Hrvatska

Sanaderovu ostavku tražili EU i SAD, ucjenivši ga objavljivanjem dosjea
Priča započinje 18. lipnja 2009. kada tadašnji hrvatski premijer odlazi u Bruxelles na sastanak s europskim vrhom na kojem su svi prisutni zatražili njegovu ostavku na premijerski položaj pošto "predstavlja najveći problem hrvatske politike"
Autor: Silvije Tomašević
Ostavku su od Ive Sanadera zatražili Europska unija i Sjedinjene Američke Države ucijenivši ga s materijalom koji su prikupile tajne službe, među kojima i slovenska, piše tršćanski list Piccolo u broju od četvrtka pod naslovom "Sanadera torpedirali 007". Razlog iznenadne ostavke bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera nije do sada otkriven. Bilo je raznih nagađnja, od toga da su ga na to naveli zdravstveni razlozi, pa do unutarhadezeovskih, ali svi su opovrgavani. Sada postoji jedna teza, odnosno da su ostavku zatražili Bruxelles i Washington ucjenivši ga objavljivanjem dosjea, koji su od 2004. prikupljale tajne službe, među kojima i ona susjedne Slovenije.

Sastanak u Bruxellesu

Priča započinje 18. lipnja 2009. kada Sanader odlazi u Bruxelles na sastanak s europskim vrhom. Na taj susret iznenada i nepredviđeno dolazi američki veleposlanik u Hrvatskoj, Robert Bradke. To je iznenadilo Sanadera od kojeg su zatim svi prisutni na sastanku zatražili ostavku na premijerski položaj pošto "predstavlja najveći problem hrvatske politike". Spočitali su mu i da je "najveća prepreka na putu Hrvatske prema Europskoj uniji, da nije u stanju poduzeti ozbiljnu i konkretnu borbu protiv korupcije u svojoj zemlji, da je zbog svoje diplomatske nepopustljivosti najveća prepreka za riješavanje slovensko-hrvatskog pograničnog spora, te su ga optužili za vladanje koje minira euroatlansku integraciju Hrvatske", piše Piccolo.

Nakon odlaska riješavaju se problemi

Riječi su bile teške i bez bilo kakvog diplomatskog ili politički korektnog jezika. Na stol pred Sanadera su postavljeni dokumenti i zapriječeno mu je objavljivanjem njihova sadržaja ako ne bude podnio ostavku. Sanader je 13 dana kasnije otišao s premijerskog položaja.

Odnosi između Hrvatske i SAD-a su odmah poboljšani, te je riješen diplomatski spor sa Slovenijom. Taj pogranični spor za SAD nije, očito, bila mala bilateralna bura u Pirenskom zaljevu, već prava "prepreka američkoj politici u cijeloj regiji".
Što je bilo u dokumentima koji su primorali Sanadera na ostavku?
"Vjerojatno dokazi o tzv. 'poslu Hypo Bank' i nezakoniti naftni poslovi s društvom Salbatring koje ima sjedište u Sloveniji, pa su zbog toga bili angažirani slovenski 007", piše Piccolo i zaključuje "lijepa međunarodna smutnja".

Obilježavanje akcije 'Bljesak'
Politička elita okupila se u Okučanima
Budnicom u izvedbi Orkestra Hrvatske vojske,te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Središnjeg križa u Spomen-parku hrvatskim vitezovima u Okučanima je počelo obilježavanje 15. obljetnice akcije Bljesak'.

Vijence su položili i svijeće zapalili predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić i predsjednica Vlade Jadranka Kosor.

Počast poginulima za domovinu odala su i izaslanstva Oružanih snaga RH na čelu s načelnikom Glavnog stožera OSRH generalom-zbora Josipom Lucićem, Ravnateljstva policije na čelu s glavnim ravnateljem Oliverom Grbićem, županijski i općinski dužnosnici, izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata te obitelji poginulih.

U saborskome izaslanstvu su i potpredsjednici parlamenta Vladimir Šeks i Ivan Jarnjak te više zastupnika, a u izaslanstvu Vlade njezini potpredsjednici Ivan Šuker i Božo Pankretić kao i više ministara.

Na stadionu NK Psunj slijedi središnja svečanost na kojoj će se nazočnima obratiti predsjednik Republike Josipović, predsjednik Sabora Bebić te predsjednica Vlade Kosor.

Slijedi misa zadušnica za sve poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata u crkvi Svetog Vida.

Sudionici svečanosti mogu obići i Taktičko-tehnički zbor i info štandove MORH-a.

