Razne zanimljivosti iz svijeta

‘Deja vu’ je posljedica kratkog spoja u mozgu
Zbunjujući osjećaj kako ste već ranije iskusili ono što upravo proživljavate zapravo je kratak spoj mozga kada se prebacuju podaci iz kratkoročnog u dugoročno pamćenje.
Zbunjujući osjećaj kako ste već ranije iskusili ono što upravo proživljavate zapravo je kratak spoj mozga kada se prebacuju podaci iz kratkoročnog u dugoročno pamćenje. Prije svega zato jer u dugoročnom sjećanju već postoji iskustvo slično upravo proživljenom zbog čega se deja vu uglavnom događa u okolini u kojoj provodimo mnogo vremena, poput posla, škole ili doma.

Na pokusu s miševima znanstvenici su utvrdili su kako je posrijedi zastoj u radu dijela hipokampusa. Osim što su riješili jednu od zagonetki koja je mučila psihologe, ovo otkriće velik je korak u liječenju bolesti koje napadaju pamćenje, prije svega Alzheimerove.

- Sada kada razumijemo molekularne i stanične putove, moguće je razviti lijekove koji će poboljšati tu vezu - optimističan je Susumu Tonegawa, profesor biologije i neurologije s glasovitog instituta Massachusetts Institute of Technology, koji je predvodio istraživanje.

Lopatom i uz pjesmu Titu - u bolju budućnost


U Jugoslaviji su se organizirale
"Omladinske radne akcije" gdje se "dragovoljno" gradio socijalizam.
Epilog nam je poznat, ali i danas ih ima koji se sa nostalgijom sjećaju
na radne akcije - i organiziraju ih opet!



To nije nikakva arhivska fotografija, nego sa Radne akcije Podgradci 2009!

U selu Donji Podgradci nedaleko od Gradiške na sjeveru Bosne i Hercegovine, od
prvog do desetog listopada održana je prva radna akcija nakon raspada
Jugoslavije. Organizirali su je članovi više udruženja Josip Broz Tito
iz BiH, Hrvatske i Srbije. Iako je ova, prva akcija okupila tek
nekoliko stotina dragovoljaca, akcijaši su uvjereni kako će za nekoliko
godina radne akcije ponovo zaživjeti.

"Ovo je tek početak!"


Sljedbenika maršala ima još po čitavoj bivšoj Jugoslaviji

Mladi obožavaoci bivšeg predsjednika SFR Jugoslavije, Josipa Broza Tita imaju
veoma ambiciozan plan i ovu akciju smatraju historijskim početkom.
Vjeruju da će im se mnogi ljudi pridružiti kada vide kako je moguće
obnoviti pozitivni duh među ljudima koji su nekada sudjelovali na
radnim akcijama.

Oni tvrde da čak i oni koji nisu bilo pretjerano skloni bivšem sustavu,
priznaju da su neke od najljepših trenutaka u životu doživjeli upravo
na radnim akcijama. Neki su na tim akcijama, kada je Titova omladina
poletno gradila pruge i ceste, mostove i tunele ili pomagali seljacima
u poljskim radovima, upoznala i svoje buduće bračne partnere, a tamo
stečena prijateljstva su se navodno održala sve do današnjih dana.


Ove godine se brao kukuruz - za mnoge posve novo iskustvo

Nije bilo dovoljno mjesta za sve dragovoljce

Dusko Malešević, generalni sekretar Komunističke partije BiH, i jedan od
organizatora omladinske radne akcije "Podgradci 2009" vjeruje da će
mnogi još poželjeti da se to vrijeme radnih akcija vrati.

Istina,sve je još relativno skromno. Nekoliko stotina sudionika akcije je
došlo iz BiH, Hrvatske i Srbije, ali su pokazali mnogo elana. Na akciju
su se javili i dragovoljci iz Austrije i Mađarske, ali Crveni križ
Gradiške nije ispunio obećanje. Ova organizacija je trebala za njih
naći njih smještaj, ali kako nije, morali su odbiti te dragovoljce koji
danas žive izvan granica bivše Jugoslavije.

Mnogi akcijaši dolaze iz okolice i radnim danima moraju raditi u svojim
poduzećima. Zato nam Duško objašnjava kako je samo vikendom "puni
sastav", kada se skupi više stotina akcijaša. U ostalim danima su
djelatni studenti ili oni koji su uspjeli dobiti nekoliko slobodnih
dana.

ORA u svom selu



Sve je bilo kao nekad: zastave i pjesma 'junačkome sinu'

Sekretar KP BiH kaže kako već godinama razmišlja organizirati radnu akciju.
Izabrao je svoje selo Donji Podgradci, jer mu je tu bilo najlakše
organizirati smještaj za akcijaše. Dvadesetak dragovoljaca boravi u
njegovoj kući, a ostale su prihvatili susjedi. "Motiv za organiziranje
radne akcije je prije svega težak život i rad seljaka. Nitko se o njima
ne brine a uvjeti u kapitalističkom sustavu su loši", tvrdi Duško. U
potrazi za dragovoljcima se Duško obratio udrugama koje nose ime Josipa
Broza Tita u BiH, Hrvatskoj i Srbiji i koji su odmah prihvatili ovu
ideju. "Doista ih nije trebalo dugo moliti. Odmah su se javili i
podržali moju ideju. Već razmišljamo i o drugim radnim akcijama".

