Sta nas muci

Puno toga sto nemogu sama da napravim.

ŠTA ČINI STRAH

U jednoj zemlji koja bijaše u ratu, vladao je strašan i okrutan kralj.

S ratnim zarobljenicima postupao je ovako:
Zatvorio bi ih u jednu veliku prostoriju u kojoj je na jednoj strani bila četa strijelaca,
a na drugoj vrata prekrivena prikazima mrtvih i okrvavljenih zatvorenika.

Postavio bi zatvorenike u krug i rekao im:
“Možete birati: umrijeti izbodeni strijelama mojih ratnika ili proći kroz ova vrata i tamo ostati zatvoreni zauvijek.“

Uvijek su svi izabirali umrijeti od strijela.

Kad je rat završio jedan vojnik koji je dugo služio kralja upita svog vladara:
Šta je iza ovih strašnih vrata?
“Otvori, i pogledaj!” odgovorio je kralj.

Vojnik je skupio hrabrost. Teškom mukom otvorio je vrata, a tada ga je obasjala zraka sunca i zabljesnula mu oči. Kad ih je uspio otvoriti posve iznenađen uvjeri se da su vrata vodila u SLOBODU!!!

Vojnik, ne vjerujući, pogleda kralja i reče:
“Uvijek ste zarobljenicima ostavljali mogućnost izbora, ali oni su više voljeli umrijeti nego rizikovati da otvore ova vrata!”

Koliko puta se bojimo rizikovati?

Koliko puta umiremo zbog naših briga, od straha da otvorimo vrata; vrata naših snova, vrata našeg spasenja, vrata koja nas vode u pravu slobodu?

Nepravda.

muci me ne spavanje....

dado je napisao/la:muci me ne spavanje....

os oklagiju,spavaces bez problema jedino ce te u jutro malo glava bolit

mene ne muci nista

miki39 je napisao/la:

dado je napisao/la:muci me ne spavanje....

os oklagiju,spavaces bez problema jedino ce te u jutro malo glava bolit

mene ne muci nista

sta mi vredi oklagija kad je glava bosanska

Muci me ovaj zadatak

Tri prijetelja dodju u Hotel. Recepcionar im kaze da trokrevetna soba kosta 30€. svaki od prijetelja dadne po 10€. Kasnije se recepcionar sjeti da soba kosta 25€ pa posalje pomocnika da im vrati 5€. Pomocnik ne znajuci podijeliti 5€ na tri osobe dadne im svakom po 1€, a sebi zdrazi 2€.
To znaci da je svaki od prijetelja platio sobu po 9€ (3x9=27€). Pomocnik je zadrzao 2€ (27+2=29) Gdje je sad 1€. Kako je nestao?
Tko zna?

Stiv je napisao/la:Muci me ovaj zadatak

Tri prijetelja dodju u Hotel. Recepcionar im kaze da trokrevetna soba kosta 30€. svaki od prijetelja dadne po 10€. Kasnije se recepcionar sjeti da soba kosta 25€ pa posalje pomocnika da im vrati 5€. Pomocnik ne znajuci podijeliti 5€ na tri osobe dadne im svakom po 1€, a sebi zdrazi 2€.
To znaci da je svaki od prijetelja platio sobu po 9€ (3x9=27€). Pomocnik je zadrzao 2€ (27+2=29) Gdje je sad 1€. Kako je nestao?
Tko zna?

Oni jest da su sad zadovoljni jer im je vraceno po 1 euro, i oni fakticki nisu u minusu,njih je toliko kostalo samo sto je kasa u minusu, na racepciji je samo 25 eura.....2 eura su kod pomocnika...sad moras racunat njhovih samo 27 zajedno minus dva od pomocnika i, sad stima ono sto je u kasi na recepciji...kako god pogledas...nemozes vise racunati na 30...nego od 25. Tacno kad pomocinik vrati na recepciju ona 2 eura,,,onda ce stimat i racun
A ako racunas ko ti od 30 eura od pocetka price onda je....3x9=27,ja....27+3 sto im je vraceno i plus 2 koja su kod pomocnika. Nesmijes zaboravit da su 5 eura uzeta nazad, znaci ili racunas od 25 ko gore sto pise, ili od 30 pa ovo dole sto sam napisala.... ..

Bravo Lili dobro si ovo skuzila. Matematika(ili logika) ti je jaca strana

Stiv je napisao/la:Bravo Lili dobro si ovo skuzila. Matematika(ili logika) ti je jaca strana

Ma vidim ja mene nesto sve vuce na jednu stranu...

PSIHOKIBERNETIKA

Naši propusti, greške, padovi, pa čak i poniženja, neophodni su koraci u procesu učenja! Međutim, oni su samo sredstva za postizanje cilja, a ne cilj sam po sebi. Kada ispune svoju svrhu trebalo bi ih zaboraviti. Ako se svjesno držimo greške ili svjesno osjećamo krivicu zbog greške i zbog toga sebe potcjenjujemo, tada, nehotice, sama greška ili promašaj postaju cilj koji se svjesno zadržava u našoj imaginaciji i sjećanju. Najnesrećniji od svih smrtnika jeste onaj koji stalno u mislima proživljava prošlost, stalno se kritikujući zbog minulih grešaka i stalno se kažnjavajući zbog minulih grijeha.

Sva osjećanja niže vrijednosti pojavljuju se iz jednog jedinog razloga: o sebi prosuđujemo i sebe mjerimo ne prema našim normama i vrijednostima, već prema normama i vrijednostima nekog drugog.

Želimo li da naše ideje i htijenja budu bogati, raznovrsni i plodonosni, moramo stvoriti naviku da ih osobađamo negativnih uticaja razmišljanja o njima ili sebične brige oko njihovih posljedica.

Čovjek koji sebe smatra gubitnikom pronaći će već neki način da ne uspije, uprkos svim svojim namjerama ili snazi volje, čak i ako mu mogućnosti bukvalno padnu u krilo. Osoba koja sebe smatra žrtvom nepravde, nekim ‘ko mora da pati’ nepogrešivo će pronaći okolnosti kojima će da potvrdi svoje mišljenje.

Onoga trena kada izmijenimo svoj um i prestanemo da prošlosti pridajemo moć, prošlost sa svojim greškama izgubiće moć nad nama.

Lili je napisao/la:

Stiv je napisao/la:Bravo Lili dobro si ovo skuzila. Matematika(ili logika) ti je jaca strana

Ma vidim ja mene nesto sve vuce na jednu stranu...  

Evo sad nesto citam ove stare postove, pa se pitam da li je ostalo i do danas. ??