Vijesti bez cenzure

Karamarko: Ugasite Necenzurirano.com!

Ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske Tomislav Karamarko naredio je Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu provođenje istrage protiv novinara i urednika portala Necenzurirano.com zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela „širenja lažnih i uznemirujućih glasina“ iz Članka 322., stavak 1. Kaznenog zakona. Sektor kriminalističke policije Policijske uprave zagrebačke proveo je po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu u srijedu, 4. studenog 2009. godine kriminalističku obradu nad novinarom Domagojem Margetićem, na temelju dvije kaznene prijave Tomislava Karamarka protiv Margetića, koje se u općinskom državnom odvjetništvu iz nepoznatog razloga vode pod tajnim spisom označenim brojem K-DO-9560/2009.


Na poseban zahtjev odvjetnika portala Necenzurirano.com Ozrena Tatarca da se odvjetniku uruči kopija ovog spisa, policijski su službenici odbili uručiti kopiju spisa odvjetniku Tatarcu, pozivajući se na odredbe Pravilnika o tajnosti podataka, obzirom da spis nosi oznaku tajnosti, odnosno oznaku „ograničeno“.

Nakon dodatnih telefonskih konzultacija policijskih službenika sa Državnim odvjetništvom, odvjetniku Tatarcu priopćeno je kako ne može dobiti kopiju spisa i kaznenih prijava na temelju kojih se tereti novinara Domagoja Margetića i na temelju kojih se provodi kaznena istraga i kriminalistička obrada nad novinarom i urednikom portala Necenzurirano.com.

Tijekom kriminalističke obrade nad novinarom Margetićem, postalo je jasno kako se novinara tereti zbog objave tajnog dosjea o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo Alpe Adria Banci; zbog objave tajnih podataka SOA-e o duhanskoj mafiji u Hrvatskoj; zbog objave tajnih podataka iz istraga SOA-e o vezama kriminalnog klana Osmani s visokim državnim dužnosnicima u Hrvatskoj; zbog objave podataka i dokumenata o vezama hrvatske Vlade s terorističkim organizacijama i pranjem novca za terorističke organizacije na Balkanu, te objave dokumenata koji dokazuju vezu Vlade u Zagrebu s terorističkim organizacijama i međunarodnim organiziranim kriminalom; zbog objave tajnih podataka o istrazi operativaca SOA-e o pranju novca kriminalnog klana Osmani preko poduzeća u Hrvatskoj; zbog objave tajnih podataka o primanju pripadnika kriminalnog miljea u radni odnos u Sigurnosno obavještajnoj agenciji od strane Tomislava Karamarka; zbog objave tajnog dosjea Sisak, o ratnim zločinima i počiniteljima ratnih zločina i ubojstava 611 civila u Sisku 1991. i 1992. godine; zbog objave tajnih podataka iz istraga SOA-e o albanskoj mafiji u Hrvatskoj; zbog objave tajnih dokumenata koji dokazuju kako je hrvatska Vlada lažno tvrdila da ne posjeduje dokumentaciju koju je na traženje Radovana Karadžića od Hrvatske zatražio Haaški sud; zbog objave članka Sanaderova mafija, te zbog sudjelovanja na Svjetskom antiterorističkom summitu u rujnu 2009. godine u Izraelu, na poziv Međunarodnog antiterorističkog instituta, te zbog sudjelovanja u predlaganju inicijative za pokretanje međunarodnih pravnih postupaka protiv Hrvatske i BiH zbog veza s međunarodnim terorizmom.

Tijekom kriminalističke obrade, novinar Domagoj Margetić je izričito odbio davati bilo kakve informacije o izvorima svojih informacija i osobama koje su mu osigurale pristup tajnim dokumentima i informacijama zbog čije objave ga terete Općinsko državno odvjetništvo i Tomislav Karamarko, te je Margetić naglasio kako je i pod cijenu pritvaranja ili zatvorske kazne spreman zaštititi identitet, a time i sigurnost svojih izvora.

Posebno je zanimljivo kako je Općinsko državno odvjetništvo od policije tražilo kriminalističku obradu nad novinarom Margetićem i na okolnost saznavanja informacija o tome „za čiji interes Domagoj Margetić i Necenzurirano.com objavljuju navedene podatke i istraživanja“, te su tako bila i formulirana pitanja koja je policija postavljala Margetiću, prema izričitim pisanim uputama Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu.

„Namjera Tomislava Karamarka očito je pod svaku cijenu ugasiti Necenzurirano.com i onemogućiti naš daljnji novinarski, istraživački rad.

Odvjetnik me upozorio kako je moguće, na temelju onoga što smo u spisu vidjeli tijekom kriminalističke obrade, da se optužbe naknadno prošire i na kazneno djelo špijunaže na štetu Republike Hrvatske, što predstavlja ozbiljno kazneno djelo.

Ovaj kazneni postupak predstavlja zlouporabu sustava državnog odvjetništva i policije od strane ministra policije Tomislava Karamarka, te ozbiljan pritisak na neovisne medije i istraživačke novinare u Hrvatskoj.

Naime, očito je da postoji opasnost da vlasti u Zagrebu od sada na ovakav način kazneno progone istraživačke novinare zbog objavljivanja dokumenata i informacija o kriminalu i korupciji u vlasti, a pod krinkom tobožnjeg uznemirivanja javnosti“, izjavio je Margetić po izlasku iz policije.

Necenzurirano.com

Sanader reketario Kutlu za posredovanje u dobivanju kredita kod Hypo banke

U posjedu smo ugovora koji dokazuju dio porijekla imovine bivšeg premijera i počasnog predsjednika HDZ-a Ive Sanadera. Sanader je, naime, 1990.-ih godina bio jedan od povjerenika Hypo banke u Hrvatskoj, te je u zamjenu za pozamašne provizije (čitaj: reket) pravnim i fizičkim osobama u Hrvatskoj posredovao kod dobivaynja kredita u Hypo banci. takav je i slučaj kredita koji je u Hypo banci Klagenfurt odobren za poduzeće Diona, nekada u vlasništvu Miroslava Kutle, u visini od tri milijuna američkih dolara. Ovu je uslugu Sanader naplatio 800 tisuća njemačkih maraka.

„Sanaderove ugovore“ otkrila istraga Deviznog inspektorata Ministarstva financija

Skandal sa tzv. „Sanaderovim ugovorima“, točnije ugovorima o kreditu koje je odobravala Hypo Alpe Adria Banka Klagenfurt po preporuci i uz posredovanje Ive Sanadera, otkrili su zapravo inspektori Deviznog inspektorata Ministarstva financija, tijekom istraga koje su provodili u Hypo Alpe Adria Banci d.d. Zagreb 1999., 2000., 2001. i 2003. godine.

Tada je, prema onom što je razvidno iz dokumentacije koju posjedujemo, otkriveno više ovakvih ugovora u kojima je Ivo Sanader posredovao kod dobivanja kredita u Hypo Alpe Adria Banci.

Ugovor za Dionu od 19.2.1996.

U posjedu smo ponude za odobravanje kredita Dioni, koju je uz posredovanje Ive Sanadera, Hypo Karntner Landes und Hypothekenbank Aktiengesellschaft (kako se ranije zvala Hypo banka) uputila Upravi poduzeća Diona 19. veljače 1996. godine.

Iako je ponuda upućena Tihani Jelić iz Dione, na bilješkama na dokumentu vidljivo je kako je ova ponuda poslana na znanje i Ivi Sanaderu, koji je posredovao u odobravanju ovog kredita Miroslavu Kutli.

Ponuda za kredit od 3 milijuna američkih dolara

Ponuda se odnosi na odobravanje kredita Hypo banke Dioni, u visini od 3 milijuna američkih dolara, uz 6,8 % godišnju kamatu, 0,5 % troškovao brade kredita, na trajanje od tri godine (do 1. travnja 1999.), uz način vraćanja kredita tako da se cjelokupni iznos kredita vraća posljednjeg dana ugovorenog trajanja, a kamate idu na teret računa svaka tri mjeseca i plaćaju se tromjesečno.

Kao jamstvo za vraćanje kredita ugovoren je depozit Glumina banke d.d. u iznosu od tri milijuna američkih dolara.

Ugovor je u ime Dione, kao tada ovlaštena osoba potpisao Franjo Volaj.

Prema dostupnim dokumentima Ivo Sanader je svoju posredničku ulogu u odobravanju kredita Hypo banke Kutlinoj Dioni naplatio nevjerojatnih 800 tisuća njemačkih maraka.

Obavještajno izvješće iz 2007. godine: Sanader Kutli naplatio 800 tisuća DEM za posredovanje u dobivanju kredita kod Hypo banke

To potvrđuje i sadržaj strogo povjerljivog obavještajnog izvješća o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo Grupi u Hrvatskoj.

„Naperotiću je Pašalić dao informaciju da je Ivo Sanader 1995. i 1996. godine uzeo 800.000 DEM provizije od M. Kutle što mu je pomogao da od HAAB dobije kredit od 4 mil. DEM“, navodi se u obavještajnom izvješću od 8. studenog 2007. godine.

Dokumentacija koju posjedujemo, dokazuje kako su istražitelji Ministarstva financija, tijekom istraga u Hypo Alpe Adria Banci d.d. Zagreb, utvrdili postojanje ovih tzv. „Sanaderovih ugovora“, čiju je naplatu potraživanja kasnije naknadnim podugovorima Hypo banka Klagenfurt prepustila jednim dijelom svojoj banci kćeri u Hrvatskoj.

„Sanaderovi ugovori“ jedan od razloga obustave istrage Deviznog inspektorata u Hypo banci

Međutim, upravo su tzv. „Sanaderovi ugovori“ bili jedan od razloga zbog kojih je ministar Ivan Šuker zabranio istragu kreditnih poslova Hypo banke u Hrvatskoj, kako bi spriječio otkrivanje traga novca kojeg je kao provizije od posredovanja u odobravanju kredita kod Hypo banke Klagenfurt naplaćivao bivši hrvatski premijer.

Necenzurirano.com

Milan Bandić: Izborni favorit HDZ-a, ograniziranog kriminala i obavještajnog podzemlja

Bandić je, u gotovo deset godina koliko je vodio Zagreb, razvio "osebujan politički stil", koji svojim populizmom "podsjeća na populističke pokrete po Latinskoj Americi i mnogim drugim područjima tzv. Trećeg svijeta", i koji je komunikološki bliži hrvatskoj javnosti nego "europskiji i konvencionalniji pristup ostalih kandidata." Pri tome se smatra da "Bandić izvorno starta sa definiranim biračkim tijelom koje predstavlja oko petnaest posto ukupnog biračkog tijela u Hrvatskoj." Da HDZ nije "u tišini navijao za Bandića", odnosno, da se HDZ-ovo biračko tijelo ujedinilo iza jednog kandidata, Bandić, u tom slučaju, ne bi imao šanse. Budući da je biračko tijelo HDZ-a razjedinjeno, te da postoje i mnogi manji kandidati (ukupno je istaknuto trinaest kandidatura), ovo u startu olakšava Bandiću plasiranje u drugi krug. Neki izvori tvrde kako je Bandićeva kandidatura duže vrijeme planirana i u sklopu strategije tzv. „Linićevog kruga“ za preuzimanje SDP-a i rušenje Zorana Milanovića s mjesta predsjednika vodeće oporbene stranke.

Strani diplomati očekuju pobjedu Milana Bandića u drugom krugu

U kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu čuje se da su "stvari u Hrvatskoj sada jasne", da se "sada sa velikom dozom sigurnosti može prognozirati što tu zemlju očekuje u slijedećih nekoliko godina", te da je "to strašno".

Pri tome se čuje da je "ovo ujedno i poraz Zapada", koji je "toliko nade polagao u tu zemlju", odnosno, da je "Hrvatska po svemu trebala biti dio Europe, poput Češke ili Mađarske", a da je sada očito "da je Hrvatska dalje od Europe nego je to ikada bila".

Razlog koji je izazvao ovu navalu pesimizma među stranim diplomatima u Zagrebu jest procjena da će na ovim izborima "Milan Bandić odnijeti sigurnu pobjedu", i to u drugom izbornom krugu.

Pri tome nitko u diplomatskim krugovima ne sumnja da će "izbor tog čovjeka predstavljati pravu katastrofu za Hrvatsku ", odnosno da je to "jedna velika tragedija".

Fragmentiranost desne opcije najviše koristi Bandiću

Jedan od glavnih razloga zbog čega se očekuje Bandićeva pobjeda jest "izuzetna fragmentiranost biračkog tijela" u odnosu na kandidate koji se natječu, i to "naročito na desnici".

Ova fragmentiranost s jedne strane onemogućava bilo kojem kandidatu pobjedu u prvom krugu, te s druge strane olakšava ulazak u drugi krug "kandidatu koji ima dobro organiziranu i dobro financiranu kampanju" i koji "apelira na desno usmjerene birače".

Budući da je Bandićeva kampanja i dobro organizirana i financirana, te da se Bandić obraća prvenstveno tzv. desno orijentiranim biračima, ova situacija ide najviše njemu u prilog.

Budući da nema sumnje da kandidat ljevice, dr. Ivo Josipović ne može pobijediti u prvome krugu, jer ni približno neće imati dovoljno glasova, te da će ući u drugi krug, kao najjači kandidat, nesporno je da će se u drugom krugu dr. Josipović natjecati s protivnikom koji dolazi iz tzv. desnice.

Većina stranih promatrača smatra da će taj protivnik dr. Josipoviću sa desnice u drugome krugu biti baš Milan Bandić.

HDZ-ovo vodstvo u tišini podržava Bandića

U kuloarima stranih diplomatskih predstavništava čuje se da je "ključnu ulogu u definiranju ovih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj imala stranka HDZ", koja je "sve učinila da utre put pobjedi dojučerašnjeg člana oporbenog SDP-a", tj. Milanu Bandiću.

Tako je "HDZ očito propustio ujediniti svoje redove oko jednog kandidata", te su "ključni ljudi HDZ-a, na čelu sa Ivom Sanaderom i Jadrankom Kosor svojim naoko nezainteresiranim stavom u suštini pomogli Bandiću".

