Kako definirati Dušu?

Za nekoga se kaze: On stvarno nema dušu, dok se za druge kaze kako su dobre duše. Šta vi mislite o tome?

Dusa je..Pre ili kasnije u nosu ...
Al` pre toga ...?
Pa po celom organizmu ...
Po malo...
Negde manje , negde vise ...
Kako kad i kako gde i... Naravno ...sa kim...
Dusa ti je kao okean, a emocija kao talas. Kada osecamo mir i ispunjenost, to je miran okean sa pucinom koja nas ne plasi. Kada osecamo emociju, to je trenutno nadahnuce, leptirici u stomaku, treba, ushicenje i slicno. Talasi ponekad prijaju dusi. Talasi se po dusi kotrljaju. Ali ako suvise dugo traju, ili ne mora da dugo traje ali ako su jaki, uznemirena dusa, pocne da boluje.

Marko Aurelije

-Dusa ima boju covjekovih misli.
- Pogledaj u dubinu svoje duse.Tu ces naci izvor prave srece, izvor nepresusni, samo valja da ga neprestano dubis."

kao sto rece...dusa je bit samog covjeka...ona ima sposobnost da voli,da mrzi...da bude dobra ili losa...da bude prodana ili svoja! i mogla bi nabrajat do sutra...!

Dusa je ogledalo svakog covjeka.Dusa je zivot. Dusa si ti.!!

Duso moja .

Manje je više

I za duhovni život važe ista pravila kao i za tjelesni. Što više
hrane konzumirano, to ćemo manje biti pokretni sve dok ne dođemo do
neke nazovibudne nirvane u kojoj će nam sve biti svejedno; glavno je da
se mi u svom salu udobno osjećamo. No to nije ispravno ni kršćanski ni
ljudski. Želimo li duhovno živjeti, moramo poštivati pravilo duhovnog
života: Što manje - to više. Kad pretovarimo životinju ili vozilo, oni
neće krenuti. Kad pretovarim svoje ruke, sve će s njih pasti. Isto je
tako u duhovnom životu. Oni koji idu od ukazanja do ukazanja, od čuda
do čuda, od hodočašća do hodočašća, od terapije do terapije, od jedne
do druge molitvene zajednice, ustvari su nezasitni ljudi, a ne duhovni.
U duhovnom životu kvantiteta ne igra nikakvu ulogu.
Mi imamo neizmjerno puno jako kvalitetne Duhovne hrane, tako da je
ne bismo iscrpli niti da doživimo Metuzalemovu dob. I drugi sigurno
imaju dobre duhovne hrane, ali toliko je naše vlastite koju nikad
nećemo svu iskusiti te nam nije potrebno posuđivati hranu od drugih.
Moglo bi se dogoditi da nam tada vlastita hrana propadne...Koji put će nam biti dovoljna jedna misao, koji put jedna riječ.
Koji put ćemo jednostavno ostati tu kao onaj seljak iz Arsa koji je
izvrsno - za razliku od mnogih današnjih samozvanih učitelja molitve -
poučio Ivana Arškoga u trenucima njegovih duhovnih i molitvenih kriza.
»Ja gledam Njega. On gleda mene!«

Malo je kvasca potrebno da ukvasa tijesto. Zamislimo što bi bilo da
stavimo u kilogram brašna kilogram kvasca! To ne ide! Ni duhovni život
ne ide s puno. Malo zrno stvara stablo.

Manje je više nego puno!
Milan Spehar

Blagoslov?