Vojno-redarstvena akcija 'Bljesak' počela je 1. svibnja 1995. u 5.30 sati i u njoj su hrvatske snage oslobodile zapadnu Slavoniju.

U akciji je sudjelovalo oko 16 tisuća hrvatskih vojnika i policajaca. Poginula su 42 branitelja, a 162 su ranjena. U nešto više od 30 sati hrvatske su snage oslobodile 800 četvornih kilometara i uspostavile nadzor nad auto-cestom Zagreb-Lipovac te nad željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji, nakon čega je počeo proces povratka hrvatskog suvereniteta u okvire međunarodno priznatih granica Hrvatske.

Papa Benedikt XVI. dolazi u Hrvatsku
Papa Benedikt XVI. prihvatio je poziv Hrvatske biskupske konferencije i hrvatskog državnog vrha te će u prvoj polovici iduće godine posjetiti Hrvatsku, objavljeno je na konferenciji nakon susreta predsjednika HBK đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića i zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića s hrvatskim predsjednikom dr. Ivom Josipovićem u Uredu Predsjednika u Zagrebu u petak 29. listopada.

Izrazivši radost zbog Papina dolaska, kardinal Bozanić je dodao da će Papa doći u Zagreb te da će u sklopu pohoda Svetoga Oca biti održan Nacionalni obiteljski dan. Kardinal Bozanić je uz to rekao da je Papa u svojem pismu istaknuo kako će tijekom svojega posjeta Hrvatskoj hodočastiti na grob bl. Alojzija Stepinca.

Predsjednik HBK mons. Srakić istaknuo je da su hrvatski biskupi pozvali Papu da nas posjeti upravo u Godini obitelji te će stoga Papin pohod biti veliki znak i poticaj našim obiteljima.

Papa dolazi da nas ohrabri, da ohrabri svećenike, Crkvu i naš narod te da nam pruži podršku i potporu na putu prema Europi, rekao je nadbiskup Srakić naglasivši kako će i taj pohod, kao i prethodna tri sluge Božjega pape Ivana Pavla II., biti zlatnim slovima upisan u povijest hrvatskoga naroda.

Predsjednik dr. Josipović je kazao da je dolazak Benedikta XVI. veliki događaj za Hrvatsku. Izrazio je veliko zadovoljstvo zbog pohoda Svetoga Oca istaknuvši kako će taj posjet biti poticaj da se ustraje u reformama i ujedno jasna poruka Europi da je Hrvatska europska zemlja koja će svojom kulturom i tradicijom doprinijeti boljitku našega kontinenta.

U svrhu priprave Papina posjeta osnovat će se državna komisija sastavljena od predstavnika Ureda predsjednika, Vlade i Katoličke Crkve u Hrvatskoj. (vč, gk)

Pismo premijerki Jadranki Kosor

Gospođo Kosor,

Kao što se Ivo Sanader bio okružio ljudima poput vas, koji su mu se besramno ulagivali i govorili mu samo ono što je želio čuti, tako ste se i vi okružili samo onima koji vam se ulizuju i koji vam ne žele otvoriti oči, kad ih već vi sami zatvarate. Vama da i flaša, nedaj Bože, doleti u glavu, vi ne biste htjeli priznati da vas ljudi ne vole, ne trpe, ne žele.

Sve one koji su se ikad usudili proturječiti vam ili one koji su se usudili ne ustati kad bi vaše visočanstvo zakoračilo u neku sobu, već ste odavno dali 'maknuti' što dalje. Jedan je snimatelj dobio otkaz zbog majice s napisom 'I don't need sex, Government fucks me every day', a ne jednom novinaru prijetili ste tužbom. Prijetili ste i Branku Borkoviću, Mladom Jastrebu, da bolje neka se ušutka. Mislili ste, čak, da ste veća pravnica od Ante Nobila koji je zbog vas i onih koji vas se još uvijek boje, zaradio uvjetnu zabranu odvjetničkog rada.

No, koliki mora biti vaš ego, najbolje svjedoči činjenica da je veličina vaše slike koja visi na nekim stranačkim prostorijama pet puta veća od fotografije pokojnog prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, u kojem ste nekad vidjeli toliki uzor. Jeste li se ikad pitali što bi rekao Franjo Tuđman da može ustati iz groba na koji mu svake godine, pred kamerama, polažete vijence? Mislite li da bi stvarno bio ponosan na vas? Jeste li zaboravili da je on, umjesto vas, sebi ipak izabrao neke druge, bliskije suradnice, a vas ostavio u sjeni? Možda, ali samo možda je ipak shvatio da nemate onakve kapacitete kakve je od vas očekivao.