Premda se ispred stranke HDZ formalno kandidira Andrija Hebrang, iz redova HDZ-a dolaze još i Dragan Primorac, koji je sve donedavno bio član vlade, te Nadan Vidošević, čiji je politički uspon i dosadašnja karijera usko vezana za stranku HDZ.

Tako je činjenica da se istom dijelu političkog spektra istovremeno obraćaju trojica kandidata koji dolaze iz redova nekadašnje HDZ-ove elite, od kojih je samo jedan nominalni kandidat te stranke, ali zato ima vrlo "neodlučnu" podršku stranačkog vodstva i ključnih ljudi stranke.

Zato se među stranim promatračima ocjenjuje da "stranačko vodstvo HDZ-a u tišini podržava Bandića", te da su "mlitava podrška Hebrangu", te kandidature dojučerašnjih HDZ-ovih ljudi; Vidoševića i Primorca "u suštini pomogle Bandiću".

Bandić starta sa petnaestak posto glasova

Milan Bandić je gradonačelnik Zagreba; grada u kojem živi oko četvrtina Hrvatske i u kojemu se nalazi više od trećine nacionalne ekonomije te zemlje.

Bandić je, u gotovo deset godina koliko je vodio Zagreb, razvio "osebujan politički stil", koji svojim populizmom "podsjeća na populističke pokrete po Latinskoj Americi i mnogim drugim područjima tzv. Trećeg svijeta", i koji je komunikološki bliži hrvatskoj javnosti nego "europskiji i konvencionalniji pristup ostalih kandidata."

Pri tome se smatra da "Bandić izvorno starta sa definiranim biračkim tijelom koje predstavlja oko petnaest posto ukupnog biračkog tijela u Hrvatskoj."

Da HDZ nije "u tišini navijao za Bandića", odnosno, da se HDZ-ovo biračko tijelo ujedinilo iza jednog kandidata, Bandić, u tom slučaju, ne bi imao šanse.

Budući da je biračko tijelo HDZ-a razjedinjeno, te da postoje i mnogi manji kandidati (ukupno je istaknuto trinaest kandidatura), ovo u startu olakšava Bandiću plasiranje u drugi krug.

Bandićevi skriveni birači

U biračkim spiskovima Republike Hrvatske, kao birači su upisani i mnogi građani Republike Hrvatske koji inače žive u području tzv. "Bihačkog džepa" (odnosno, kako se taj kraj tradicionalno zove, Cazinskoj krajini), i koji su kao Bošnjaci dobili hrvatsko državljanstvo, odnosno dvojno državljanstvo Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, u prvim godinama nakon rata, zahvaljujući tadašnjoj politici hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, a sumnjive dodjele državljanstva Bošnjacima s tih područja nastavljene su i nakon 2003. godine, nakon što je vodeća bošnjačka stranka u Hrvatskoj SDA sklopila koalicijski ugovor s vladajućim HDZ-om, čiji je jedan od uvjeta bio rješavanje pitanja državljanstava Bošnjacima u Hrvatskoj.

Ovi birači do sada nisu pokazivali većeg interesa za izbore u Hrvatskoj, i nisu na njima glasovali.

No, kako se čuje u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu, očekuje se da će se "na ovim izborima Bošnjaci iz Cazinske krajine po prvi puta masovno i organizirano odazvati", te se očekuju "povorke autobusa sa biračima iz tog dijela Bosne i Hercegovine, koji će na dan izbora odlaziti na biračka mjesta na području Siska, Karlovca, Zagreba i Rijeke, te područja šire okolice tih gradova.

Tako se područje Bihaćkog džepa, odnosno Cazinske krajine smatra "Bandićevom skrivenom izbornom jedinicom", koja će mu "donijeti nekoliko dodatnih postotaka glasova već u prvome krugu."

Albanska mafija tajni izborni adut Milana Bandića

Bandić nikada nije tajio svoje prijateljstvo sa vodećim ljudima zagrebačkih zajednica Albanaca i Roma.

Poznata su Bandićeva prijateljstva sa nekadašnjim šefom albanske mafije u Hrvatskoj, Lullzimom Krasniqijem, te sa sadašnjim šefom albanske mafije Amirom Muharemijem.

Isto tako su poznate i Bandićeve veze sa vodećim ljudima zajednice Roma u Hrvatskoj; Kasumom Canom i Nazifom Memedijem.

Stoga strani promatrači smatraju da će se "na ovim izborima vidjeti koliki broj Albanaca i Roma živi u Hrvatskoj i ima hrvatsko državljanstvo", te će se "Albanci i Romi definirati kao značajna izborna baza" kako Milanu Bandiću na ovim izborima, tako i svim drugim kandidatima na svim budućim izborima u Hrvatskoj.

U lobiranju za Bandića ključnu će ulogu imati čelni ljudi kriminalnih grupa, prije svega albanskog kriminalnog podzemlja u Zagrebu i Hrvatskoj, koji će u svojim zajednicama vršiti organizirani pritisak za podršku predsjedničkom kandidatu Bandiću, a to će biti i slučaj sa čelnim ljudima organizacija romske manjine, koji su pristali biti dio skrivenih Bandićevih lobističkih timova.

Najjači čovjek u državi - Tomislav Karamarko stoji iza Bandića

Pri tome se u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu smatra "ključnim" to što Bandića "podržava najjači čovjek u hrvatskoj državi - Tomislav Karamarko".

Karamarko je svoju karijeru izgradio u tajnoj službi, te je sve do jeseni prošle godine bio neosporni prvi čovjek hrvatske obavještajne zajednice.

Formalno samo do jeseni, ali je te pozicije zadržao pa čak i učvrstio obnašajući dužnost ministra unutarnjih poslova u Vladi Republike Hrvatske.

On je ovaj nesporni utjecaj nad tajnom službom zadržao i nakon što je istu formalno napustio, odnosno nakon što je preuzeo sadašnje mjesto ministra unutrašnjih poslova. Na taj način Karamarko danas kontrolira i sustav policije i tajnu službu.

Međutim, Karamarko je istovremeno i bliski suradnik Amira Muharemija, pa je na taj način usko povezan sa međunarodnom albanskom heroinskom mafijom.

Tako se kod Karamarka ujedinjuju "tri institucije" hrvatskog društva; policija, tajna služba i mafija. Stoga se Karamarka danas smatra najjačim čovjekom u Hrvatskoj, zbog čega je njegova podrška Bandiću od presudne važnosti na ovim izborima.

SOA i Bandić odrađuju rušenje Milanovića u SDP-u

Da kandidatura Milana Bandića za predsjednika Republike nije samostalna odluka zagrebačkog gradonačelnika, nego dio dobro razrađenog plana za razbijanje SDP-a, te rušenje trenutnog predsjednika najveće oporbene stranke u Hrvatskoj, u razgovoru su mi potvrdili i operativci Sigurnosno obavještajne agencije, koji su upoznati s projektom rušenja Zorana Milanovića, iza kojeg se u SDP-u, navodno, krije Slavko Linić i njemu lojalni kadrovi.

Prema tom scenariju, kojeg su mi potvrdili i neki insajderi u SDP-u, pobjedom Milana Bandića, a izbornim neuspjehom kandidata ljevice Ive Josipovića, stvorili bi se uvjeti za pokretanje pitanja političke odgovornosti Zorana Milanovića za vođenje SDP-a, te bi se logičnim nametnulo pitanje njegova nastavka obnašanja dužnosti predsjednika SDP-a, odnosno dio vodećih ljudi u SDP-u u tom je slučaju spreman zatražiti od Milanovića da stavi na raspolaganje svoj predsjednički mandat u stranci.

Takav bi se scenarij, prikladno, poklopio sa odlaskom Stjepana Mesića iz Ureda Predsjednika Republike, te se kao jedan od mogućih scenarija navodi i mogućnost da struja u SDP-u koju predvodi Slavko Linić na čelno mjesto u vodećoj oporbenoj stranci dovedu upravo bivšeg hrvatskog predsjednika Mesića, koji bi tako s pozicije novog šefa SDP-a vodio projekt ujedinjavanja oporbenih stranaka i stvaranja velike oporbene koalicije za predstojeće parlamentarne izbore.

S te pozicije, Mesić bi mogao ostvariti svoje ambicije preuzimanja dužnosti predsjednika Vlade nakon sljedećih parlamentarnih izbora, kao što su neki već otvoreno u javnosti špekulirali.

Upravo kao dio te strategije, kako navode naši sugovornici, svoju je kandidaturu istaknuo i Nadan Vidošević, ne kako bi pobijedio, već kako bi svojom kandidaturom osigurao drugi izborni krug Milanu Bandiću.

Naime, Vidošević kao gospodarstvenik može amortizirati glasove jednog značajnijeg postotka birača u prvom izbornom krugu, a sva istraživanja s druge strane pokazuju kako ipak ne može sustići Milana Bandića u borbi za drugi krug, međutim, može umanjiti broj glasova koje će dobiti sam Ivo Josipović, ali i brojni nezavisni kandidati, kao i drugi kandidati HDZ-a Andrija Hebrang i Dragan Primorac.

S druge, pak, strane sumnjivo porijeklo Vidoševićevog nevjerojatnog osobnog bogatstva već zaokuplja interes medija i javnosti u ovoj predsjedničkoj kampanji, te se javnost fokusira uglavnom na porijeklo Vidoševićeve imovine, što u bitnom rasterećuje Milana Bandića pritiska javnih rasprava o brojnim kriminalnim i korupcijskom aferama u koje se sam umiješan.

Dakle, dok javnost i mediji opravdano raspravljaju o porijeklu Vidoševićeve imovine, koju je uglavnom stekao ratnih godina u Hrvatskoj, istovremeno Milan Bandić ostaje uglavnom nedirnut kriminalnim i korupcijskim aferama, ili čak i istragama koje je zbog kaznenih djela koja je počinio protiv njega svojevremeno vodilo i Državno odvjetništvo, a koje su istrage obustavljene političkom intervencijom bivšeg premijera Ive Sanadera kod glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.

Međutim, jasno je kako usporedno s predsjedničkom kampanjom određeni mediji, i to što je zanimljivo, mediji čiji su bivši i sadašnji vlasnici umiješani u Aferu Hypo, Nino Pavić i njegovi mediji, te Nacional grupa, vode doista prljavu i nepriličnu kampanju protiv Zorana Milanovića, što je, kako nam potvrđuju i naši izvori, samo dio ove strategije Linićeve grupe i Mesića za preuzimanje SDP-a.

Šutnja tzv. „vodećih medija“ u Hrvatskoj o brojnim Bandićevim kriminalnim i korupcijskim aferama, zlokobno ukazuje na istinitost ovakvih tvrdnja naših izvora, odnosno na zakulisne dogovore oko Bandićeve kandidature i postojanje strategije tzv. „Linićeve grupe“ za preuzimanje SDP-a.

Karamarko i Omerbašić organizirali Bandićevu kampanju

U kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu smatra se da su "ključni ljudi koji su dogovorili Bandićevo kandidiranje, koji su organizirali Bandićevu kampanju i koji su dogovorili politički program kojeg će Bandić zastupati nakon što bude izabran; Tomislav Karamarko i čelnik Islamske vjerske zajednice za Hrvatsku, Šefko Omerbašić", koji je i sam povezan sa sumnjivim financijskim poslovima 1990.-ih godina, te je Interpol u istragama o međunarodnom terorizmu na Balkanu identificirao Omerbašića kao jednog od ključnih ljudi povezanih s međunarodnim terorističkim organizacijama i kriminalnim podzemljem na Balkanu 1990.-ih godina.

Tako se iz "dobro informiranih krugova" čuje da se u krugovima oko Šefka Omerbašića govori: "Bit će Milan, i to je za nas dobro."

Karamarko i Omerbašić inače usko surađuju, tako da je Karamarko prepustio dio funkcija u hrvatskoj tajnoj službi Omerbašićevom sinu Tariku.

Tarik Omerbašić je, uz znanje i dopuštenje Karamarka, ovu svoju poziciju u tajnoj službi koristio za sustavnu infiltraciju državljana Bosne i Hercegovine, te infiltraciju Sandžaklija, koje je raspoređivao po funkcijama u tajnoj službi, financijskom sustavu, policiji, državnoj upravi, većim gospodarskim sustavima i slično.

Tako se u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu smatra da je i "projekt kandidiranja Milana Bandića dogovoren na relaciji Tomislava Karamarka i Šefka Omerbašića."

Kriminalna sinergija

Kao i u slučaju Tomislava Karamarka, Bandićeva simbioza s predstavnicima međusobno prožete bošnjačke, albanske i romske mafije ima prvenstveno korijene i razloge u njihovoj kriminalnoj sinergiji, pri čemu im je nacionalnost gotovo nebitna ili tek usputna odrednica.

Kriminal naime nema nacionalnost.

Kriminal, a pogotovo organizirani kriminal je - internacionalan, pa tako i stvara saveze i funkcionira.

Moguće izborne manipulacije

Pri tome se u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu podsjeća da su izbori u Hrvatskoj inače "sumnjivi" zbog činjenice da "preko jedne četvrtine biračkih spiskova čine groblja", tj. zbog činjenice da se preminuli ljudi ne brišu iz biračkih spiskova po njihovoj smrti.

Tako se i u ovim izborima očekuju manipulacije.

Tim više što su i dosadašnje manipulacije u izborima uvijek bile organizirane preko tajnih službi, koje još uvijek kontrolira Karamarko.

Jedan strani analitičar izjavio je nedavno da će "na grobljima Bandić u prvom krugu dobiti još nekoliko postotaka glasova, što će mu, zajedno sa glasovima koje će mu osigurati Omerbašić, biti dovoljno da uđe u drugi krug."

Kandidat desnice sigurno pobjeđuje u drugome krugu

Prema procjenama većine analitičara, "bilo koji kandidat desnice, koji se nađe u drugome krugu, ima realne šanse za pobjedu."

Naime, Ivo Josipović je "tipični kandidat građanske opcije", koja je u hrvatskom biračkom tijelu "jednostavno u manjini".

Stoga je biračko tijelo "podložno populističkoj retorici", te se njime može lako manipulirati "nacionalističkom i bilo kojom sličnom populističkom retorikom".