„Tko danas radi badava?!“

Seljanin Bojan Veljić odnedavno živi sa ženom i dvoje djece u jednoj staroj kući
u zaseoku Šor. Već i sam je počeo obnavljati zgradu i iznenadio se kada
su mu u dvorište došli akcijaši i ponudili da pomognu u radovima. Već
treći dan svi marljivo rade kako bi što prije završili posao. "Jučer
smo cijeli dan radili, a i sutra ćemo, da to što prije završimo".

" Kad su došli nismo vjerovali. Tko danas, u ovom vremenu, dolazi raditi
badava?! Mnogi nisu vjerovali. Svi su pitali, jesi li ih ti dobro
razumio? Čak su nam rekli da ne treba im spremati jelo, oni sami sebi
donesu hranu. Ali to kod seljaka ne ide tako! Mi njih počastimo koliko
možemo”


Pomagalo se seljanima i u uređenju kuće

Nina,djevojka sa otoka Krka, radi u ekipi koja pomaže u berbi kukuruza. "Od
prvog trenutka mi se ideja jako svidjela i uvijek sam otvorena za takve
stvari. U našem selu na Krku imamo jako puno starih ljudi kojima treba
pomoći, ali mi nemamo tako velika polja kao ovdje."

Nina u šali kaže da nije došla ovdje, nikada ne bi naučila kako se beru
kukuruzi. Iako sama nije članica nijedne komunističke stranke, niti je
bila rođena dok je Tito bio živ, kaže da se uvijek rado odazove kada je
nekom potrebna pomoć, jer je od starijih čula za nekadašnje radne
akcije.

Sprema se još mnogo radnih akcija

Mirza Žerić je sekretar udruge Josip Broz Tito Sanski Most. Odazvao se na
radnu akciju i došao je autobusom punim akcijaša iz njegove udruge. Za
nekoliko mjeseci radna akcija će biti i u Sanskom Mostu, kada će
obnavljati jedno zapušteno partizansko naselje i bolnicu. "Mještani su
zadovoljni i drago im je. Iznenade se kad im kažemo da smo došli da im
pomognemo da uberu kukuruze, što smo upravo završili. I kada za
nekoliko mjeseci opet ovdje bude radna akcija, mi ćemo se odazvati i
opet ćemo doći pomoći", obećava Mirza.

Iako se na ovoj radnoj akciji nisu gradile ceste, pruge i mostovi, akcijaši
su puni elana. Kažu da je to tek početak. Duško tvrdi da će sljedeće
godine ovdje biti barem 500 akcijaša, jer će sve biti bolje
organizirano. Tada će možda graditi i lokalnu cestu koja je potrebna
stanovništvu. U međuvremenu, smatra Duško, biti će još radnih akcija
diljem bivše Jugoslavije.

Pronašao i vratio 100.000 eura
Upravnik prodavnice građevinskog materijala našao je u blizini kontejnetra za smeće kutiju u kojoj se nalazilo 100.000 eura...
04.09.2009. 11:48
Upravnik prodavnice građevinskog materijala našao je u blizini kontejnetra za smeće, kraj svoje radnje, kutiju u kojoj se nalazilo 100.000 eura.

U metalnoj kutiji nalazio se novac i pismo sa imenom i adresom.

Čovjek je odlučio da novac vrati vlasnicima, te se sa 100.000 eura u apoenima od 20, 50 i 100 eura, uputio na adresu koja se nalazila na omotu pisma.

Kutija je pripadala starijem bračnom paru, koji je cijelog svog života sakupljao novac da bi jednog dana mogao da preseli u starački dom.

Stariji bračni par se upravo toga dana preseljavao, pa je metalna kutija greškom završila kraj kontejnera za smeće.




Autor: Srna

Posebno dizajnirana hrvatska kravata za predsjednika Obamu

Hrvatski
Sabor je prošle godine usvojio odluku da se 18. listopada proglasi
Danom kravate u Republici Hrvatskoj. No, taj datum ima veze i s
američkim predsjednikom.
U
obrazloženju Sabora piše da je "…kravata jedini hrvatski simbol
univerzalno poznat i cijenjen, a istodobno prepoznatljiv kao hrvatski".
Jeste li znali da kravata ima svoj dan? Tako počinje proglas kojim
ustanova Academia Cravatica u Hrvatskoj i svijetu najavljuje 18.
listopada – Dan kravate pozivajući da se on obilježi kao "dan
dostojanstva i zajedništva". Dan kravate se obilježava i u nekoliko
svjetskih metropola i gradova svijeta, pa i u glavnom američkom gradu
neće ostati nezapažen. Naime, hrvatska veleposlanica u Washingtonu
Kolinda Grabar-Kitarović, povodom Dana kravate, darovat će američkom
predsjedniku Baracku Obami unikatnu kravatu s hrvatskim motivima.

