prema svemu. A popularnost filma Pasija ne ide im na ruku!

Budući da je Egipat obrazovni i medijski centar Srednjeg Istoka, vijest će se ubrzo raširiti. Krist još uvijek okreće svijet naglavce!


(frama-posusje.com/poskok.info)

Arapska pjesnikinja na televiziji napala svećenike
Saudijka Hissa Hilal, natjecateljica u popularnom pjesničkom reality showu koji se emitira iz Abu Dhabija, zbog svoje pjesme protiv tvrdokornih svećenika dobijala je i prijetnje smrću.

Piše: Marko Fančović/VLMpovećaj slova
Iznimno popularni natjecateljski program "Shaer-al-Million" (pjesnik milijunaš) emitira se iz Abu Dhabija i nudi priliku natjecateljima da osvoje nagradu od 5 milijuna dirhama (oko 1,3 milijuna američkih dolara), a ukupni nagradni fond (nagrađuje se i ulazak u finale) je 22 milijuna dirhama. Prošlogodišnji pobjednik natjecanja, Ziyd Bin Hjab Bin Naheeb, u finalu će se natjecati s petero najboljih od ovogodišnjih 48 natjecatelja iz svih 12 zemalja Zaljeva.

A najviše pažnje privukla je natjecateljica Hissa Hilal iz Saudijske Arabije, koja se natječe kao "Remia". U pretprošloj epizodi ta majka četvero djece, bivša urednica rubrike poezije u dnevnim novinama Al-Hayat, uredno umotana u "čador" iz kojeg su joj virile samo oči, u pjesmi forme "nabati" od 15 stihova uputila je dosad najžešći javni napad na moćne tvrdolinijaške islamske svećenike.

U pjesmi koju je recitirala uživo, među ostalim, je rekla (slobodan prijevod, arapska poezija nije u sliku): "Vidjela sam zlo u očima fatvi, u vremenu u kojem se dopušteno izobličuje u zabranjeno… (fatve) su čudovište koje izlazi iz svog skrovišta (kad god) se digne veo s lica istine". Konzervativne svećenike "koji sjede na položajima moći "opisala je kao "gadnoga glasa, barbarske, bijesne i slijepe… nose smrt poput halje opasane remenom" i rekla da oni "vrebaju poput vuka" na one koji bi htjeli mir.

Njezina pjesma, smjela i dobro sročena, donijela joj je najviše ocjene troje sudaca, što ju je, s 2000 glasova iz publike i glasove upućene SMS-ovima, odvelo u finale. Naravno, donijela joj je i brojne prijetnje smrću upućene na web stranicama islamskih ekstremista i žestoko negodovanje konzervativaca. Pjesma je shvaćena, između ostaloga, kao izravan napad na utjecajnog saudijskog svećenika šeika Abdul-Rahmana al-Barraka, koji je nedavno proglasio fatvu da sve one koji se zalažu za miješanje muškaraca i žena na javnim mjestima treba proglasiti nevjernicima i kazniti smrću.

- Moja poezija oduvijek je bila provokativna. To je moj način da se izrazim i da dam glas arapskim ženama, koje su ušutkali oni koji su oteli našu kulturu i našu vjeru. Njima je ubiti čovjeka toliko lako da im je to uvijek opcija – rekla je hrabra pjesnikinja i dodala da prijetnje smrću "nisu dovoljne da me potjeraju u skrovište" te da joj je jedina briga koliko će joj slava poremiti mirni obiteljski život u saudijskoj prijestolnici Riyadhu:

- Brine me kako ću biti shvaćena kad emisija završi, kad suci kažu svoje i ljudi počnu razgovarati o mojoj izvedbi i o mojim idejama. Brinem da će svjetlost slave utjecati na moj jednostavan i miran život.

Sultan al-Amimi, ravnatelj akademije poezije u Abu Dhabiju i jedan od trojice sudaca u studiju, rekao je:

- Hissa Hilal je hrabra pjesnikinja. Ona je izrazila svoje mišljenje o fatvama koje utječuu na ljudske živote i pozvala na uzbunu protiv olako izrečenih fatvi nekih svećenika koji potiču ekstremizam.

Pobjednik (ili pobjednica) četvrte sezone "Pjesnika milijunaša" bit će proglašen 31. ožujka. U polufinalu je Hissa Hilal u pjesmi od 15 stihova progovorila o reakcijama ljudi na svoj prethodni nastup, i za tu pjesmu dobila 47 od mogućih 50 bodova, a u finalu natjecatelji moraju improvizirati pjesmu od 10 ili 12 stihova na jednu od tema koje im je žiri zadao. Hilal je već najavila da će u svojoj pjesmi progovoriti o medijima. O položaju žena će, pak, u finalu u svojoj pjesmi, kako je najavljeno, govoriti njezina zemljakinja i također finalistica Jaza Al Baqami.

Pred crkvom u Zenici plakati s pozivom na prelazak na islam
Mnogobrojni vjernici katoličke vjeroispovijesti, dolazeći na misno slavlje u župnu crkvu sv. Ilije u središtu Zenice, ostali su iznenađeni, ali i povrijeđeni onim što su vidjeli.
Prostor oko crkve, župnog ureda te Katoličkog školskog centra “Sveti Pavao” bio je oblijepljen plakatima kojima ih se poziva na javnu tribinu čija je tema, kako kažu, provokativna.

Ono što je uvrijedilo vjernike katolike jest poziv na razgovor o prelasku nemuslimana na islam. Plakatima koje je postavila muslimanska organizacija “Poziv u Raj”, kažu povrijeđeni zenički Hrvati, očito se željelo isprovocirati zeničke katolike, kao i brojne prognane Hrvate koji su za uskrsne blagdane došli posjetiti svoje obitelji i obići u ratu porušene domove. Potvrda ovakvoj njihovoj tvrdnji, kažu, jest činjenica da su plakati postavljeni samo oko crkve sv. Ilije.

Plakati s pozivom na tribinu o temi “Prelazak nemuslimana na islam”, kako doznajemo, još uvijek stoje pred crkvom, župnim uredom te KŠC-om “Sveti Pavao”. Provokacija katolika u Zenici na blagdan Cvjetnice, nažalost, tek je jedna u nizu koje doživljavaju u ovome gradu. Na meti napada nedavno je, prilikom blagoslova kuća u naselju Tetovo, bio fra Drago Perković, župni vikar župe sv. Ilije. Njega je verbalno napala skupina učenika Osnovne škole “Hasan Kikić”. Fra Drago nije se obazirao na njihove uvrede, nego je o njima izvijestio ravnateljicu škole koja mu se ispričala, a slučaj je prijavio i policiji.

Vikar župe sv. Ilije fra Drago Perković zapitao se tada što tek doživljavaju Hrvati koji žive u Zenici. U župu sv. Ilije, jednu od pet zeničkih župa, dosad se vratilo oko dvije tisuće od prijeratnih pet tisuća vjernika. Uz teško ekonomsko stanje i nemogućnost zaposlenja, nesigurnost prognani zenički Hrvati navode kao jednu od glavnih prepreka masovnijem povratku.

(Večernji list)