Pri tome se smatra da "Ivo Josipović nema iskustva u masovnim javnim nastupima", te da je "njegov način obraćanja javnosti razumljiv samo obrazovanijem i urbanijem dijelu populacije".

Na taj način bi "kandidat koji zna komunicirati sa masama" i "koji se obraća manje obrazovanom dijelu populacije" u takvoj utrci "u prednosti".

Stoga su procjene da "u drugom krugu koji bi se vodio između dr. Josipovića i Bandića, nesumnjivo pobjeđuje Bandić."

Necenzurirano.com

Tko je stvorio Sanadera
Sanader postaje negativna ličnost broj jedan. Razumljiva je radoznalost javnosti za nove informacije i otkrića o bivšem predsjedniku Vlade, ali napadi na njega dolaze iz istih sredina kojima donedavno ne samo da nisu smetale neke njegove očite loše osobine i postupci nego su ih odobravali.
autor: Milan Ivkošić

Predsjednik Mesić zahtijeva da se ispita Sanaderova odgovornost u predaji upravljačkih prava MOL-u u Ini. Iz prostorija HDZ-a i Vlade uklanjaju se Sanaderovi portreti. Neki njegovi bliski suradnici s olakšanjem govore kako su se odmorili od njegove samovolje. U novinama se pravi bilanca afera u kojima je sudjelovao. Mnogi komentatori tvrde da su se istražiteljima otvorila vrata za razgovor s čovjekom koji je do prije koji mjesec bio nedodirljiv.

Sanader postaje negativna ličnost broj jedan. Razumljiva je radoznalost javnosti za nove informacije i otkrića o bivšem predsjedniku Vlade, ali napadi na njega dolaze iz istih sredina kojima donedavno ne samo da nisu smetale neke njegove očite loše osobine i postupci nego su ih odobravali.

U lijevo-liberalnim krugovima vrlo je brzo pokupio simpatije zbog težnje da HDZ učini “modernom konzervativnom strankom”, zbog “detuđmanizacije” koju nikad nije spomenuo, ali ju je provodio, zbog obuzdavanja “nacionalizma” u stranci, zbog progona Gotovine i navodnog europejstva koje je zapravo bilo skidanje gaća na svaki zahtjev iz Haaga i Bruxellesa.

Zaboravili su mu i oprostili istup na splitskoj rivi u kojem se, njihovim jezikom govoreći, kao najrigidniji desničar, zauzimao baš za sve suprotno onome zbog čega će mu mediji pljeskati kad osvoji vlast.

Danas, dakle, kada ga se napada sa svih strana, ne treba smetnuti s uma da je Sanaderova prijevara birača u velikom dijelu medija bila prihvaćena kao normalna i poželjna. Normalnim i poželjnim smatrana je i njegova diktatura u stranci, osvetoljubivost, prijetnje, ucjene, jer se htio stvoriti dojam da u tom zatucanom tuđmanovskom društvu nitko ništa osim njega i ne vrijedi.

Malo mu je tko zamjerio upotrebu Glavaša u usponu do čela HDZ-a, no svi obožavatelji njegovih preobrazbi pljeskali su mu kad je Glavaš završio na sudu. Ali kako čovjek ne može istodobno biti moralan i tolerantan na jednom a autokrat na drugom mjestu, svoju samovolju i zastrašivanje Sanader je prenio svuda gdje mu je moć dosezala – u Sabor, javna poduzeća, medije, sindikate, pa i među privatne gospodarstvenike, a donekle i u Crkvu! Isprepadani HDZ, koalicijski partneri, mediji, Mesić, šutnja biskupa te posvudašnja kukavština stvorili su od njega despota koji je radio što je htio.

Ako bude istraga, one će pokazati je li njegov despotizam zašao i u kriminal. Ali svakako je nanio goleme štete Hrvatskoj. Zakočio je rad njezinih institucija u kojima je strepnja od predsjednika Vlade bila veća od spremnosti na stručnu inicijativu.

Kako je zemlju smatrao sredstvom, igračkom svojih ambicija i taštine, nije imao osjećaja za njezinu realnost, pa ju je zadužio do ruba bankrota. Osim toga, oduzeo joj je 25.000 četvornih kilometara ZERP-a za koji se kao oporbenjak 2003. godine zauzimao u Saboru grmljavinom protiv Talijana i Europske unije nezapamćenom od nastaka samostalne Hrvatske.

Prodao je ostatak banaka i velikih državnih tvrtki. Kukavički se oglušio o vapaje nekih ekonomista da Hrvatskoj vrati kakvu-takvu financijsku suverenost osnivanjem jake nacionalne banke. Kao kukavica nije htio ni čuti da se bilo kojim potezom zamjeri stranim profiterima, recimo, prenošenjem proračuna i financijskog poslovanja javnih poduzeća u preostale hrvatske banke. A bio je jako “hrabar” u gaženju podređenih i slabih – na žalost, malo se pomalo u njemu podređene i slabe pretvarala takoreći cijela zemlja. A u toj zemlji nije teško prepoznati one koji su – jer su mu slični – nemoralnost Ive Sanadera poticali ili prešućivali da bi sada u nju upirali prstom. Zapravo, upiru prstom u sebe

Model pljačke novca preko HAC-a dogovoren u Vladi

Upravo taj model izvlačenja novca iz HAC-a, za kojeg su znali članovi Vlade Ive Sanadera (a time i aktualna premijerka Jadranka Kosor) glavni je razlog zbog kojeg Kosor ne smije dirati ministra Božidara Kalmetu.

Naime, dokumenti potvrđuju kako je na razini Vlade morao biti usuglašen model izvlačenja novca preko Hrvatskih autocesta d.o.o., i to prikazivanjem lažnih troškova ugovora između HAC-a i kooperanata u paralelnom knjigovodstvu HAC-a, koje je vođeno u samoj Upravi poduzeća, i za koje su podatke znali rijetki i odabrani, provjereni i povjerljivi djelatnici HAC-a.

Smjena Kalmete izazvala bi poguban domino efekt rušenja HDZ-ove vlasti i Vlade Jadranke Kosor
Upravo zbog tog plana, pozicija Božidara Kalmete je za Jadranku Kosor nedodirljiva, odnosno, smjena ministra Kalmete za Vladu Jadranke Kosor mogla bi, čini se prema tajnoj dokumentaciji Uprave HAC-a, biti poguban potez koji bi izazvao domino efekt, nakon čega bi se, odluči li Kalmeta progovoriti o modelu pljačke HAC-a, najveći dio vodstva HDZ-a, kao i većina članova Vlade Republike Hrvatske mogla naći pod istragom.

Afera HAC tako, barem prema stanju tajne dokumentacije koju posjedujemo, skriva puno više od lažnih troškovnika Skladgradnje, ona krije model paralelnog financijskog sistema pod kontrolom vrha političke vlasti i vrha vladajuće stranke, a trag dokumentacije koju posjedujemo jasno upućuje na možda jednu od najvećih financijskih afera u modernoj Hrvatskoj.

„Kalmeta je prejak, osim toga zna sve o tome kako je išao novac iz HAC-a za HDZ i na koje račune, a to zna i ravnatelj Carine Mladen Barišić. Kalmeta zna sve.

Zato Kosor ne smije smijeniti Kalmetu, jer kad bi Kalmeta progovorio na koje HDZ-ove račune je išao novac i tko je sve u HDZ-u znao za ovaj plan izvlačenja novca preko HAC-a, Kosoricina Vlada ne bi dugo opstala“, tvrdi naš sugovornik, nekada bliski suradnik i prijatelj Ive Sanadera i visokopozicionirani član HDZ-a.

Dokumentacija demantira one iz HAC-a koji tvrde da se ne radi o 141 milijardi kuna u evidencijama troškova u paralelnom knjigovodstvu Uprave HAC-a
Iako nam iz HAC-a tvrde kako su netočni naši navodi o paralelnoj dokumentaciji u kojoj se kao troškovi po ugovorima između HAC-a i kooperanata navode ugovorni iznosi koji sveukupno iznose 141 milijardu 197,3 milijuna kuna, dokumentacija koju posjedujemo u cijelosti demantira one iz HAC-a koji tvrde kako se ne radi o tolikim iznosima.

Osim toga, sa sudskim vještacima i bivšim financijskim inspektorima provjerili smo kako bi oni objasnili sadržaj dokumenata koje posjedujemo, i oni su se u potpunosti složili s našom interpretacijom sadržaja tajne dokumentacije Uprave HAC-a.

Postojanje paralelne knjigovodstvene dokumentacije u Upravi HAC-a, već je dovoljan znak da je postojao i paralelni sustav upravljanja financijama preko HAC-a, a što je svakako bilo nemoguće bez znanja i prešutnog dopuštenja Vlade Republike Hrvatske.

Bajić dogovorio s Kosor postupanje u Aferi HAC

Da se doista radi o aferi od posebnog interesa za vladajuću stranku svjedoči i činjenica da mi je prije otprilike mjesec dana, naš izvor u HAC-u u razgovoru otvoreno rekao kako je „razgovarao s Bajićem i kako je dogovoreno s Bajićem da se uslučaju Afere HAC ide sa istragom u odnosu na Upravu HAC-a i neke poslovne partnere, ali da se dalje od toga ne ide, te da se ne ide prema Kalmeti“.

S kime je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić mogao dogovoriti takvo postupanje u slučaju Afere HAC, nego sa premijerkom Jadrankom Kosor.

Moj izvor otvoreno mi je potvrdio kako je s Bajićem dogovarano „do kuda će se u Aferi HAC ići“, odnosno kako je na tom sastanku izričito dogovoreno da se ne inzistira na istrazi i procesuiranju uloge Božidara Kalmete u Aferi HAC.

Istraga protiv Kalmete mogla bi dokazati povezanost Kosoricine Vlade s paralelnim knjigovodstvom u HAC-u
Ako je ova informacija koju mi je prenio izvor iz HAC-a točna, tada bi upravo postojanje paralelnog knjigovodstva HAC-a u kojem se vodi troškove 141 milijardu kuna po ugovorima s poslovnim partnerima, mogao biti jedan od glavnih razloga zbog kojih Bajić u istrazi u HAC-u ne smije ići predaleko.

Očito je da bi istraga tragom ove paralelne knjigovodstvene dokumentacije mogla odvesti istražitelje preblizu Banskih dvora, točnije preblizu Vladi Jadranke Kosor, čime bi se ugrozio lukavo, i umjetno stvaran imidž Jadranke Kosor kao odlučne premijerke i borca protiv korupcije, ali što je puno gore, kada bi se dokazala povezanost Vlade s paralelnim knjigovodstvom u HAC-u, značio bi to definitivni pad Kosoricine administracije, i vrlo vjerojatno odlazak HDZ-a s vlasti na neko duže vrijeme.

Domagoj Margetić/Necenzurirano.com

Uprava HAC-a istražuje tko je Necenzurirano.com dao dokumente o 141,1 milijardi kuna

Kako doznajemo od našeg izvora u HAC-u, Uprava Hrvatskih autocesta d.o.o. pokrenula je, nakon dogovora u Vladi Republike Hrvatske, u utorak, 8. prosinca 2009. godine, internu istragu, čiji je cilj utvrditi tko je od djelatnika HAC-a istraživačkom novinarskom portalu Necenzurirano.com dostavio tajne podatke iz paralelne knjigovodstvene evidencije Uprave HAC-a, u kojoj se kao trošak po ugovorima s poslovnim partnerima na izgradnji autocesta kao ukupni iznos troška po tim ugovorima vodi iznos od 141 milijardu 197,3 milijuna kuna.

Podsjetimo, u tekstu pod naslovom „Afera HAC: Hoće li Bajić provjeriti gdje je otišlo čak 141 milijardu 197,3 milijuna kuna“ objavili smo povjerljive podatke i tajne dokumente Uprave HAC-a, točnije evidencijske kartice ugovorenih troškova iz paralelnog knjigovodstva koje je u tajnosti vodila Uprava HAC-a u dogovoru s Vladom Republike Hrvatske.

Nakon što smo objavili navedene podatke i dokumente, prvo su nas pokušali uvjeriti kako se ne radi o knjiženju troškova, uvjeravajući nas da smo „krivo protumačili“ dokumente Uprave HAC-a.

Međutim, nakon što smo o sadržaju i tumačenju tih dokumenata konzultirali nekoliko financijskih i knjigovodstvenih stručnjaka, sudskih vještaka i bivših financijskih inspektora, postalo je jasno kako su Uprava HAC-a i Vlada Republike Hrvatske vodili paralelno i tajno knjigovodstvo troškova izgradnje autocesta, te je jasno kako su podaci i dokumenti koje smo objavili jedan od ključnih tragova u otkrivanju tehnologije izvlačenja novca preko HAC-a, a što je očito bio plan HDZ-ove Vlade, ranije na čelu s Ivom Sanaderom.

Kako je, prema nekim informacijama, značajan dio novca izvučenog preko HAC-a završavao i na tajnim računima pod kontrolom HDZ-a, vrlo brzo postalo je jasno kako je i sadašnja premijerka Jadranka Kosor znala za cijeli plan stvaranja paralelne HDZ-ove financijske infrastrukture izvlačenjem financijskih sredstava financijskim operacijama u Hrvatskim autocestama i njihovim ugovornim partnerima.

Tajna dokumentacija koju smo objavili nesporno dokazuje kako je Vlada Republike Hrvatske, sastavljena većinom od HDZ-ovih ministara organizirala mrežu institucija, poduzeća, grupacija poduzeća i pojedinaca, preko kojih je ostvarivan HDZ-ov plan izvlačenja novca preko HAC-a, koji je plan u konačnici, prema dostupnoj dokumentaciji podrazumijevao izvlačenje iznosa do ukupno 101 milijarde eura, koliko iznosi razlika između stvarnih troškova HAC-a u izgradnji autocesta (od oko 40 milijarda eura) i iznosa ukupnih troškova knjiženih u tajnoj, paralelnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji Uprave HAC-a.

Zbog otkrivanja ovih podataka, te objave ovih tajnih dokumenata na istraživačkom novinarskom portalu Necenzurirano.com, Uprava HAC-a danas je po nalogu iz Vlade Republike Hrvatske pokrenula internu istragu u kojoj pokušavaju utvrditi tko je ove tajne dokumente dostavio portalu Necenzurirano.com.

