Jel pametnije prespavati problem i ljutnju

Mislim da smo stvarno pametniji kada prespavamo problem...jer u onom afektu
tko zna kako bi reagirali

Ok ako se misli samo o odlaganju odluke za rijesavanje problema, ali nikako ne smijemo problem ostaviti skroz po strani u nadi da ce se rijesiti sam. Problem nije tu da bjezimo od njega, nego da ga rijesimo ili barem pokusamo da ga rijesimo.

Pa mislila sam recimo problem koji je izazvao afekt ljutnje u nama,i mislim da ipak je bolje ostaviti rešenje za sutra jer možda pravo rešenje u datom momentu nebi bilo to ono pravo za nas.

Vatrena je napisao/la:Pa mislila sam recimo problem koji je izazvao afekt ljutnje u nama,i mislim da ipak je bolje ostaviti rešenje za sutra jer možda pravo rešenje u datom momentu nebi bilo to ono pravo za nas.

Mislim da si u pravu, jer ne kaze se uzalud: "Pusti nek to prespava, jer je jutro pametnije od veceri"

Stiv je napisao/la:

Vatrena je napisao/la:Pa mislila sam recimo problem koji je izazvao afekt ljutnje u nama,i mislim da ipak je bolje ostaviti rešenje za sutra jer možda pravo rešenje u datom momentu nebi bilo to ono pravo za nas.

Mislim da si u pravu, jer ne kaze se uzalud: "Pusti nek to prespava, jer je jutro pametnije od veceri"

Vatrena je napisao/la:Mislim da smo stvarno pametniji kada prespavamo problem...jer u onom afektu
tko zna kako bi reagirali

Ja takodje mislim da "probem" treba da prenoci.Treba razluciti dali je postojala
uvreda ili je istina u pitanju.Plodovi impulsivnog djdelovanja su veoma povrsni izhitreni i na kraju poprime karakter pokajanja.Ne budimo kivni za ono sto u tom casu nismo izgovorili ,Budimo ponosni na izgovoreno .Odlika pametnih je da radije prime uvredu nego da je daju .Jak karakter ,elementrani odgoj cine osobu prepoznatljivim u datim momentima . Neka se svako stidi svojih postupaka.

Ja sve prespava. heheh

Jutro razbistri sve.

Sad da ozbiljno odgovorim. Naj cesce je bolje ga prespavati, jer drugi dan covijek bistrije i objektivnije vidi situaciju. Ali je kod mene opet problem , ja ako nisam barem malo ljut, onda ni ne kazem vise nista. Sve potisnem, ali i to nije dobro.

Zavisi sve koji je problem i koja je ljutnja u pitanju.
Ako je nesto od velikog znacaja, (posao, porodica, novac i sl.) treba se razmislit, " prespavati", odluciti i pravo" razraditi plan".
Ali ako se radi o nekim svakodnevnim sitnicama, manjim problemima, koji vam nisu toliko bitni, od kojih vam recimo ne zavisi egzistencija i sl.takve treba odmah rjesavati, ...biti odlucan, vjerovat u sebe i svoje "brze" odluke ,jer svaki novi dan donosi i novi problem, pa ako jos onaj od juce niste rijesili, ili ga odgodili, dobit ce te vec sutra drugi, pa cete umjesto jedan imati dva, a mozda i tri, cetiri.....
I zato, NE spavati, nego rjesavati, ali se kasnije NE kajati.

postoji objesnjenje za sve.....samo treba reagovat reaalno
ja licno imam los tempo....ako se tice moje porodice(mislim ako ih neko dirne)reknem sta mislim i ako nekad nebude tako
kad se ohladim skontam da nije moralo bit bas tako kako sam ja izbacila iz sebe al neispravljam posle drzim se svog

Nikad nista ne preduzimajte dok vas drzi bijes.
- Dostojevski-

Lili je napisao/la:Nikad nista ne preduzimajte dok vas drzi bijes.
- Dostojevski-

tak je!!!

Pametnije odspavati pa resiti sutra dan.....

a sta cemo mi koji ne spavamo????

Pa vi resavajte nespavajuci.......

Nije! Mirnije se zaspe ako se ode u krevet bez ljutnje i problema koji neriješen visi u zraku i čeka novi dan.
Ako smo već imali taj loši dan u ljutnji,svadji i problemu,nemoj da si kvarimo i sljedeći.

Naravno u pravu si, a zavisi i kakav je problem nekad se ne moze resiti ni za nekoliko dana akamoli za jednu noc ili taj dan
male sitnice i tako nevazne mogu se resavati u trenu
ali mnogo veci problemi mnogo duze......

Dado pokušaj ospavati.

Ja tako razmisljam treba prespavati jer odmorna glava bolje razmislja neko napeta........

slabo spavam tako da i hocu nesto prespavati ne uspjevam

je pameetnije prespavat samo?????
i ovko nemogu da spavam
zato moram sve da izbiflam pa onda tek mirno spavam....

Kako kad.

Ovo je istinita priča koja se jednom desila u Americi.

Čovjek je izašao iz svoje kuće da se divi svom tek kupljenom autu. Na njegovo ogromno iznenađenje, njegov trogodišnji sin je razdragano udarao čekićem po sjajnoj farbi njegovog novog auta. Čovjek smjesta pritrča, odgurnu sina i poče od bijesa da ga tim istim čekićem udara po prstima sve dok se dječakovi prsti nisu pretvorili u mesnatu kašu. Kada se smirio i uvidio šta je napravio, hitno je odvezao dječaka u bolnicu. I iako su se doktori očajnički trudili da spasu dječakove smrskane kosti, morali su ipak na kraju da mu amputiraju prste na obje ruke.

Kada se dječak probudio nakon operacije i vidio svoje zavijene patrljke, nježno i nevino reče ocu: „Tatice, izvini zbog tvoga auta.“ A zatim ga upita: “Ali kada će moji prsti opet narasti?“

Otac je ustao, otišao kući i ubio se.

*****
Sjetite se uvijek ove priče kada sljedeći put vidite vaše Dijete da prospe mlijeko po stolu ili kada čujete plač vaše Bebe. Razmislite dobro prije nego izgubite strpljenje sa nekim koga volite. Auta se mogu popraviti. Polomljene kosti i teška osjećanja često ne mogu.

Mi isuviše često ne prepoznajemo razliku između čovjeka i njegovih postupaka.

Ljudi griješe. Ljudima je dozvoljeno da griješe. Ali ono što mi uradimo dok nas drži bijes, to će nas vječno progoniti.

Stanite i razmislite. Razmislite prije nego što bilo šta uradite. Budite strpljivi u životu. Pokušajte barem da razumijete…i da volite…da mnogo volite.

Prespavala sam cijelu zimu i probleme