Čudno je kako nam malo treba da budemo sretni još čudnije je kako nam to malo nedostaje

Zamisli jednu ogromnu slagalicu i da u toj slagalici fali nekoliko puzli. I iako vidiš cijelu sliku, ima nešto što ti muti oko. Nešto što sliku čini nepotpunom.

Zamisli sad jednu posudu. A odmah i zamisli njeno dno sa nekoliko rupica, jedva vidljivih ljudskom oku. Šta bi se desilo ako naspemo vodu unutra? Posu...da neće moći da zadrži tečnost, a nedugo zatim ta tečnost će i iscuriti.

Zamisli pak sada jedan moćan automobil. I zamisli da mu na motoru nedostaje par malih šarafa. Ako automobil krene, a ti šarafi fale…to može da prouzrokuje smrt ljudi u njemu. Zar ne!

A sada zamisli svoj život, svakoga dana isprepleten raznoraznim stvarima. Neke od njih su od tako velikog značaja da su u stanju da ti izmijene život za 180 stepeni. A na druge si već toliko navikao da ih doživljavaš kao nešto svakodnevno i potpuno prirodno – ustajanje, posao ili škola, večera, televizija i spavanje. A drugoga dana sve se ponavlja iznova.

Ali postoje i one male stvari koje ne primjećuješ baš uvijek i ne cijeniš baš uvijek. To su te male stvari, nešto kao sastojci za spravljanje nekog jela – može i bez njih, ali ako ih ne staviš u jelo…ukus će biti loš. Takve stvari možda i neće promijeniti pravac tvog života, ali će sigurno tvoj dan načiniti smislenijim i ispunjenijim.

Nažalost, često propuštamo te male stvari – jedan ozareni osmijeh koji razigrano viri iza gustih tamnih oblaka; nježni cvrkut ptica koje se raduju nadolazećem proljeću; veseli smijeh djece koja se igraju u dvorištu…Ima još mnogo takvih sitnica, koje primjećujemo jako teško. Možda i zbog toga što smo navikli da su dio našeg okruženja da ni ne možemo više da ih razlikujemo od velikih stvari. A prava istina je ustvari da čim naučimo da ih razaznajemo i da im se radujemo, tek tada ćemo početi da se naslađujemo punoćom naših sopstvenih životá. I tek kada započnemo dan zahvalni tim „sitnicama“, tek tada ćemo i doživjeti istinsko zadovoljstvo u životu.

A ti?!
Kako ti gledaš na te male stvari? Uspijevaš li da ih prepoznaš u svome danu? Cijeniš li ih dovoljno?
Jer jedino ti znaš odgovor, i jedino si ti taj koji odlučuje koje sastojke treba staviti u to Životno Jelo.
Napravi ga tako, da ti bude i ukusno i prijatno, i da ti pričini i nasladu i zadovoljstvo.

Eto procitah da je prosli petak bio Medjunarodni dan zagrljaja. U mnogim gradovima mozete vidjeti mlade ljude na ulici s tablom na kojoj pise "Grlim besplatno". Mnogi ce reci sta ce mi to to je bez veze. Ako malo promislimo upravo te sitnice kao sto je zagrliti nekoga u zadnje vrijeme sve nam vise nedostaju. Zagrliti nekoga i time mu pokazati da smo uz njega je najmanje sto covjeku mozemo pruziti kad mu je tesko. I kad mu dobro ide nije lose nekoga zagrliti i time mu pokazati kako se radujemo njegovom uspjehu. Cijeli se nas zivot sastoji iz sitnica. Zato trebamo obratiti paznju na njih.

E Stiv svaka ti čast ,upravu si kad kažeš da zagrljaj je najmanje što nekome možemo pružiti kad mu je teško ali zaista to toliko znači bar ja sam prošla to kroz svoj život i vjerujete da me je nečiji zagrljaj znao i ohrabriti kroz cio život ,čovjek se osjeća jači osjeća se zaštićen i jeste sitnica ali mnogo znači.

Ova je stranica mala , al puno ljudi usreciva!!