Necenzurirano.com

Tajno izvješće: Je li u organizaciji Pukanićevog ubojstva sudjelovao agent „Predrag“?

Obavještajno izvješće, koje su izradili operativci POA-e, najvjerojatnije u svibnju 2005. godine, navodi na nekoliko bitnih indicija oko naručitelja, organizatora i izvršitelja ubojstva Ive Pukanića, ali i jasno dokazuje kako su sigurnosno obavještajne službe u Hrvatskoj zbog svojih saznanja o planu ubojstva Ive Pukanića bile umiješane u njegovo ubojstvo. Ako nikako drugačije, time što su čelni ljudi sigurnosnog sustava Hrvatske, poput Tomislava Karamarka imali detaljna saznanja o planu Pukanićevog ubojstva i činjenici da je takvo ubojstvo naručeno, ali nisu poduzeli potrebne mjere kako bi spriječili izvršitelje ubojstva u realizaciji tog kriminalnog plana. Što, zapravo, otkriva tajno obavještajno izvješće iz svibnja 2005. u kojem se opisuje plan ubojstva Ive Pukanića?

Bitne činjenice koje povezuju hrvatske sigurnosno obavještajne službe s ubojstvom Pukanića

Sumnju u povezanost hrvatskih obavještajnih i sigurnosnih služba sa ubojstvom Pukanića, dakle, potvrđuje nekoliko bitnih činjenica: Tomislav Karamarko je od svibnja 2005. godine bio upoznat s operativnim saznanjima o planu ubojstva Ive Pukanića; operativci POA-e predali su u svibnju 2005. godine Tomislavu Karamarku operativno izvješće od trinaest stranica, o pripadnicima kriminalnog podzemlja, povezanima s kriminalnim klanom Osmani, a u kojem izvješću se navodi i opisuje plan ubojstva Ive Pukanića.

Osim toga, tajno izvješće, koje posjedujemo, identificira veze pripadnika kriminalnog podzemlja povezanih s organizacijom Pukanićevog ubojstva sa pripadnicima i dužnosnicima ne samo sigurnosno obavještajnih služba, nego i sa dužnosnicima Ureda Predsjednika Republike.

Veza pripadnika kriminalnog klana Osmani s organizatorima i naručiteljima Pukanićevog ubojstva

Ovo tajno izvješće operativca POA-e jasno identificira vezu pripadnika kriminalnog klana Osmani (kojem se na čelu nalazi heroinski boss iz Hamburga Qazim Osmani zvani Felix) s organizatorima i naručiteljima ubojstva Ive Pukanića; dokument kojeg posjedujemo jasno dokazuje da su pripadnici kriminalnog podzemlja povezani s planom ubojstva Ive Pukanića godinama nakon što su njihovi planovi operativno zadokumentirani nesmetano boravili i djelovali na području Republike Hrvatske, uz znanje sigurnosno obavještajnih služba.

Jednako tako, činjenice iz ovog strogo povjerljivog izvješća jasno dokazuju kako je ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, namjerno navodio istragu o Pukanićevom ubojstvu u krivom smjeru, kako bi prikrio trag stvarnih organizatora ubojstva, te kako bi prikrio umiješanost pripadnika kriminalnog klana Osmani u ubojstvo Ive Pukanića.

Tko je agent „Predrag“ iz tajnog operativnog izvješća POA-e?

Osim navedenog činjenica da tijekom istrage Pukanićevog ubojstva policiji nisu bili dostupni dosjei SOA-e o kriminalnom klanu Osmani, koje je iz SOA-e odnio Tomislav Karamarko, dodatno govori u prilog ranije navedenim indicijama.

U tajnoj operativnoj informaciji operativca POA-e, iz svibnja 2005. godine, navodi se i podatak o pripadniku hrvatske vojne kontraobavještajne službe SIS, pri Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, koji je kao plaćeni ubojica odrađivao određene poslove i ubojstva za pripadnike klana Osmani, ali i druge pripadnike albanskog kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj.

Radi se o agentu „Predragu“, o kojem niti operativci POA-e nisu imali detaljnijih saznanja, osim da se radi o djelatniku SIS-a, starosti oko 35 do 40 godina, te kako se radi o osobi koja „raspolaže s dosta dokumenata i saznanja o bivšim kriminalnim aktivnostima nekih djelatnika SIS-a, koji još nisu dostavljeni nadležnim tijelima, niti procesuirani“.

Prema našem izvoru, Pukanić je neposredno prije ubojstva dobio primjerak ovog izvješća i na njegov je sadržaj, navodno, upozorio, između ostalih, i bivšeg premijera Ivu Sanadera, ali i predsjednika Republike Stjepana Mesića, čije suradnike ovaj tajni dokument izravno dovodi u vezu s pripadnicima kriminalnog podzemlja koje se smatra suodgovornima za organizaciju i izvršenje ubojstva Ive Pukanića.

Naručitelji: Zagreb i Podgorica – Organizatori i izvršitelji: Osmanijevi

Osim toga, ovaj tajni dokument u bitnome potvrđuje navode našeg teksta od 25. listopada 2008. godine, pod naslovom „Zagreb i Podgorica od klana Osmani naručili Pukanićevo ubojstvo“.

„Dogovorom sa Adris grupom i crnogorskim klanovima, kriminalni klan Osmani dogovorio je preuzimanje stvarne kontrole nad balkanskom duhanskom mafijom, zbog čega je valjalo onemogućiti i daljnje procese kako sudske tako i medijske napise o duhanskoj mafiji u balkanskim državama, te aferama na bilo koji način povezanim sa međunarodnim švercom duhanskih proizvoda, koje je Pukanić povezivao sa crnogorskim političkim vrhom, ali je namjerno ili slučajno propuštao analizirati veze hrvatskog političkog vrha i Adris grupe sa balkanskom duhanskom mafijom.

Činjenica je ipak bila kako je centar balkanske duhanske mafije u Zagrebu, odnosno Rovinju, a ne u Podgorici, koja služi isključivo kao podružnica zagrebačke centrale, koju nadzire i kojom na površini rukovodi Ante Vlahović, inače često spominjan tijekom suđenja za ubojstvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića, kao jedan od mogućih naručitelja i sudionika u lancu naručitelja Đinđićeva ubojstva“, objavili smo u tekstu od 25. listopada 2008. godine, vezano uz analizu o mogućim naručiteljima i izvršiteljima Pukanićevog ubojstva.

Iako je Pukanić šutio o duhanskoj mafiji u Hrvatskoj, pisanjem o crnogorskoj vezi balkanske duhanske mafije međunarodne je istražitelje mogao dovesti do traga hrvatskoj vezi duhanskog šverca

„Pukanić je, s druge strane, svojim napisima o duhanskoj mafiji u Crnoj Gori, potaknuo istragu o tom dijelu ove balkanske mafije, a procesuiranje crnogorske podružnice balkanske duhanske mafije, svakako bi prije ili kasnije dovelo do centrale u Zagrebu i glavnih političkih pokrovitelja koji se kriju iza Ante Vlahovića, a koje je donedavno kontrolirao Franjo Gregurić.

Tu dolazimo i do mogućeg neposrednog naručitelja ubojstva Ive Pukanića od klana Osmani.

Naime, Gregurićev klan je tijekom zadnjih petnaestak godina u cijelosti kontrolirao balkansku duhansku mafiju, uz koju je usko bio vezan i šverc droga.

Balkanska duhanska mafija u Hrvatskoj je uspostavila financijsko poslovni i proizvodni monopol, upravo zahvaljujući pretvorbeno privatizacijskom projektu kojeg su osmislili pripadnici Gregurićevog klana, a kojeg je provela upravo ratna Vlada Republike Hrvatske pod vodstvom šefa klana Franje Gregurića, koji je niti desetak godina prije preuzeo vodstvo nad tzv. „Krajačićevim klanom“, kojeg je vodio jedan od glavnih ljudi komunističkih tajnih služba Ivan Krajačić zvani Stevo.

Prije nepuna dva tjedna u tom je klanu došlo do novih promjena. Nakon više od dvadeset godina koliko je klan vodio Franjo Gregurić, tzv. „Gregurićev klan“ preuzeo je Tomislav Karamarko.

To je, dakako, dio tajnog dogovora sa tajnih sastanaka Karamarka sa pripadnicima klana Osmani iz srpnja ove godine, te dio uspostave novog kriminalnog balkanskog poretka, odnosno dio projekta kriminalnog redefiniranja Balkana u međunarodnom organiziranom kriminalu i međunarodnom terorizmu, o čemu je Necenzurirano.com već izvještavao.

Tomislav Karamarko je zbog svojih veza sa klanom Osmani preko Amira Muharemija, koji je zbog tih kriminalnih veza udaljen sa diplomatske dužnosti u hrvatskoj misiji pri UN-u, bio idealan čovjek za preuzimanje Gregurićevog klana, te njegovu reorganizaciju u sklopu novih odnosa unutar balkanskog kriminalnog podzemlja i nove centralizacija unutar Novog balkanskog poretka u kriminalnom i obavještajnom podzemlju“, stoji u tekstu pod naslovom „Zagreb i Podgorica od klana Osmani naručili Pukanićevo ubojstvo“, objavljenom 25. listopada 2008. godine na portalu Necenzurirano.com.

Zašto policija nikada nije ispitala niti jednog pripadnika klana Osmani u istrazi Pukanićevog ubojstva?

Dokument POA-e iz svibnja 2005. godine, kojeg posjedujemo, u najbitnijim dijelovima potvrđuje naše tadašnje informacije o povezanosti kriminalnog klana Osmani s ubojstvom Pukanića, ali i sa ministrom unutarnjih poslova Tomislavom Karamrkom.

Ne treba podsjećati da, usprkos obavještajnim i policijskim izvješćima i dokumentima, zbog intervencije Tomislava Karamarka, tijekom kriminalističke istrage Pukanićevog ubojstva, policija nije niti jednom ispitala bilo kojeg pripadnika kriminalnog klana Osmani na okolnosti moguće povezanosti s Pukanićevim ubojstvom.

Gdje je nestao iskaz Ružice Balen Milojević?

Štoviše, iz istražnog su spisa, uklonjeni svi dokumenti i iskazi svjedoka koji su na bilo koji način narušavali službenu verziju razrješenja ubojstva, koju je javnosti predstavio ministar Tomislav Karamarko.

Tako je danas poznato da je iz istražnog spisa o Pukanićevom ubojstvu, nestao izvorni iskaz svjedokinje Ružice Balen Milojević o njezinom zadnjem susretu i razgovoru s Ivom Pukanićem, iz kojeg je iskaza razvidno kako Pukanić nije imao povjerenja o svojim sumnjama vezano uz ubojstvo Ivane Hodak razgovarati s Tomislavom Karamarkom.

Obavještajno izvješće koje posjedujemo povezuje Karamarka s prikrivanjem tragova o naručiteljima i organizatorima Pukanićevog ubojstva
Obavještajno izvješće u posjedu Necenzurirano.com na najgori mogući način inkriminira ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka, te ga povezuje s ubojstvom Ive Pukanića, najviše zbog činjenice da je čak tri godine prije Pukanićevog ubojstva Karamarko imao saznanja i izvješća o planu Pukanićevog ubojstva, koja je saznanja i izvješća Karamarko prikrivao kako prije samog ubojstva, tako i nakon što je Pukanić ubijen.

Takvim je djelovanjem Tomislav Karamarko, zapravo, moguće sudjelovao u prikrivanju tragova do stvarnih naručitelja i organizatora ubojstva.

Stanko Subotić Cane ubojstvo Pukanića naručio preko Osmanijevih a ne preko srbijanskih veza

Naime, izvješće koje posjedujemo također identificira Stanka Subotića Caneta kao naručitelja Pukanićevog ubojstva, kao što to tvrde i Karamarkovi istražitelji i neki Karamarkovi svjedoci poput Ratka Kneževića.

Međutim, ovaj dokument u bitnome demantira navode istrage, kao i navode svjedoka poput Ratka Kneževića, jer se u dokumentu kao organizatore ubojstva od kojih je Subotić naručio ubojstvo ne spominju pripadnici srbijanskog kriminalnog podzemlja, nego pripadnici albanske mafije, od kojih je jedan, Florim Maljoku, istaknuti pripadnik kriminalnog klana Osmani, čije je veze s Osmanijevima identificirao i njemački BND u svojoj analizi iz 2005. godine.

Karamarko prikrio trag Osmanijevih jer bi istraga u protivnom dovela istražitelje do kriminalne sprege političkog Zagreba i Podgorice s balkanskom duhanskom mafijom
U istrazi ubojstva Ive Pukanića, Karamarko je namjerno prikrio tragove koji bi vodili do Osmanijevih, naprosto jer bi razotkrivanjem detalja o tomu kako je Pukanićevo ubojstvo Subotić naručio preko Osmanijevih, istraga došla do kriminalne sprege političkog Zagreba i Podgorice sa balkanskom duhanskom mafijom, te zajedničkih kriminalnih poslova političkih elita i kriminalnog i obavještajnog podzemlja Hrvatske i Crne Gore.

Upravo iz tih razloga, bilo je ključno prikriti trag koji vodi do Osmanijevih, jer taj bi trag istražitelje doveo do najvišepozicioniranih pripadnika političke elite u Zagrebu, čime bi se ugrozio tranzicijski kriminalni poredak na Balkanu i poslovi organiziranog kriminalnog podzemlja vrijedni stotine milijuna eura godišnje.
Dokument koji potvrdjuje da je Karamarko znao o pripremama atentata na Pukanica mozete pogledati
OVDJE
Necenzurirano.com

Ekskluzivno: Tko je sve pod međunarodnom istragom u Aferi Hypo

Ekskluzivno objavljujemo popis osoba koje su pod međunarodnom istragom u slučaju Afere Hypo, a protiv kojih bi njemačko ili austrijsko pravosuđe moglo podignuti optužnice zbog umiješanosti u ovu kriminalnu aferu.


