Sta nas muci

Stres i materoijalizam

– Neznanje. Predrasude. Pomanjkanje ljubavi, pomanjkanje mira u duši. Stresan život. Materijalistički pristup životu. Pristup iz koristoljublja. Oholost. Egoizam. Manipulacijski pristup životu. Život u laži. Pomanjkanje istine. A onda gubitak slobode.

• A depresija i usamljenost?

– To su samo plodovi takvog pristupa životu. Usamljenost vodi u depresiju.

Mene samo jedna stara rana,koja lezi na srcu i iz nedara nece
nigde.Pa se pitam kako dalje

E da.. greške sam činila kao i mnogi... vjerujući slijepo da sve se u životu može popraviti.. ali grana koja napukne i počne se sušiti ne može se opet poviti i zazeleniti... ne, ne... Najveća greška? Koja je to bila?? Ili su sve greške bile iste.. baš sve do jedne.. Moj jedini grijeh oduvijek je bio voljeti druge više no sebe .... Riječ ne i ja to ne mogu, nisu postojale. A onda, onda su nastupila razočaranja, kao male pijavice pod kožom, uzavrele i oštre poput noža i ne... to malo obićno ne, ukorijenilo se na samom vrhu mog jezika spremno da ga poklonim svima koji bi išta zatražili... i sad već pozorno biraju, onako pokorno što će me upitati i tražiti. Neki strah uvukao se u srca onih što su me povrijedili.. zar postala sam ono što nisam htjela biti? Vještica koja hladno kaže ne i koja više ne mari... Ili je to samo visoko podignut zid iza kojeg se sad krije ona ista, vesela djevojćica? Ko to zna Boze?

Nebi se slozila da usamljenost stvara depresiju ja jesam usamljena ali nisam baš depresivna.

Nemisli se na , trenutnu ili povremenu osamljenost.

ja totalno depresivna a nimalo usamljena...et ti ga sad kako to more bit

Lili je napisao/la:Nemisli se na , trenutnu ili povremenu osamljenost.

Ne nisam ni mislila da je trenutna usamljenost ili povremena nego sam zaista usamljena već dugi niz godina od svoje 24 godine

hej,pa nemoj si dozvoliti da budes usamljena...zivot je tako kratak!

miki39 je napisao/la:hej,pa nemoj si dozvoliti da budes usamljena...zivot je tako kratak!

Nebi ja ali kako narod kaže izgleda takav mi pao grah.

Vatrena je napisao/la:

miki39 je napisao/la:hej,pa nemoj si dozvoliti da budes usamljena...zivot je tako kratak!

Nebi ja ali kako narod kaže izgleda takav mi pao grah.

Mani se ti graha uhvati se ti zivota.

Holidej je napisao/la:

Vatrena je napisao/la:

miki39 je napisao/la:hej,pa nemoj si dozvoliti da budes usamljena...zivot je tako kratak!

Nebi ja ali kako narod kaže izgleda takav mi pao grah.

Mani se ti graha uhvati se ti zivota.

Izgleda Holidej da sam propustila i zadnji voz ostala sam na peronu.

Duso ako je voz otisao hajmo zajedno na autobusku stanicu..nacice se autobus i za nas

ma muci me ovaj tempo zivota...

miki39 je napisao/la:ma muci me ovaj tempo zivota...

Sto Miki da ti ne ide mozda zivot i vrijeme pre sporo, pa ti je mozda dosadno.

E vala rode bas si u pravu... Zasto ovaj zivot nije malo brzi?

Lili je napisao/la:E vala rode bas si u pravu... Zasto ovaj zivot nije malo brzi?

Sta vam je meni je ovo sve nekako prebrzo.

Pa sigurno da je prebrz ovaj tempo zivota.
Kaze, pitali jednog covjeka koji je dozivio 104.god. starosti, kako mu je proso zivot, jel to stvarno dugo, tolike godine. Covjek se nasmijo i na to odgovorio, ...".Ko da sam na ova vrata uso, a na ova izaso".