Nisu li moje pjesme odraz blagoslova mnogih starica kojih nema vise, onih iz duse izgovorenih rijeci:Ruke ti se pozlatile scero..Nisu li moje pjesme sto kada ih dopustim da poteku blagoslov vode Graba, jer isto tako smjelo poteku..zbog utoljene zedzi dusma sto djecije ruke nosile su ponosno..jer su pomagale..Nisu li ponekad moje uredno slozene rijeci blagoslov djeda Ibrahima ´kojem sam kratila dane igrajuci sa njim karte i ucila tako racunati..pa poneka pjesma iznenadi mene samu svojom velicinom..( ono pitanje :odakle mi to?)
Ponekad se i upitam odakle dolaze tako ciste misli u pjesmama, tako grijesne zene kao sto sam ja i osmjehnem se..Mozda su one blagoslov Nene Fatime kojoj bi pomela hudzerak a, ona bi rekla: "Amin scero..Aman, sjaji mi se kuca i avlija..Eh, da te hoce majka dati Neni kako bi volila"..Nisu li moje pjesme slobodne zbog toga jer od djetinjstva ptice hranim, neiznosi li njihov blagoslov iz duse rijeci na svojim krilima..Nije li izvidana rana mnogim zivotinjama i utociste koje im u nasem skromnom domu izmolih i izplakah ..u danas odraz balagoslova zivotinja da moje bez uvelicvanja duboke i teske rane zacijeljuju brzo, rane pod kojim podleci moze nasvijetlije u covjeku.. ljubav,vjera i nada..Sve ima dusu..sve moje pjesme su duse koje cujem bez rijeci..Moj bol..i moja sreca..jer Ja sam i ti i ja..Nisu li mrvice hljeba utorkom i petkom i moja molitve i dan-danas..za srecu drugih ljudi..mrvice koje svojoj dusi po svijetu rasipam pa uvijek na obali nekoj u meni se probudi pjesma..Nije li zivot odraz blagoslova i molitvi nasih za druge i drugih za nas?..Nije li moja nagrada kad ruke polete papirom bijelim, a razum blage veze nema sta ce objelodaniti prsti,jer slicno transu dozivim nastank pjesme..Nije li u svemu covjek sam..i ne spoznaje li to kroz vrijeme, htjeo ne htjeo..ponekad nesvjesno govorec..Aman ista sam ko..Nije li sve, jedno..i sve sto bilo je i bice u nama...Hvala svim dusama koje su me blagoslovile.Hvala svim dusama koje su mi blagoslovom i molitvom pomogle.Hvala svim ljubavima..Eh, da je srece da volit mogu jos vise...
Misli vam se osvijetlile, srca vam se svjetlom ispunila, dusa vas od svakog zla sacuvala i opomenula.."Vjera vas u dobro vodila" . Ljubav neka vam bude i put i cilj..jer samo tako zalutati necete..Sve sto zelim vama i sebi dozivam..Ljubav, mir..Ja nemam mnogo ali ono sto je moje i vase..pjesme..dusa vam poklanja..Ma kako ponekad tesko je obnazit samu sebe, dusa to ucini, nehajec za razum, pa osvane poneka pjesma..sto mozda razum i nemoze dokuciti ali dusa osjeti..Nije li blagoslov dati-blagoslov primiti..Ma kojim putem covjek ide, nesvjesno il´ svjesno cini to iz ljubavi..ili jer je ima ili jer je nema pa trazi..Zelim vam zivote pune ljubavi..Nije vazno koga, sta.. volimo, vazno je da volimo..da ljubav osjecamo prema bilo kome i cemu..
Hvala vam sto ste procitali moje danasnje misli do kraja..i ako neko nekoga danas blagoslovi zbog ovih napisanih rijeci( da bi nas sve podsjetile )da treba blagosivljati ljude..ja sam sretna zena..i zahvaljujuci vama ucinila dobro..

PS: Ja osjecam mogucnost da izreknem osjecaje kroz pjesmu kao blagoslov..jer dusu otvorim..znanim i neznanim ljudima bez straha..a, nisam naga..jer pjesma me oblaci u ruho kulture i znanja koje treba imati snagu za potrgati rijecima..Ja ruzne li pjesme :-)

Dusa je svjetlo, cista ljubav stvorena rukom Stvoritelja svjetova.Ona ne zna za samo medjuljudsku ljubav kao najvisi stepen svog razvitka, ona sve voli isto..dok razum tendira tome da voli ponajvise ljudsku rasu..dusa je slobodna od ocekivanja kako nalaze ljudski zakon"biti dobar"..Dusa voli i voli..ako priznamo sebi, ponekad se zastidimo jer volimo a, netrebamo..to je dokaz da dusa u nama, nema isti pogled na ovaj zivot kao razum..niti se plasi da zavoli opet i medjuljudski i, ako ne treba..zar ne?

Jako lijepo

Dusa ti je kao okean, a emocija kao talas. Kada osecamo mir i ispunjenost, to je miran okean sa pucinom koja nas ne plasi. Kada osecamo emociju, to je trenutno nadahnuce, leptirici u stomaku, treba, ushicenje i slicno. Talasi ponekad prijaju dusi. Talasi se po dusi kotrljaju. Ali ako suvise dugo traju, ili ne mora da dugo traje ali ako su jaki, uznemirena dusa, pocne da boluje.

Čovjek, o kako to gordo zvuči!

...

Dusa je ono nesto sto zaboli i boli iako razum ne vidi razloga za bol. Dusa je ono sto zaplace iako razum ne vidi razloga za to. Dusa je ono sto nas povede pa se nadjemo na najcudnijim putevima i situacijama iako razum je planirao skroz nesto drugo. Dusa je ono u nama sto voli i samo voli bez da razum unistit moze tu ljubav bilo kojim argumentima. Dusa je svjetlo, cisto i mirno ,ljubav u nama data nam na dar.