No, ja mu ovdje moram reći da nije bio u pravu i skinuti kapu Vama! Pa čak ni Tuđman nije bio toliko sposoban ujediniti i radnike i seljake i branitelje i ribare i studente i učenike i penzionere, i lijeve i desne, i plave i crvene. To kako vi iritirate hrvatsku javnost, teško je naći primjer od Franje Tahija do danas. To kako vi uništavate svoje protivnike u ljudima izaziva sućut čak i prema likovima kakav je Ivo Sanader. Pa jel' vi shvaćate da ljudi danas imaju više empatije prema njemu, kad vide s kakvom ste ga mržnjom dali uništiti, prepisati mu sve grijehe ovog HDZ-a, a vi lijepo oprali ruke i nastavili glumiti 'Majku Terezu'?! Zar vam nitko nije rekao da nije lijepo biti licemjeran i podao, zar vam nitko nije rekao da će pad tim više boljeti što se više uspinjete na lažnoj slavi?! Zar ništa niste mogli naučiti od svog prethodnika?!

A nije da vam nismo dali šansu, Hrvatska vas je kao samozvanu premijerku trpjela i trpi vas još od 6. srpnja 2009. godine, dakle, skoro dvije godine. A što ste vi napravili za to vrijeme? Uspjeli ste napraviti da čak i oni potpuno ideološki zaslijepljeni progledaju, uspjeli ste protiv sebe okrenuti i one koje ste plaćali da vas slušaju pa čak i one koji su vam bezuvjetno ljubili skute. Uspjeli ste napraviti to da policija (opet) tuče narod i narod policiju. No, koliko god vi bili opasna žena - jer i povijest i sadašnjost nas uči da su ljudi koji su se silom spremni boriti za ostanak na vlasti itekako opasni, bilo bi lijepo kad biste shvatili da Hrvatska ipak nije Libija!

Sutra su izbori koji odredjuju kako ce nam biti sljedecih 4 godine
Prvo, izbori su jedan trenutak u našim životima kada mi suočeni s glasačkim listićem odlučujemo. Dobro ili loše, ali odlučujemo. Dajemo svoj suverenitet svojim predstavnicima. Osobama za koje mislimo da bi dobro vodile državu. Toliko malo taj čin traje, samo pet minuta, a određuje naše živote sljedeće 4 godine.

Izbori su, bez patetike, dan građana ove zemlje. Dan kada je demokracija u našim rukama. Birat ćemo. Možda netko izabere dobro, netko loše, ali birao je. Najgore što se može dogoditi taj dan da ostanete kod kuće. A onda i još gore, da nakon 19 sati i prve projekcije novog saziva Hrvatskog sabora u vama proradi gorčina i bijes ili možda zadovoljstvo.

Onima koji će tada biti ljutiti samo mogu jedno reći. Imali ste mogućnost, niste je iskoristili i sada je minimum vaše pristojnosti da sljedeće 4 godine šutite o vlasti koja je izabrana. Svi, ali baš svi taj dan smo isti, i plavi i crveni i žuti i zeleni i katolici i muslimani i židovi i ateisti. Svima je dan 4. prosinca počeo s jednakim šansama da izađu i biraju.

Stoga 4. prosinca vaš je dan i izađite i birajte. Jer to je uvijek bolje nego da ne birate nikoga. Možda ste time izabrali i vlast zbog koje ćete biti ljutiti sljedeće četiri godine.

No ovo su izbori koji će za jedno dugo razdoblje možda odrediti put zemlje. Ovo su izbori koji će i osobno odrediti put poltičara koji vode ili bi željeli voditi ovu zemlju. Ovo su izbori koji bi mogli odrediti političke sudbine nekih stranka koje znam. Mogle bi nestati ili vegetirati. Ovo su izbori nakon kojih mnoge stvari na političkoj sceni neće biti iste. Nakon ovih izbora dolazi do nove velike smjene generacija. I na lijevoj i na desnoj opciji.

Da, dolaze neki novi političari. Političari 90-ih svoju su dionicu odradili. Možda nisu uspjeli u cijelosti, ali iskreno, treba im odati priznanje. Oni su mislili da vode i rade za zamlju najbolje. A sada i na lijevo i desno dolaze neki novi, nepoznati. Želim vjerovati da shvaćaju kako Hrvatska danas živi jedan težak pomalo pesimističan život, opterećen egzistencijalnim problemima.