Vrijeme na drugi način


Poglavica nekog plemena govori o bijelcu:
Papalagi
je uvijek nezadovoljan sa svojim vremenom i zbog toga optužuje Velikog
Duha što mu ga nije dao više. Da, on vrijeđa Boga i njegovu mudrost
zato što po sasvim određenom planu dijeli i razdjeljuje svaki dan.
Siječe ga kao da čovjek nožem reže meki kokosov orah. Svaki dio ima
svoje ime: sekunda, minuta, sat. Sekunda je manja od minute, a minuta
od sata. Treba imati šezdeset minuta, a još više sekunda, da bi smo
imali jedan sat. U Europi ima vrlo malo ljudi koji uistinu imaju
vremena. Možda ih uopće nema. Zato većina Europljana trči kroz život
kao bačen kamen.
U hodu gotovo svi gledaju prema zemlji i šire ruke daleko od sebe
da, što je moguće brže, idu naprijed. Kad ih čovjek zaustavi, zlovoljno
viču: "Zašto mi smetaš; ja nemam vremena, pazi da i ti svoje
iskoristiš". Rade upravo tako kao da je čovjek koji ide brzo vredniji i
hrabriji od onoga koji ide polako.

Vjerujem da mu vrijeme izmiče kao zmija iz mokre ruke upravo zato
što ga čvrsto drži. Ne da mu da dođe k njemu. Ispruženim rukama tjera
ga pred sobom, ne da mu mira da se odmori na suncu. A vrijeme uvijek
mora biti sasvim blizu, mora nešto pjevati i govoriti. Ono je blago i
miroljubivo, voli tišinu i dugo odmaranje na livadi. Papalagi nije
upoznao vrijeme, ne razumije ga, i zato ga zlostavlja.

Gotovo stalno smo pretovareni obvezama, puni stresa, preumorni ili
prezabrinuti da bismo sjeli ili kleknuli na molitvu. Rano ujutro na
zvuk budilice ustajemo, i tada počinje jurnjava – doručak, spremanje za
potrebe dana, bitka živaca i strpljivosti u prometu dok stižemo na
posao, sjedanje za radni stol koji nas podsjeća na nebrojene
iscrpljujuće obveze; zatim negdje na brzinu ručak, povratak kući
iscrpljen i izmučen, udovoljavanje potrebama i željama ukućana koji su
iscrpljeni i izmučeni poput nas samih… pa zatim još poneki sastanak na
kraju dana.

Tako nas dan proguta, iscrpi i obezvolji te više nemamo snage ni
volje osim zavaliti se u naslonjač, sjedeći pred TV, u nekom duhovnom
vakuumu, razmišljajući kako neke stvari moramo pripremiti za sutra i
prepuštajući se radije rastresenosti nego li usredotočenosti molitve.
Preopterećenu umu prezaposlena čovjeka teško je moliti.

I ne samo da smo prezaposleni da bismo molili. Hvata nas nemir i
nervoza. Razapeti između stotina želja, potreba, mogućnosti: široka
ponuda bezbrojnih TV-programa, Internet, filmovi, časopisi, sport,
tračevi - sve nas to razvlači na sve strane. Počinje nam se činiti da
svi oko nas putuju u egzotične krajeve, susreću razne zanimljive ljude.
A mi sami kao da gubimo vrijeme, da ne radimo ništa korisno.

Teško je moliti kada smo nemirni, a najčešće smo upravo rastrgani
nemirom. Henri Nouwen opisuje to riječima: „Želim moliti, ali u isto
vrijeme ne želim da mi promakne bilo što od svega ostaloga: TV, kino,
druženje s prijateljima, odlazak na piće.“ Najdublja požuda nije ona za
novcem, nego za iskustvom. Ne želimo se odreći ničega od života. I
stoga, zaustaviti se u molitvi, to je zaista disciplina, jer dok tako
sjedimo ili klečimo doživljavamo pobunu naših naravnih sklonosti za
raspuštenošću ili komotnošću. Stoga su nemir, nestašnost i nespokojnost
odnosno želja da stalno budemo u pokretu – velika zapreka molitvi.

Financijaska kriza
Mislim da nas ni jedan pojam u zadnje vrijeme ne bombardira toliko koliko Financijska kriza. Mada od političara uvijek čujemo umirujuće izjave. Kao: Hrvatska (U BiH skoro isto govore) ima šansu, ima žitnicu, pitku vodu, more… – sve o čemu neki sanjaju. Samo deset koraka može nam donijeti potpuni preokret, ali o tome se šuti, o tome ne pišu mediji, ne spominje Vlada… pa učinimo nešto samo za sebe!