Sanader i Šuker prikrivali tajna izvješća Ministarstva financija

Ivo Sanader i Ivan Šuker znali su još 2006. godine da stvarni, ali prikrivani gubici Hypo Grupe, zbog nezakonitim operacija u Hrvatskoj, posebno zbog transakcija pranja novca preko Hrvatske, iznosi blizu dvije milijarde eura.

O tomu su Šukera i Sanadera upozorili devizni inspektori Deviznog inspektorata Ministarstva financija u svojim izvješćima broj 513-08-01/03-12, od 25. srpnja 2003. godine, te u izvješću broj 513-08-01/05-3, zatim izvješću broj 513-08-01/99-2 od 30. listopada 2000. godine, rješenje broj 513-08-01/00-12 od 7. kolovoza 2000. godine, te dopisa broj 513-08-01/01-20, od 11. svibnja 2001. godine.

U svim tim tajnim dokumentima Ministarstva financija, Ivo Sanader i Ivan Šuker jasno su upozoreni na rizike kriminalnog poslovanja Hypo Grupe u Hrvatskoj, kao i na nezakonite financijske i poslovne operacije koje se obavljaju preko Hypo Alpe Adria Banke d.d. Zagreb i Slavonske banke d.d. Osijek, ali i drugih povezanih osoba Hypo Grupe u Hrvatskoj i Austriji.

Na portalu Necenzurirano.com ekskluzivno smo objavili tajne dokumente Ministarstva financija radno nazvane „Dosje Hypo“, čije su uništavanje naredili Šuker i Sanader, te smo u cijelosti objavili obavještajno izvješće o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo Grupi iz studenog 2007. godine.

Danas ekskluzivno objavljujemo popis osoba koje su pod međunarodnom istragom u slučaju Afere Hypo, a protiv kojih bi njemačko ili austrijsko pravosuđe moglo podignuti optužnice zbog umiješanosti u ovu kriminalnu aferu.

Tajni „Dosje Hypo“ Ministarstva financija skriva dokaze o gubicima Hypo Grupe u Hrvatskoj

Usprkos saznanjima o organiziranom kriminalu u Hypo Alpe Adria Banci Zagreb, Slavonskoj banci d.d. Osijek i povezanim pravnim osobama Hypo Grupe u Hrvatskoj, zbog kojih nezakonitosti su Hypo Grupi prouzročeni gubici u visini od skoro dvije milijarde eura, Ivo Sanader i Ivan Šuker su prikrili Aferu Hypo, dokumentaciju i saznanja o gubicima Hypo Grupe, zbog vlastite i umiješanosti hrvatskog državnog vrha u organizirani kriminal i pranje novca u Hypo banci.

Dokumenti, koje smo tijekom zadnje dvije godine objavljivali na portalu Necenzurirano.com, ipak dokazuju kako su gubici Hypo Grupe, koji su dosegnuli iznos od oko dvije milijarde eura, nastali isključivo nezakonitim poslovanjem i operacijama pranja novca preko Hrvatske.

Do gubitaka Hypo Grupe došlo u operacijama pranja novca preko Hrvatske: Afera teška 2,8 milijarda eura

Tako je u vremenu od 31. prosinca 2000. godine do 31. kolovoza 2002. godine u financijskim operacijama Hypo Alpe Adria Banke Klagenfurt preko banke kćeri u Zagrebu, „oprano“ više od jedanaest milijarda kuna, i to tajnim kreditnim operacijama između HAAB Klagenfurt i HAAB Zagreb.

Osim kroz takve fiktivne inozemne kredite, te kroz dugoročne devizne depozite o čemu smo opširno pisali na Necenzurirano.com, Hypo Grupa „prala“ je novac sa tajnih računa u Klagenfurtu financijskim operacijama pretvaranja duga po dugoročnim deviznim depozitima u dopunski kapital banke.

Takvim zamjenama kredita za dopunski kapital banke „oprano“ je u HAAB Zagreb više od 200 milijuna eura.

Prema dokumentima, koje posjedujemo, u operacije pranja novca sa čak sedamdeset i sedam tajnih računa u Hypo Alpe Adria Banci Klagenfurt, bile su uključene i povezane pravne osobe unutar Hypo Grupe, pa je tako preko Hypo Leasinga u Hrvatskoj oprano čak 292 milijuna 150 tisuća 243,75 eura, dok je preko poduzeća Hypo Alpe Adria Consultants po nekim procjenama na manipulacijama kupoprodajama nekretnina oprano i do milijardu eura.

Preko tajnih računa u Bayerische Landesbank i Union Bank Switzerland, kako smo to nedavno objavili Hypo Grupa oprala je oko 500 milijuna eura.

U nezakonitim financijskim operacijama preko Slavonske banke d.d. Osijek, o čemu smo objavili i strogo povjerljivi dokument Ministarstva financija Republike Hrvatske, Hypo Grupa oprala je više od 301 milijun eura.

Drugim riječima, Afera Hypo „teška“ je čak oko 2 milijarde i 800 milijuna eura, koliko ukupno iznosi visina nezakonitih financijskih operacija koje su se odvijale u mreži između Hypo Alpe Adria International AG Klagenfurt, Hypo Alpe Adria Zagreb d.d., Bayerische Landesbank Munshen, Slavonske banke d.d. Osijek, te povezanih pravnih osoba Hypo Grupe, prije svega Hypo Leasinga i Hypo Alpe Adria Consultants.

Tko je pod istragom?

Međutim, tko je sve pod istragom u Aferi Hypo?

Istragom u Aferi Hypo obuhvaćeni su brojni poslovi Hypo Grupe u Hrvatskoj, a posebno su na udaru poslovi sa tzv. „politički izloženim osobama“, odnosno poslovi koji zbog veza s vodećim ljudima u državi, upućuju i na moguće korupcijske veze austrijskih bankarskih krugova i pripadnika hrvatske političke elite, povezanih nezakonitim poslovima u Aferi Hypo.

Tako se trenutno pod istragom ili raznim kriminalističkim provjerama zbog povezanosti s Aferom Hypo nalaze: Ivo Sanader, Gunter Striedinger, Wolfgang Kulterer, Ivan Šuker, Božidar Kalmeta, Ivan Jakovčić, Ivić Pašalić, Stevo Žufić, Milan Naperotić, Milan Bandić, Neven Barać, Goran Štrok, Ninoslav Pavić, Mićo Carić, Anto Nobilo, Miroslav Kutle, Branimir Glavaš, Hrvoje Petrač, Vladimir Zagorac, Tomo Horvatinčić, Ivan Čermak, Heinz Truskaller, Zlatko Mateša, Robert Ježić, Vladimir Berneš, Božo Prka, Franjo Gregurić, Radojka Olić, Krešimir Starčević, Igor Kodžoman, Zoran Sikirica, Gerhard Kucher, Thomas Klaus Morgl, Željko Žužić, Dragutin Bašić, Marinko Paić, Andreas Binder, Željko Ratković, Antun Golik, Tilo Berlin, Christian Rauscher, Hermann Gabriel i Mate Granić.

Necenzurirano.com

Ključni igrači Afere Hypo koji mogu inkriminirati Sanadera: Walter Wolf

Obavještajno izvješće o Aferi Hypo iz studenog 2007. godine, identificira nekolicinu igrača iz sjene koji su predstavljali svojevrsne „oficire za vezu“ između čelnih ljudi Hypo Grupe i pripadnika političke elite u Hrvatskoj, te kao takvi ne samo da su umiješani u Aferu Hypo, nego i imaju vrlo vrijedna saznanja „iz prve ruke“ o kriminalnim poslovima Hypo Grupe i politički izloženih osoba i državnih dužnosnika u Hrvatskoj. Kao jednog od ključnih ljudi, zbog čijeg je kasnijeg sukoba s čelnim ljudima Hypo Grupe i došlo do međunarodne istrage u ovom slučaju, izvješće identificira Waltera Wolfa. Prema izvješću od 8. studenog 2007. godine, Walter Wolf je tvrdio kako su Ivo Sanader i Božidar Kalmeta tražili od Hypo Alpe Adria Banke da se izvrši prodaja 85 posto dionica Maraske, za vrijednost od pet milijuna eura, kako bi se taj novac transferirao na račune u Austriji za potrebe financiranja HDZ-ove predizborne kampanje 2003. godine.

Ključan trenutak izbijanja Afere Hypo razlaz Uprave HAAB sa Walterom Wolfom

Prema strogo povjerljivom dokumentu kojeg posjedujemo, Walter Wolf bio je jedan od ključnih ljudi u zajedničkim poslovima Hypo Grupe i hrvatskih političara u manipulacijama kupoprodajom nekretnina u Hrvatskoj, te reinvestiranja sumnjivog novca sa tajnih računa u Austriji u poslove Hypo Grupe sa nekretninama u Istri.

„Prvi potresi u HAAB-u počinju nakon njihovog razlaza s Walterom Wolfom 2003/2004. godine, do kada je Wolf kupovao nekretnine i zemljišta za HAAB uglavnom preko Hrvatskog fonda za privatizaciju.

Prije razlaza s HAAB, Wolf je brend „Maraska“ ustupio bez naknade austrijsko lichtensteinskoj tvrtki „Maraska Handels und Vertriebs GMBH“ koja je formalno u vlasništvu austrijskog advokata i lichtensteinske zaklade „Bordium“ bliske W. Wolfu.

Ovaj brand a i tvornicu je W. Wolf namijenio svom sinu za što HAAB nije imao razumijevanja te dolazi do sudskog postupka u kojem HAAB osim za brand „Maraska“ optužuje Wolfa da nije izvršavao kreditne obveze dok je bio većinski vlasnik i upravitelj „Maraske“.

Wolf je bio povrijeđen nerazumijevanjem i ponašanjem HAAB te je to komentirao i među svojim prijateljima od kojih su neki i u Zagrebu. Isticao je da je prevaren i dać e sve učiniti da zagorča život G. Striedingeru i HAAB-u.

HAAB je podcijenio Wolfa u sukobu, ne računajući na njegove izuzetno jake veze u političkom vrhu Austrije, te u Kanadi i USA, gdje je imao obavještajne veze sa CIA u bavljenju poslovima krijumčarenja oružja.

Wolf je plasirao priču u Austriji, Njemačkoj i USA da je HAAB sa nekolicinom hrvatskih političara (Ivić Pašalić, Ivan jakovčić, Stevo Žufić, Božidar Kalmeta, Ivo Sanader, Božo Jusup, Milan Bandić) uništavao gospodarski i financijski Hrvatsku, izvlačio prljavi novac s ratnim profiterima (M. Kutle, B. Glavaš, H. Petrač, V. Zagorec, M. Lučić, T. Horvatinčić, I. Čermak, N. Barać), te ga prao prvenstveno u Hrvatskoj, BiH i Srbiji“, stoji u dijelu izvješća koji se odnosi na odnose Waltera Wolfa i Hypo Alpe Adria Banke.

Wolfu u kupovini poduzeća i nekretnina za Hypo Grupu pomagali Gregurić, Mateša i Linić

U nastavku ovog strogo povjerljivog obavještajnog izvješća od 8. studenog 2007. godine, vrlo se detaljno navode i opisuju poslovi koje je Walter Wolf obavio za Hypo Grupu, a u čemu je, kako to stoji u dokumentu, imao pomoć Franje Gregurića, Zlatka Mateše i Slavka Linića.

Točnije, u izvješću se navodi kako je za Wolfove poslove, koje je obavljao s Hrvatskim fondom za privatizaciju u ime i za račun Hypo Alpe Adria Banke, presudan bio politički utjecaj Gregurića, Mateše i Linića, uz čiju pomoć je i kupovao poduzeća i nekretnine od Hrvatskoj fonda za privatizaciju.

„Uz pomoć ključnih osoba u HDZ-u i SDP-u (Slavko Linić, Franjo Gregurić, Zlatko Mateša) Wolf je od Hrvatskog fonda za privatizaciju za HAAB kupio sljedeće.

Karlovačka banka

U njoj HAAB raspolaže s oko 60% dionica.

Brodoremont Lamjana

Remontno brodogradilište kod Zadra na otoku Ugljanu kupio je za 1 kn u čemu je osobno pomogao S. Linić, a sve je Wolfu proveo Krešimir Starčević.

KIO

Karlovačka industrija obuće, Wolf ju je kupio po nalogu HAAB-a zbog procjene da raspolaže kvalitetnim nekretninama i na dobrim lokacijama. Wolf je za KIO platio 3 milijuna eura za pogone tvornice, 1 milijun eura za strojeve i 35 milijuna eura dugova KIO.

Maraska

Kupljena je zahvaljujući Božidaru Jusupu i Božidaru Kalmeti koji su HAAB doveli u poziciju odlučujućeg gospodara u zadarskog regiji. HAAB je po izjavama Wolfa išao u stečaj tvrtke praveći velike gubitke (preko 10 milijuna eura). Istovremeno je po informacijama Wolfa, HAAB sa Joškom Zavoreo, Zrilićem i B. Jusup prodao na Varaždinskoj burzi 85% dionica za 5 milijuna eura što je ispod cijene. Prodaju je navodno inicirao HDZ tj. I. Sanader i B. Kalmeta kako bi taj novac iz prodaje izvukli u Austriju za potrebe izborne kampanje 2003. godine. Maraska je po procjeni Wolfa bila interesantna HAAB-u zbog 15 000 m2 zemljišta i upravne zgrade na čijem bi mjestu Hypo gradio poslovne i stambene objekte a tvornicu preselio u Gaženicu. B. Kalmeta se u početku protivio ovoj ideji zastupajući stav da Maraska treba biti preuzeta od zadarskih tvrtki.

Borik Zadar

HAAB je Borik Zadar 2004. godine prodao talijanskoj tvrtki za 30% tržišne cijene. U toj talijanskoj tvrtki jedan od vlasnika je i Gunter Striedinger.

Barbariga i Dragonera

Ove objekte je Wolf kupio za HAAB, a u transmisiji su maksimalno pomogli Wolfu Stevo Žufić, Ivan Jakovčić i Milan Naperotić.

Puris Pazin je za HAAB kupio W. Wolf te odmah postao i predsjednik Nadzornog odbora. Umjesto Ivana Rusca, HAAB je instalirao Olava Nemlinga. Ruscu je HAAB ostao dužan preko 100.000 eura.