Želim vjerovati da ti poltičari žive kraj svojih susjeda i slušaju probleme i žele ih riješiti. Ne očekujem, kakva god vlast bila, da u prvih nekoliko mjeseci preokrenu Hrvatsku. Nama ne treba preokret, ali nam treba vlast koja će odmah na početku reći što i kada i koliko joj treba da učini nešto da ova zemlja krene naprijed.

Nama, kako bi to rekao pokojni Ivica Račan, ne treba Japa. Mislim da je zemlja umorna od lidera, vođa naratora, poliglota. Meni, a želim vjerovati i većini građana ove zemlje, treba odgovoran zastupnik koji sluša građane, trudi se i mijenja ovu zemlju u zakondavnom smislu. Meni treba ministar koji shvaća da je novac koji smo mu mi dali da upravlja njime naš, a ne njegov i njegovih prijatelja.

Sve ovo izgleda malo kao bajka ili koja se čini nestvarnom u ovoj zemlji. Ali sutra svi mi možemo sudjelovati u pisanju nove stranice naše povijesti. Kako god izabrali, mi smo taj dan napravili korak naprijed za ovu zemlju. Velika je odgovornost pobjednika da tu noć i ona poražena Hrvatska shvati da nije izgubljena, da ti birači nisu građani drugog reda. Pobjednik može biti opijen pobjedom, ali i velikodušan prema političkim suparnicima i pružiti im ruku suradnje. Jer male stvari može možda napraviti jedna osoba, ali velike stvari može njih više. A Hrvatskoj upravo to treba. Ili kako bi to netko lijepo rekao - za tango je potrebno dvoje.

1. PETAR ZRINSKI (1621.-1671.) i FRAN KRSTO FRANKOPAN (1643.-1671.): Hrvatski velikaši. Nakon što su se pobunili protiv apsolutizma bečkog dvora, kralj Leopold I. ih 1670. utamničio u zatvoru u Bečkom Novom Mjestu, gdje su 1671. i pogubljeni.

2. ANTE STARČEVIĆ (1823.-1896.): Publicist i političar, smatraju ga “Ocem domovine“. Zbog protivljenja habsburškoj dinastiji dvaput zaglavio u zatvoru, 1863. i 1871. godine.

3. STJEPAN RADIĆ (1871.-1928.): Publicist, pravnik i političar, mitski vođa HSS-a. Rekorder po broju boravaka u zatvoru: šest puta u austrijskoj i triput u jugoslavenskoj monarhiji.

4. ANTE PAVELIĆ (1889.-1959.): Pravnik i političar, vođa ustaškog pokreta. Zbog organizacije atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu, talijanski ga sud osudio na dvije godine, koje je od 1934. do 1936. odležao u zatvoru u Torinu.

5. JOSIP BROZ TITO (1892.-1980.): Bravar, vođa partizanskog pokreta. Zbog komunističkog rada odležao pet godina (1929.-1934.) u starojugoslavenskim zatvorima Lepoglavi, Mariboru i Ogulinu.

6. ALOJZIJE STEPINAC (1898.-1960.): Nadbiskup zagrebački i kardinal. Zbog kontroverznog držanja u Drugom svjetskom ratu osuđen 1946. u Zagrebu na 16 godina zatvora; pet ih je proveo u Lepoglavi, a ostatak u kućnom pritvoru u Krašiću.

7. FRANJO TUĐMAN (1922.-1999.): Povjesničar i političar, prvi predsjednik samostalne Hrvatske. Zbog hrvatskog nacionalizma dvaput zatvaran u Lepoglavi, početkom 70-ih i početkom 80-ih.

8. STJEPAN MESIĆ (1934.): Pravnik i političar, drugi predsjednik samostalne Hrvatske. Zbog podrške “hrvatskom proljeću“ osuđen 1975. na godinu dana zatvora, koje je odležao u Lepoglavi.

9. IVO SANADER (1953.): Teatrolog i političar, dvomandatni premijer Republike Hrvatske i vođa korupcijske hobotnice. Zbog ratnog profiterstva i uzimanja mita od stranih kompanija upravo osuđen na deset godina zatvora.

10. ANTE GOTOVINA (1955.) i MLADEN MARKAČ (1955.): Hrvatski generali. Pred Haaškim sudom optuženi za etničko čišćenje Srba iz Hrvatske: prvostupanjski osuđeni na 24 i 18 godina zatvora, u drugostupanjskom su postupku oslobođeni.