Opet nas netko vidi bogatijima i ljepšima nego što jesmo, mislim si. Ali, da vidim, kojih to deset koraka trebam napraviti za sebe i Hrvatsku (isto se odnosi i za druge novonastale države).

1. Ako imate izbor uvijek kupujte robu hrvatskog (BiH) porijekla (oduvijek Dorina umjesto Milke)
2. Štedimo u bankama koje su u hrvatskom (BiH) vlasništvu i čija dobit ostaje ovdje (u banke se ne razumijem)

3. Osvjestimo koliko je važan razvoj hrvatskog (BiH)gospodarstva (primjerena plaća za moj pošteni rad i lojalnost, korektan odnos državnog službenika prema meni)

4. Kupujmo hranu isključivo proizvedenu u Hrvatskoj (BiH) (paradajz iz vrta, a ne grčki)

5. Tko ima zemlju neka je obrađuje. Proizvodimo hranu! (Sadim zelenu salatu)

6. Čuvajmo naše najveće prirodno bogatstvo – vodu! (štedim vodu i pratim raspored odvoza glomaznog otpada)

7. Ne trošimo više od onoga što zarađujemo (ne idem nikad u crveno)

8. Potičimo školovanje mladih… (objašnjavam mladima da je reality show gubljenje vremena, a starijima pričam da su mladi OK)

9. Čuvajmo okoliš, reciklirajmo otpad, smijenimo političare koji nisu sposobni očistiti svoj grad (dvorište je čisto, a moji susjedi metu čak i ulicu)

10. Razmišljajmo pozitivno i iskoristimo ovu krizu kao šansu. Političari ne znaju i ne mogu, ali mi možemo, ako želimo. Ako krene svako od sebe, uspjeh je zajamčen! (koliko god razmišljam pozitivno, svaki dan se nađe netko da me dotuče svojom tužnom pričom)
Možemo li s ovih deset koraka zaustaviti recesiju i spriječiti bankrot Hrvatske (BiH)?
A da uspijemo, tko će pobrati lovorike?

Izidji...

Iziđi van iz sebe,
iz tog svojega ja.
Otvori zakrčene prozore i
otključaj vrata.
Spasi se od gušenja.
Oslobodi se, iziđi van iz sebe.
Iziđi van na svjetlo kao cvijet.
Iziđi u prirodu,
u život, k ljudima.
Otvori se,
budi otvoren za radost,
za pjesmu, za ples,
jer živiš.

Budi otvoren za snažnu tajnu života,
za čuda oko sebe.

Iziđi van iz mraka,
iz zagušljivosti materijalizma;
iz bolesne želje za uvijek više;
iz životnih problema u kojima se
neprestano vrtiš oko sama sebe.

Oslobodi se!

Hej sta vas muci,isto kao i mene ha? Kko je ,sta se radi u ovo recesisko doba?Ja recesija tako sad tepaju kad je kriza.
He,ko pita,a kako je nebi bilo.Evo ja kao da radim u punionici,stalno punim gace od straha da neostanem bez posla,jedino ves masina radi non stop,da bog sacuva.Asve nas pritisla ta recesijai sve nas ta kriza jebede da prostis,svi svoje traze i uzimaju a niko nepita sto i sam nemozes da dobijes svoje.Nego prijatelji moji dobro pa dolazi ljeto pa gace nisu bas ni neophodne jer svi jebu da gace nemas kad ni podignuti gore,jedan sjase a dvojica uzjasu,dali ce se to izdrzati?
Nego nesto kontam najbolje bi bilo uBosnu zapaliti jer tamo recesija nema sanse,jer nista nije uspijelo pa nece ni ova recesijahehehe.Ha sta kazete ?Da se u Bosni sretnemo ,a?Hajde lijep pozdrav,hm koje pitanje sta te muci!!!

Zar nije jednostavnije upitati kaj me ne muci...

haha ja sam na raspustu i sad me nista ne muci, joj ljepote.