U 2003. godini prekinuta je suradnja HAAB-a i W. Wolfa te se 58,6% dionica Purisa plus 17% novokupljenih dionica prenijelo na dvije tvrtke i to HAB iz Vilacha i HAAB iz Zagreba, a istovremeno se smijenjuje Nemlinga i njegovog igrača Gerharda Prassera te imenuje na njegovo mjesto Rolanda Mathwiesera. Nakon godinu dana tj. 2004. godine i Roland M. Je smijenjen a na čelo tvrtke dolazi Ivan Hrelja, a predsjednik Nadzornog odbora postaje Roberto Bradić.

U 2005. godini HAAB iz Vilacha prenio je dionice Purisa na tri tvrtke iz Zagreba. Najviše dionica dobila je tvrtka Puris Varwaltungs und Beteilligungs. Krajem iste godine te tri zagrebačke tvrtke prenose dionice na austrijsku HAAB International koja ih nakon tri mjeseca ponovno vraća na tvrtku Puris Varwaltungs und Beteilligungs koja danas traži kupca u Hrvatskoj. U ožujku 2007. godine pregovarano je o kupnji s Podravkom i Agrokorom, ali su ostali zatečeni zbog nerealno visoke cijene Purisa.

DIOKI

Nakon diskretnih razgovora Milana Naperotića, Roberta Ježića i Slavka Linića i postignutih aranžmana, Naperotić je sugerirao centrali HAAB-a da je korisno dati kredit Ježiću i da će usluge biti vraćene. HAAB je dao kredit i upisao se kao vlasnik 25% dionica DIOKI-a. Posao je proveden preko brokerske tvrtke, a dio dionica je nevidljiv tj. glasi na donosioca što je bilo dogovorena provizija u pregovorima s Ježićem.

U Nadzorni odbor DIOKI-a su ušli Urs J. Hausheer, predsjednik, Radojka Olić, zamjenik predsjednika, Robert Ježić, zamjenik predsjednika, Igor Čatić, član, Vladimir Vranković, član, Duško Žurić, član, Josip Pavelić, član“, opisuju se u obavještajnom izvješću iz studenog 2007. godine poslovi koje je za Hypo Grupu u sprezi s hrvatskim političarima obavljao Walter Wolf.

Walter Wolf i Ivo Sanader zajedno posredovali u dovođenju Hypo banke u Hrvatsku

Detalji iz dokumenta kojeg posjedujemo ukazuju na mogućnost kako upravo Walter Wolf raspolaže detaljnim saznanjima o poslovima koje je sa Hypo Grupom radio i u kojima je za Hypo banku posredovao bivši hrvatski premijer Ivo Sanader.

Naime, obojica su, i Wolf i Sanader, od samog početka poslovanja Hypo banke u Hrvatskoj, i sumnjivih poslova pripadnika hrvatske političke elite s Hypo bankom, bili ključni posrednici u dovođenju Hypo banke u Hrvatsku, te posrednici između pripadnika državnog vrha u Zagrebu i Uprave banke u Klagenfurtu.

„Polovinom 1990.-ih godina, Tuđman je odobrio projekt Ivića Pašalića baziran na Tuđmanovoj ideji 200 obitelji koje bi vladale hrvatskom imovinom, te je Pašalić ušao u detaljnije pregovore s Jorge Haiderom i HAAB uz posredovanje Waltera Wolfa, Ivana Jakovčića i Ive Sanadera.

Dogovorena je kao pokriće za Tuđman – Pašalićev projekt suradnja Istarske županije i Koruške, te ulazak HAAB-a u Istru.

Nakon toga je HAAB masovno počeo jeftino kupovati nekretnine i poljoprivredna zemljišta u Istri“, stoji u obavještajnom izvješću iz studenog 2007. godine, u dijelu u kojem se opisuje Sanaderova i Wolfova zajednička posrednička uloga u poslovima Hypo Alpe Adria Banke u Hrvatskoj.

Preko Hypo banke oprane „milijarde dolara isisane iz Hrvatske“

U nastavku, obavještajno izvješće iz 2007. godine, jasno identificira u kakvim su to poslovima Wolf i Sanader posredovali između hrvatskog političkog vrha i austrijske Hypo banke 1990.-ih godina, te se izrijekom kao glavni motiv poslovanja političke elite u Zagrebu s Hypo Grupom navodi pranje „milijardi dolara“ „isisanih“ iz Hrvatske u ratnim godinama, koje su prikrivane na tajnim računima kod Hypo banke, ili je taj isti novac prebacivan iz Hrvatske, preko Hypo banke u treće zemlje ili na tajne račune kod drugih banaka.

„Politički vrh Hrvatske izabrao je HAAB jer je preko te banke vrtio više od milijarde dolara isisanog hrvatskog novca koji je uz pomoć parainvesticijskih fondova koji su osmišljeni u HAAB-u ubacivan kontinuirano u RH, Italiju, Lichtenstein, Švicarsku, a i u ostale države bivše SFRJ. Sve je to rađeno dogovorom između Pašalića i G. Striedingera i W. Kulterera“, navodi se u izvješću iz 2007. godine.

SOA skriva tajne podatke o pranju novca preko Hypo banke

„Kupujući atraktivne lokacije i objekte u Istri, a zatim u Dalmaciji, a kasnije kontinentalnoj Hrvatskoj dugoročno je po odobrenju političkog vrha RH osigurano pranje novca i zarada novoj „državnoj strukturi“.

Kada se pogleda struktura vlasništva HAAB-a i njegovih parainvesticijskih fondova banaka i sestrinskih tvrtki vidi se da oko 60 do 70 % kontrolira manja grupa ljudi uglavnom ratnih profitera bliskih I. Pašaliću, a koja se obvezala na „pašalićevski zid šutnje i prodavanja magle“.

Istovremeno HAAB je od početka u RH po zamisli Tuđmana i Pašalića servisni pogon političke, medijske i poslovne tajkunske oligarhije.

S tom bankom mogu poslovati gotovo svi oni koji nešto rade u sprezi s kriminalom ili Pašalićevom grupom (Zagorec, Petrač, Čermak, Žužul, Kutle, Sanader, Bandić, Barać, Horvatinčić, Štrok, N. Pavić, Pukanić, M. Carić, A. Nobilo, Jakovčić, Žufić, Linić i dr.).

Uglavnom su svi oni dobili kredite od HAAB-a, a za protuuslugu pomogli su HAAB-u u realizaciji projekata kroz koje se trebao oprati novac.

Ovakve informacije je prikupila POA-SOA, te znatno šire informirala politički vrh“, navodi se u tajnom izvješću od 8. studenog 2007. godine.

Wolf mogući svjedok o vezama Ive Sanadera, Božidara Kalmete i drugih sa Hypo Grupom

Prema saznanjima kojima Walter Wolf, očito, raspolaže, kako se to detaljno opisuje u tajnom dokumentu kojeg posjedujemo, Wolf bi mogao biti jedan od ključnih svjedoka insajdera o vezama pojedinaca iz političkog vrha Hrvatske sa organiziranim kriminalom i pranjem novca preko Hypo banke Klagenfurt.

Štoviše, Walter Wolf, očito predstavlja jednog od rijetkih svjedoka koji mogu dokazati izvornu posredničku ulogu bivšeg premijera Ive Sanadera u dovođenju Hypo banke u Hrvatsku, te bi upravo Wolf mogao detaljnije opisati tijekove „prljavog“ novca opljačkanog iz Hrvatske 1990.-ih godina, koji se „prao“ tobožnjim investicijama i kreditima preko Hypo banke, a u čemu je kako to stoji u citiranom izvješću, sudjelovao osobno Ivo Sanader.

Nakon Wolfganga Kulterera, Walter Wolf tako bi mogao biti jedan od ključnih svjedoka pokajnika, koji bi obzirom da je i sam uz Sanadera sudjelovao u posredovanju između političkog vrha u Zagrebu i Hypo banke u Klagenfurtu, mogao dokazati korupcijsku spregu hrvatske političke elite, čelnih ljudi Hypo Grupe, i krminalnih financijskih aktivnosti preko Hypo banke.

Necenzurirano.com

Bogati i moćni u Hrvatskoj imaju dozvolu za ubijanje

U povodu skandalozne odluke sudskog vijeća pri Županijskom sudu u Zagrebu, kojom je Marku Leku, ubojici njihove kćeri Jasmine Čelica, prvostupanjska odluka o zatvorskoj kazni od godinu dana preinačena u uvjetnu kaznu iako mu je u potpunosti dokazana krivica, ogorčeni roditelji uputili su pismo medijima i zatražili pomoć u skretanju pažnje na ovu presudu. Pismo objavljujemo u cijelosti.

Obraćamo se vama medijima za pomoć, jer je našim zakonima nama roditeljima uskraćeno bilo kakvo daljnje pravo žalbe. Naša je kći Jasmina Čelica, rođ. 28. 10. 1977. u Puli. U subotu 16. 6. 2007. u Zagrebu, krenula je iz pravca Stare Pešćenice Šulekovom prema Zvonimirovoj. Išla je na posao u knjižaru PROFIL gdje je bila zaposlena. Došla je na raskršće Zvonimirove i Šulekove u 14,40 sati.

Na nogostupu uz pješački prijelaz čekala je da prijeđe Zvonimirovu. U tom momentu naišlo je vozilo marke „Golf“, kojom je upravljala vozačica Anđela Došen. Uvidjevši da Jasmina čeka u namjeri da prijeđe cestu vozačica je, kao što je i propisano, zaustavila svoje vozilo ispred pješačkog prijelaza. Naša je kći krenula, prešla je prvi dio ceste i trećinu drugog djela. U tom trenutku vozilom marke „Jeep Cherokee“ tada dvadesetdvogodišnji student veterinarstva Marko Leko u bezobzirnoj vožnji preko pješačkog prijelaza i raskrižja obilazi zaustavljeno vozilo i na drugom pješačkom kojim se kretala Jasmina, svojim vozilom u punoj brzini nalijeće na nju.

Od siline udarca odbacio ju je 25 metara, a on se zaustavio tek nakon 46 metara. Hitna medicinska pomoć je došla brzo, injekcijama adrenalina u srce i elektrošokovima uspjeli su uspostaviti ponovni rad srca. Prevezena je u KBC Rebro Zagreb, gdje su operativnim putem pokušali spasiti njen život. Unatoč velikim naporima liječnika i dozi od 3,5 litara krvi koju je dobila, Jasmina je od težine ozljeda preminula isti dan u 16,20 sati.

Dr. Željko Đurić koji je sa svojom ekipom vodio spašavanje, rekao nam je da su pokušali sve što je u njihovoj moći, da je Jasmina bila veliki borac i da se do zadnje sekunde borila za život. U međuvremenu na mjestu nesreće policija je vršila očevid pod vodstvom inspektora Slavka Pranjića. Istražni sudac Amanda Snoj, koja je o nesreći bila obaviještena i pozvana nije došla na uviđaj. Pitamo se zašto?

Nakon završenog očevida vozaču koji je skrivio nesreću uzeti su uzorci krvi urina radi daljnje analize na alkohol i opijate. Policijski očevid je započeo u 14,55 sati, a završio u 17,10 sati.

Nakon policijskog očevida ubojica našeg djeteta se pušta na slobodu, a omogućeno mu je (ne možete vjerovati) da se sam odveze svojim vozilom, kao da se ništa nije dogodilo.

Napominjem da kao dvadesetdvogodišnjak po Zakonu o sigurnosti u cestovnom prometu, nije smio upravljati vozilom marke „Jeep Cherokee“, jer je ono veće snage od 75 kw, što nije dopušteno vozačima mlađima od 24 god. starosti.

Na mjestu na kojem je usmrtio Jasminu, stoji znak ograničenja brzine 40 km/h. Sudski vještaci su dokazali da je njegova brzina bila minimalno 57 km/h.

Nas je kao roditelje pulska policija obavijestila tri (3) sata nakon nesreće i od tada svakodnevno preživljavamo pakao. Godinu i po dana čekamo na prvo ročište, nedopustivo dugo, kad je u pitanju smrt, osobito djeteta.

U međuvremenu dobili smo izvještaj sa analize uzoraka krvi i urin, okrivljenog Marka Leke od Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije. U izvještaju je navedeno doslovno da „Testiranje radi utvrđivanja prisustva opojnih droga nije provedeno iz razloga, jer nije uobičajeno da se takva testiranja provode.“, što je samo povećalo našu sumnju u krajnji ishod ovog slučaja.(Kao da ne postoji želja da se dođe do istine.)

Dok smo se snašli prošlo je 6 mj., koliko je zakonska obveza da se čuvaju uzorci krvi i urina.

Zamislite, ročište je počelo godinu dana nakon što su uzorci uništeni. Isto tako okrivljeniku policija nije izuzela ni mobitel, što nas je još više uvelo u sumnju.

Na prvo ročište u prosincu 2008. g. na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu mi kao roditelji dolazimo, kao i odvjetnici, ali ne i Marko Leko. Njegov odvjetnik Darko Rogan nije priložio pismeno opravdanje, već je usmeno izjavio da je bolestan, kao da smo mi roditelji zdravi, ali tko nas pita.

Na drugom ročištu 20. 1. 2009. pojavio se i Marko Leko, sin poznatog zagrebačkog poduzetnika Josipa Leke i majke Vere.

Na pitanje sutkinje Ivančice Cvitanović „osjeća li se krivim za djelo za koje se tereti“ izjavio je da se osjeća krivim, ali da Jasminu nije vidio što je sudski prometni vještak opovrgnuo dokazavši da ju je mogao vidjeli već dok se kretala ispred zaustavljenog „Golfa“, a ona je prešla „Golf“ i još za najmanje 1,5 metara, znači bila je potpuno vidljiva, što je utvrđeno očevidom policije.

Okrivljenik se branio izjavama da ima nekakvu očnu bolest i da je tek iz četvrtog puta položio vozački ispit. Na pitanje naše odvjetnice g-đe Jadranke Sloković: „Da li je vidio da se vozilo zaustavilo na pješačkom prijelazu“ odgovorio „Da, vidio sam ga sa 100 metara“.

Na drugo njeno pitanje: “Što je pomislio kad je vidio da se vozilo zaustavilo pred pješačkim prijelazom?“ rekao je: “Mislio sam da je vozilo u kvaru“.

Iako je u prvoj izjavi rekao da Jasminu nije vidio, u drugoj izjavi rekao je da ju je vidio u zadnjem tisućitom djelu sekunde.

U jednoj izjavi je rekao da je počeo odmah sa kočenjem, a u drugoj da uopće nije kočio.

Izrazio je žaljenje riječima: “Žao mi je što se to dogodilo.“, kao da se to dogodilo samo od sebe, a ne da je on uzročnik.

Iz svega proizlazi da je krivnju priznao samo deklarativno, kako bi dobio olakotne okolnosti, što je vidljivo iz njegovih izjava, a to potvrđuju i dvije žalbe koje je uputio drugostepenom Županijskom sudu, jednu na koju se žali na visinu kazne, a drugoj na činjenice koje dokazuju njegovu krivicu.

Državno odvjetništvo koje zastupa žrtvu tražilo je po čl. 272 st. 1, 2 i 4 KZ za počinitelja kaznu zatvora od tri (3) godine i pet (5) god. oduzimanja vozačke dozvole po odsluženju kazne. Pri davanju prijedloga uzeta je u obzir činjenica da je Marko Leko u godinu dana pet (5) puta pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenih prekršaja po Zakonu o sigurnosti u cestovnom prometu.

Sutkinja Ivančica Cvitanović odredila je kaznu po čl. 272 st. 4 KZ od godinu dana zatvora i tri godine bez vozačke dozvole. Na prvostupanjsku presudu se žalilo državno odvjetništvo i okrivljenik.

Nakon 10 mjeseci čekanja 3. 11. 2009. na Županijskom sudu u Zagrebu sudsko vijeće u sastavu toga suda Lepe Singer kao predsjednice vijeća, te Sonje Brešković Balent i Lidije Vidjak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Špehar Janković kao zapisničarke, donijelo je odluku da se uvaži žalba okrivljenog Marka Leka na visinu kazne, te kaznu od godinu dana zatvora, zamijeni uvjetnom kaznom u trajanju od tri (3) godine uz istovremeno oduzimanje vozačke dozvole, u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Cvjetka Ariha i sada novog branitelja okrivljenika, odvjetnika Milenka Umičevića.

Kao olakotna okolnost uzeto mu je to što je mlad, (iako se to računa samo do 21 god.), te da mu je to prvi put. (Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put, nekažnjeno nekome oduzeti život?).

Iako je sudsko vijeće imalo zakonsku mogućnost da odredi kaznu u visini do pet (5) god. zatvora ono se nije odlučilo niti za jedan dan zatvorske kazne.

U sudskoj praksi nije uobičajeno da sudsko vijeće smanjuje (poništava) prvostupanjsku presudu, obično je potvrdi ili odredi još veću kaznu.

Ovako nešto gotovo je presedan. Iz tog razloga postoji duboka sumnja da je u pitanju korupcija. Mi smo kao roditelji prvu informaciju o drugostupanjskoj presudi dobili od naše odvjetnice g-đe Jadranke Sloković, usmeno 4. 12. 2009. Bili smo šokirani.

Ali to još nije sve.

Kao roditelji nemamo ni pravo žalbe na takvu skandaloznu presudu. Pravo žalbe nema čak ni državno odvjetništvo koje zastupa žrtvu. Pravo žalbe ima samo ubojica našeg djeteta.

Ovakva presuda po sistemu „Kriv je onaj koga više nema“ ne priliči jednoj civiliziranoj zajednici.

Svjesni smo da nikakva kazna ne može vratiti život naše Jasmine, ali smo željeli saznati pravu istinu i sačuvati barem njeno dostojanstvo, jer naši voljeni ne mogu se sami braniti.

Puno je vozača platilo i plaća novčane kazne za razne prekršaje, a mnogi su otišli i na par dana u zatvor iako nikom nisu oduzeli život.

Marko Leko ubojica Jasmine Čelica nijedan dan neće provesti u zatvoru i neće platiti ni jednu jedinu kunu kazne.

Kakvu to poruku naši suci šalju ostalim vozačima?

Zar se pješaci mogu nekažnjeno ubijati?

Zar je to poziv roditeljima da sami uzmu pravdu u svoje ruke?

Zar to znači da vrtići, škole, autoškole i policija zajedno sa roditeljima, pogrešno uče našu djecu da su na pješačkom prijelazu sigurni.

Očigledno je da pred zakonom nismo svi jednaki, jer pripadnici tzv. „zlatne mladeži“iz obitelji podobnih ( poput Makarske 2002. god.) prolaze nekažnjeno.

Pitamo se bi li to isto sudsko vijeće takvu presudu donijelo da je na takav način poginulo njihovo dijete?

Za njih imamo samo jednu poruku:

SRAM VAS BILO!

U našoj kući 2,5 god. gore svijeće čekajući pravdu.

Na žalost, iako je za pravosuđe ovaj slučaj završen, za nas roditelje još uvijek nije, jer mi smo kažnjeni doživotno.

Osuđeni smo na život bez života.

Danas smo to mi, a sutra?

Molimo vas da o ovome upoznate javnost da se i drugima ne dogodi što i nama.

Ogorčeni Jasminini roditelji

Sonja i Nebojša Čelica

Austrija istražuje porijeklo imovine Vladimira Zagorca vrijedne 284 milijuna eura

Državno odvjetništvo Austrije, kako doznajemo, istražuje imovinu i porijeklo imovine Vladimira Zagorca, i to tragom njegovog vlastitog iskaza o vrijednosti njegovih nekretnina, imovine i pologa na računima u bankama, kojeg je nakon prvog uhićenja u Beču dao istražnoj sutkinji Christini Forster.

Zagorec sam sutkinji Forster izjavio kako njegova imovina vrijedi 284 milijuna eura

Naime, kako doznajemo, Vladimir Zagorec tom je prilikom istražnoj sutkinji iskazao kako ukupna vrijednost njegove imovine iznosi astronomskih 284 milijuna eura, te je upravo njegov iskaz o njegovom imovinskom stanju bio glavni razlog zbog kojeg je sutkinja Forster tada, nakon saslušanja, Zagorcu odredila plaćanje jamčevine u iznosu od jednog milijuna eura.

Ovu informaciju potvrđuju i navodi iz strogo povjerljivog obavještajnog izvješća o Aferi Hypo, od 8. studenog 2007. godine, u kojem se izrijekom navodi iskaz Vladimira Zagorca sutkinji Forster o vrijednosti njegove ukupne imovine.

Istražnoj sutkinji Zagorec predočio dokumente o vrijednosti njegove imovine

„U jednom privatnom razgovoru Forster je pitana zbog čega je Zagorcu izrekla najveću novčanu kauciju od 1 milijun eura.

Njezin komentar je bio da je to učinila nakon prvog Zagorčevog saslušanja, na kojem joj je predočio dokumente da mu imovina, nekretnine i polozi u bankama iznose 284 milijuna eura“, stoji u dokumentu od 8. studenog 2007. godine, u kojem se i inače vrlo detaljno opisuju veze Vladimira Zagorca s poslovanjem austrijske Hypo Alpe Adria Banke, te istraga koju zbog pranja novca i sumnjivog porijekla njegove imovine protiv Zagorca vodi austrijsko državno odvjetništvo.

Austrijsko državno odvjetništvo protiv Zagorca i Striedingera vodi istragu zbog sumnji na pranje novca

Kako doznajemo od naših izvora, u ožujku 2007. godine, austrijsko državno odvjetništvo tragom podataka o Zagorčevoj imovini i njegovim poslovno financijskim vezama s Hypo Alpe Adria Bankom, pokrenulo je protiv Vladimira Zagorca i Guntera Striedingera i službeno istragu zbog pranja novca, posebno zbog financijskih transfera preko poduzeća Sambuca Establishment u Vaduzu, čiji su zajednički suvlasnici bili upravo Zagorec i Striedinger.

„Striedinger zna čiji novac je imao na računu Sambuca. To je novac iz Republike Hrvatske koji je prebačen s onih računa u Austriji na koje je V. Zagorec kao šef RH Alana slao novac iz Državnog proračuna, a to traži sad DORH“, stoji u obavještajnom izvješću o Aferi Hypo iz studenog 2007. godine.

Necenzurirano.com

Bandić pogodovao Hypo banci kod zamjene građevinskog zemljišta

Dokumenti koje posjedujemo, kao i informacije naših izvora ukazuju kako je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, 2001. godine moguće posredovao i pogodovao Hypo banci u stjecanju vlasništva nad vrijednim nekretninama u vlasništvu Grada Zagreba, kada je Bandić Hypo Grupi omogućio stjecanje vlasništva nad građevinskim zemljištem, površine 18289 kvadratnih metara, na uglu Slavonske avenije i Ulice Josipa Marohnića, gdje se danas nalazi sjedište Hypo Alpe Adria Banke d.d. Zagreb.

Naime, prema navodima naših izvora procedura donošenja odluke kojom se Hypo Grupi odobrava stjecanje vlasništva nad četrnaest građevinskih zemljišno knjižnih čestica u vlasništvu Grada Zagreba, bila je potpuno netransparentna, a cijeli posao odobravanja Hypo Grupi stjecanja vlasništva nad ovim nekretninama u zamjenu za druge čestice, koje su bile u vlasništvu Hypo Grupe, vodio je upravo Milan Bandić, na čiji je prijedlog Gradsko poglavarstvo Grada Zagrwba, na 72. sjednici, 18. lipnja 2001. godine, donijelo „Zaključak o zamjeni nekretnina“ između Grada Zagreba i Hypo Alpe Adria Investments.

Zaključkom pod brojem 251-01-02/2-01-3, klasa 944-01/1-01/47, Gradsko poglavarstvo odobrilo je Hypo Grupi stjecanje slijedećih građevinskih čestica uz Slavonsku aveniju u Zagrebu: 4321/1, ko Trnje, površine 173 m2; 4321/2, ko Trnje, površine 694 m2; 4322/1, ko Trnje, površine 242 m2; 4322/2, ko Trnje, površine 134 m2; 4323/2, ko Trnje, površine 17 m2; 4334, ko Trnje, površine 236 m2; 4331, ko Trnje, površine 82 m2; 4332, ko Trnje, površine 169 m2; 4334, ko Trnje, površine 437 m2; 5473, ko Trnje, površine 8046 m2; 5628, ko Trnje, površine 1196 m2; 5659/1, ko Trnje, površine 242 m2; 5659/3, ko Trnje, površine 187 m2; 5660, ko Trnje, površine 5434 m2.

Odluke vezane uz zamjenu ovih nekretnina, kojom je vlasništvo nad navedenim nekretninama u vlasništvu Grada Zagreba steklo poduzeće iz Hypo Grupe Hypo Alpe Adria Investments, a potom Hypo Alpe Adria Banka d.d. Zagreb, donošene su u netransparentnoj proceduri, bez objektivnih procjena vrijednosti navedenih nekretnina, te izrade adekvatnih elaborata o procjeni tih nekretnina, kao i nekretnina koje je u zamjenu za ove čestice Hypo Grupa dala u vlasništvo Gradu Zagrebu, gotovo na istoj lokaciji, ali znatno manje površine od površine građevinskih čestica koje je zamjenom Grad Zagreb ustupio Hypo grupi.

Za prodaju navedenih nekretnina nije bio raspisan javni natječaj, niti je provedena javna procedura prodaje gradskih nekretnina, niti je takva procedura provedena za zamjenu tih nekretnina, nego se, jednostavno, radilo o izravnoj pogodbi čelnih ljudi Grada Zagreba i Hypo Grupe, a u kojem poslu je, kako doznajemo, upravo Milan Bandić odigrao ključnu ulogu kako bi vlasništvo nad gradskim nekretninama pripalo upravo Hypo Grupi, za izgradnju njezinog današnjeg sjedišta u Hrvatskoj.

U svjetlu ovakvih Bandićevih poslova sa Hypo Grupom, te sumnji u pogodovanje Hypo banci kod stjecanja vlasništva nad nekretninama u vlasništvu Grada Zagreba, posebno je zanimljiva činjenica kako je Milan Bandić korisnik pozamašnog kredita Hypo Alpe Adria Banke, kojeg je ugovorio 23. kolovoza 2006. godine, u iznosu od 171 tisuću i 600 švicarskih franaka (ugovor je solemnizirao javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba, pod brojem OU-2348/2006).

Necenzurirano.com

Munir Podumljak: Osvrt na napade obavještajnog podzemlja

Otvorene su bezbrojne korupcijske afere, no vrhovi korupcijskih piramida još uvijek stoje, stabilno i nepomično, uz pokoji osmijeh i protupitanje „a zašto bi ja trebao biti odgovoran, pa nije posao ministra da zna sve što mu se u ministarstvu zbiva...“. Dakle, zaključak je „borimo se protiv korupcije“. Učinkovito i dosljedno kao i ranijih prigoda. Narod će valjda izdržati još jednu godinu krađe, pljačke, nepravde, cenzure, straha i bespomoćne zatupljenosti i beznađa.

Kažu da u vrijeme između blagdana nije pristojno kritizirati, biti oštar, niti na drugi način kvariti ljudima raspoloženje. No, u štivu koje se proučava u teološkim školama i institutima isto tako stoji da sve to vrijedi samo onda kada se ne radi o izvanrednim okolnostima. A u Hrvatskoj se, priznali mi to ili ne, u ovom trenutku nalazimo u izvanrednim okolnostima. U tijeku su predsjednički izbori, borba svjetla i mraka kako je nazivaju neki od kandidata.

Država je u financijskoj i gospodarskoj recesiji. Društvo u moralnoj. A narod u bijedi i strahu čeka obećano bolje sutra, to jest, sada već otriježnjen, moli samo da ne bude gore nego danas. Svaki dan stotine ljudi ostaje bez posla. Svaki dan, ovrhama nad nižim staležom, korupcijski jahači apokalipse pune bisage novcem stečenim na krvi, patnji i tuzi obespravljenog naroda.

Kompletan tekst mozete procitati

OVDJE

Afera Hypo: Željko Žužić pod istragom u Austriji zbog slučaja Spitzbart

Prema opširnoj dokumentaciji koju posjedujemo, austrijsko je pravosuđe pokrenulo još 2007. godine istragu protiv Wolfganga Kulterera, Guntera Striedingera, Thomasa Klausa Morgla, Željka Žužića, Dragutina Bašića, Marinka Paića, Andreasa Bindera, Željka Ratkovića, Antuna Golika i Henza Truskallera, zbog kreditne prijevare i iznude na štetu austrijskog državljanina i investitora Leopolda Spitzbarta.


Slučaj Spitzbart u Hrvatskoj nije procesuiran zbog političke zaštite koju je uživao Željko Žužić

Iako se radilo o milijunskoj prijevari koju su, prema kaznenoj prijavi i dokumentaciji, proveli Željko Žužić i Hypo Alpe Adria Banka, slučaj u Hrvatskoj nije procesuiran zbog utjecaja predsjednika Republike Stjepana Mesića, obzirom na činjenicu kako Žužić uživa njegovu političku zaštitu zbog sponzoriranja Mesićeve kampanje, ali i zbog činjenice kako postoji sumnja da je u prijevaru sa Žužićem bio uključen i Mesićev zet Renato Obranović.

Cijeli tekst procitajte OVDJE

Afera Hypo: Pukanić bio Petračev posrednik u Ježićevom preuzimanju DIOKI-a

Analitički pregled informacija o Aferi Hypo, iz studenog 2007. godine, otkriva zakulisne igre i korupcijsku spregu organiziranog kriminalnog podzemlja, Hypo Alpe Adria Banke, te visokih državnih dužnosnika u preuzimanju vlasništva nad dionicama DIOKI-a, u kojem je poslu kao jedan od ključnih posrednika koje je angažirao Hrvoje Petrač sudjelovao i kasnije ubijeni Ivo Pukanić. Osim Pukanića u pregovorima između Roberta Ježića i Darka Ostoje, prema ovom dokumentu, sudjelovao je i Miomir Žužul, kao osobni predstavnik Ive Sanadera, u zamjenu za čije posredovanje je Ježić, navodno, na račun HDZ-a trebao uplatiti milijun eura provizije.

Tajni sastanak Žužul – Ježić u Trstu: Žužul za posredovanje između Ostoje i Ježića tražio uplatu milijun eura provizije na račun HDZ-a
„Prilikom posla s DIOKI i pregovora s Robertom Ježićem, Starčević je većinu informacija prenio Franji Tureku, a on je o tome informirao Željka Bagića i Hrvoja Petrača.

Problem je bio Darko Ostoja i njegove dionice koje nije htio prodati.
Ako vas zanima vise o ovome procitajte

OVDJE

Bajić i Karamarko kod Kosorice: Istrage protiv Sanadera, Polančeca i Barišića?

Kasno tijekom večeri, 4. siječnja 2010. godine, u zgradu sjedišta Vlade na Markovom trgu pozvani su ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Iako nije službeno priopćen razlog ovog sastanka Bajića i Karamarka s premijerkom Jadrankom Kosor, koja je zbog tog sastanka odgodila sastanak s koalicijskim partnerima za 5. siječnja prijepodne, od izvora u Državnom odvjetništvu neslužbeno doznajemo kako je sastanak djelomično održan na traženje glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića u svezi s istragama koje vodi Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala. Navodno se radi o pokretanju istraga protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca i ravnatelja Carinske uprave Ministarstva financija Mladena Barišića, o čemu su Bajić i Karamarko htjeli izvijestiti premijerku Kosor.
Vise o ovome procitajte OVDJE

Tajni sastanak Bajića i Prodanovića: Protega pristao na status pokajnika i tereti Sanadera

Nedavno uhićeni, bivši predsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke (HPB) Josip Protega, pritvoren u operativnoj akciji USKOK-a „Bankomat“ pristao je tijekom kriminalističke obrade pred istražiteljima USKOK-a u nazočnosti svojeg odvjetnika biti svjedok pokajnik, te objasniti korupcijsku vezu vrha Sanaderove Vlade s financijskim i bankarskim malverzacijama u Hrvatskoj poštanskoj banci.


Protega tereti Sanadera

Protegin iskaz, kako doznajemo od našeg izvora, ozbiljno tereti bivšeg premijera Ivu Sanadera, kako je upravo on izdavao naloge za sumnjive poslove, dodjeljivanje kredita i moguće nezakonite transakcije preko Hrvatske poštanske banke.

Detalji oko dogovora o statusu pokajnika za Protegu u slučaju „Bankomat“ dogovoreni su na tajnom sastanku glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i Proteginog odvjetnika Čede Prodanovića.

Tajni sastanak Prodanovića i Bajića u utorak, 5. siječnja 2010. godine oko 14 sati
Čedo Prodanović i Mladen Bajić sastali su se u utorak, 5. siječnja 2010. godine, nešto iza 14 sati, a kako doznajemo jedna od tema njihovog tajnog sastanka bio je dogovor oko Proteginog statusa pokajnika u slučaju „Bankomat“, te oko detalja iskaza kojeg je Protega navodno dao USKOK-ovim istražiteljima, a u kojem je iznio detalje oko stvarnih odnosa između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske poštanske banke.

Točnije, Protega je, navodno, tijekom davanja iskaza USKOK-u govorio o odnosima između pojedinih ministara u Vladi i bivšeg premijera, te stvarne podređenosti Uprave HPB-a u odnosu na bivšeg premijera i pojedine ministre u Vladi, kao primjerice ministra financija Ivana Šukera.

Protega: Uprava HPB-a postupala po nalozima bivšeg premijera

Bivši predsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke Josip Protega u svojem je iskazu najozbiljnije teretio upravo bivšeg premijera Ivu Sanadera, za kojeg je rekao kako je Uprava HPB-a u određenim sumnjivim poslovima i mogućim malverzacijama postupala po isključivim nalozima iz Vlade Republike Hrvatske, odnosno po osobnim nalozima bivšeg premijera Sanadera.

Iskaz Josipa Protege, te njegov pristanak na status pokajnika u slučaju „Bankomat“, navodno je bio i jedan od razloga zbog kojih je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, kasno poslijepodne u ponedjeljak, 4. siječnja 2010. godine, tražio hitni sastanak s premijerkom Jadrankom Kosor, posebno obzirom da Protega, prema tvrdnjama našeg izvora, u svojem iskazu USKOK-u ozbiljno tereti neke bivše i sadašnje državne dužnosnike, među kojima su bivši premijer Ivo Sanader i aktualni potpredsjednik Vlade i ministar financija Ivan Šuker.

Prema nepotvrđenim informacijama svoj iskaz u statusu pokajnika USKOK-ovim istražiteljima ponudio je i bivši član Uprave Hrvatske poštanske banke Ivan Sladonja, također uhićen u akciji „Bankomat“, koji se, kao i Protega, nalazi u pritvoru.

Necenzurirano.com

Violeta Janjik: Milan Bandić 2004. godine naručio ubojstvo Munira Podumljaka

Prvostupanjska presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 22. siječnja 2009. godine, po tužbi Milana Bandića protiv Munira Podmuljaka, kojom se Podumljak sa ostalim suokrivljenicima oslobađa krivnje po Bandićevoj tužbi za klevetu, predstavlja svojevrsnu korupcijsku kronologiju političke karijere Milana Bandića. Možda najzanimljiviji dio presude je iskaz svjedokinje preko koje je Milan Bandić pokušao naručiti ubojstvo Munira Podumljaka. Činjenica da je Bandić tada tražio način kako naručiti Podumljakovo ubojstvo svakako govori i o načinu na koji bi Milan Bandić kao predsjednik države zlorabio svoje ovlasti nad sigurnosnim i obavještajnim službama, preko kojih bi mu, možda, bilo lakše naručivati i organizirati politički motivirana ubojstva kako bi prikrio vlastitu korumpiranost i povezanost s organiziranim kriminalom.
Vise o ovome procitajte OVDJE

Bajiću 6 tisuća stranica dokumenata o Aferi Hypo

Prema informacijama iz Državnog odvjetništva, austrijsko državno odvjetništvo ustupilo je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske dokumentaciju koju su tijekom istrage Afere Hypo prikupili austrijska kriminalistička policija, istražno povjerenstvo austrijskog parlamenta i austrijsko državno odvjetništvo.


Dosje od ukupno šest tisuća stranica dokumenata zaprimio je, kako doznajemo, ured glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, te će dokumentaciju koristiti u istrazi Afere Hypo koju provodi Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, a kojom rukovodi zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Zvonimir Kuharić.

Bajićev ured zaprimljenu dokumentaciju austrijskog državnog odvjetništva prije desetak je dana uputio na prevođenje, te se čeka prijevod dokumenata kako bi se utvrdilo koji dio dokumentacije će se koristiti u Hrvatskoj, USKOK-ovoj istrazi u slučaju Afere Hypo.

Prema našem izvoru u Državnom odvjetništvu, pokretanje prvih službenih istraga i podizanje prvih optužnica u slučaju Afere Hypo može se očekivati do kraja lipnja 2010. godine.

Necenzurirano.com

Ratni zločinci - ratni profiteri
Dakle, kakvi su to heroji?
Čermak je kao nekadašnji instalater centralnog grijanja postao preko noći (zapravo preko rata i preko poginulih u tom ratu, preko vaših mrtvih i preko vaših spaljenih kuća) naftni tajkun. Znate kako? Pa tako što je cijelo vrijeme rata cijelim Balkanom, uzduž i poprijeko sa svojim prijateljem i ratnim drugom Željkom Ražnjatovićem Arkanom švercao naftu, naravno uz znanje i blagoslov političkih elita u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, i nekim drugim državama. Dakle, dok su ljudi ginuli, ubijali se, palili jedni drugima kuće, i klali se u ime kojekakvih ideologija, Ivan Čermak je na tome poprilično dobro zarađivao tako što je taj isti rat njemu i sličnima bio idealna situacija za međunarodni šverc nafte.

Osim toga, davno je dokazano i da je Čermak bio jedan od onih koji su organizirali šverc droge, posebno kokaina preko Hrvatske. O tomu je svojevremeno svjedočio i izvjesni Mile Parać, iz okolice Zadra, koji je u videosnimci koju sam objavio prije nekoliko godina, vrlo detaljno opisao kako je osobno krijumčario 20 kilograma kokaina za Čermaka i tko je sve s Čermakom bio umiješan u tu kokainsku mafijašku mrežu. Snimka video izjave Mile Paraća o tomu kako je za Čermaka švercao kokain i danas je dostupna na internetu. Dakle, jedan notorni ratni profiter, postao je general, a potom je, nakon što su u zoni njegove odgovornosti nesporno stradali civili nakon Oluje, proglašen i nacionalnim herojem, kojeg treba braniti i obraniti pod svaku cijenu. Iako, moram priznati i sam sam u iskušenju da navijam za to da Haag Čermaka pusti natrag u Hrvatsku, jer bi mu onda mi mogli suditi kao ratnom profiteru, mafijašu i kriminalcu, kao narkobosu i međunarodnom krijumčaru nafte i dosuditi mu vjerojatno znatno veću kaznu nego što će je dobiti u Haagu. Smeće! Hoćete moju iskrenu, najiskreniju vrijednosnu ocjenu tog tipa? Jedno obično smeće!

Čermak je jedno smeće, a ne heroj, on je i ratni zločinac i ratni profiter. Jedan nimalo običan kriminalac, kriminalac koji je devedesetih u ovoj zemlji odrađivao neke od najprljavijih poslova za kriminalnu političku elitu. Pa je upravo za te svoje prljave poslove i nagrađen povlaštenim generalskim statusom i silom HDZ-ove političke moći upao u Tuđmanov krug 200 najbogatijih obitelji u Hrvatskoj. A sada bi svi trebali braniti upravo njega. Kao jer je lik tobože tamo neki heroj. Iskreno, jebo vas takav heroj! Ako vama Čermak može biti heroj, onda ću takvima vama ja vrlo rado biti izdajnik, jer gdje su Čermaci heroji, svatko sa imalo ljudske savjesti i poštenja mora biti izdajnik. I to je trenutno moj izbor savjesti.

Dok kličete Čermaku kao heroju, ja vam moram u oči reći da je on kriminalac, ratni profiter i ratni zločinac. Dok mu kličete kao generalu, ja vam u oči moram reći da je to smeće preko leševa vaše djece steklo multimilijunsko bogatstvo u ratu na kojem će živjeti i uživati i njegovi praunuci, dok vaša djeca možda jedva da imaju što doručkovati. Priznajem, dakle, strašno je to što ja sada pišem, ali netko vam naprosto mora reći kakvi su i tko su, zapravo, ti vaši heroji.

Cijeli tekst procitajte OVDJE

Najmoćniji medju najkorumpiranijima ministar Karamarko
Kada bih morao ukratko opisati Tomislava Karamarka, recimo, u jednoj jedinoj rečenici, ponovio bih za njega ono što sam u veljači ove godine rekao na javnoj raspravi koju je udruga Partnerstvo za društveni razvoj organizirala na Fakultetu političkih znanosti: Tomislav Karamarko je najmoćniji među najkorumpiranijima!

Nije li to uistinu zastrašujuće?!

Nesporno je kako je HDZ-ova Vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor (jer radi se u biti o istoj Vladi, hadezeovskog kriminalno korupcijskog kontinuiteta) jedna od najkorumpiranijih Vlada u ovoj zemlji ikada.

Jednako tako, nesporno je da Tomislav Karamarko kontrolira kako respresivni, policijski tako i obavještajni aparat u ovoj zemlji, u ime i za račun upravo tog istog HDZ-a. Danas nema moćnijeg ministra od Karamarka, nisu to čak niti Božidar Kalmeta ili Darko Milinović. Njih su dvojica, zapravo, jednako tako ucjenjeni igrači u hijerarhiji političkog vrha HDZ-a, koje Karamarko koristi u svom održavanju na pozicijama moći.

Naime, Kalmeta je do sada ostao zaštićen od kaznenog progona i policijskih istraga isključivo zato što ga Karamarko treba za svoje političke planove. Ista je stvar s Milinovićem.

cijeli tekst procitajte na necenzurirano.com OVDJE