Kolinda Grabar-Kitarović: Međunarodni
Dan kravate u Washingtonu ove godine obilježavamo predajom kravate
američkom predsjedniku Obami i marame za gospođu Michelle Obama, za
prvu damu, koju smo, isto tako, pripremili. Sljedeće godine, nadam se,
da ćemo imati malo širu manifestaciju u nekoliko američkih gradova.
Inače, predaja, na žalost, iz sigurnosnih razloga ne može ići izravno
nego ta kravata mora proći sigurnosnu proceduru gdje se ona pregleda.
Međutim, gospođa Caprita Marshall, koja je šefica protokola u Bijeloj
kući, a hrvatskog je podrijetla, obećala je da će je američki
predsjednik dobiti izravno na ruke.
Kravata koju će dobiti predsjednik Obama je unikatna i nosi oznaku 1 kroz 1.

Kolinda Grabar-Kitarović:
Ta je kravata posebno dizajnirana i izrađena za predsjednika Obamu u
jednom, jedinom primjerku. Ona je lijepe decentne crvene boje i nadam
se da ćemo je moći vidjeti na jednom od nastupa predsjednika Obame, a
poznato je da on uvijek nosi vrlo lijepe kravate…Nadamo se da ćemo tu
kravatu vidjeti na nekom od njegovih nastupa“.
Ekskluzivnu
kravatu Croata već su dobili japanski car Akihito, predsjednik Kine Ju
Hintao, španjolski kralj Juan Carlos, šef Europske komisije Jose Manuel
Barosso, a čak je i pokojni papa Ivan Pavao drugi svojedobno dobio
hrvatsku kravatu s motivom žita.

Foto: ArhivFrancuz osvojio 100 miliona eura
Jedini prekrižio svih sedam brojeva iz prvog reda evropske lutrije Euro Millions...
19.09.2009. 19:50
Igrač s juga Francuske osvojio je u petak navečer u izvlačenju emitiranom na privatnoj tv stanici TF1 svotu od 100 miliona eura postavši rekorder u dobicima na lutriji Euro Millions u Francuskoj.

Prethodni rekord u Francuskoj držao je igrač iz pariške regije koji je 2005. osvojio nešto više od 75 miliona eura.

Dobitnik od petka jedini je prekrižio svih sedam brojeva iz prvog reda Euro Millions, evropske lutrije koja obuhvaća devet zemalja: Francusku, Veliku Britaniju, Irsku, Španiju, Portugal, Belgiju, Švicarsku, Luksemburg i Austriju.

Historijski rekord Euro Millions drži od 8. maja 2009. španska igračica koja je osvojila 126.231.764 eura, prenosi u subotu Hina.




Autor: Fena

Upoznajte pravog Harryja Pottera

Život dvadesetogodišnjeg Britanca pretvorio se u pravu noćnu moru još onog dana kada je objavljena knjiga Harry Potter
i kamen mudraca. Naime, Britanac se zaista zove Harry Potter, no on
nije čarobnjak, već običan čovjek koji želi da prestane ismijavanje
svaki put kada se nekome predstavi. No, osim imena pravi Harry Potter
sa čarobnjakom dijeli i ožiljak na čelu. "Kada se predstavim ljudi
zbijaju šale na moj račun, a mnogi mi ne vjeruju. Čak ni policajci mi
nisu vjerovali da se zaista tako zovem", ispričao je Harry.

Nova aplikacija iPhonea u 10 sekundi otkriva zašto beba plače



Problemi mladih roditelja koji zbunjeno i uspaničeno pokušavaju otkriti
što to ne prija njihovoj bebi dok uključuje bučan alarm od nedavno su
prošlost, bar za sve korisnike nove aplikacije iPhonea.
Naime španjolska tvrtka Biloop Technologic razvila je sustav
'Prevoditelja plača' koji se temelji na ispitivanjima dječjih reakcija
na glad, umor, razdražljivost, stres ili dosadu.
Kreatori Pedro Barrera i Luis Meca tvrde da je 'tih pet vrsta plača zajedničko svim bebama bez obzira na kulturu ili jezik'.
Roditelji trebaju jednostavno staviti iPhone tridesetak centimetara od djeteta i pritisnuti tipku 'Start'.
Plač se analizira i identificira u roku od samo deset sekundi s
točnošću od 96 posto. Nakon toga iPhone također daje naputke što treba
poduzeti.
Aplikacija je nakon najave izazvala pravo oduševljenje u SAD-u.
Opcija ipak ima jedan nedostatak – ne može prepoznati kada je dijete bolesno.
Trenutno je dostupna u SAD-u, Velikoj Britaniji i Španjolskoj, a cijena joj je 9,99 dolara. Testirana je na 104 djece.

• 
  
• 
  

Aleksandar Stanković: Kusturica je lopov!

Postoji li tajno snimljeni materijal • Kusturica mi je nasamo rekao: "Stankoviću, prebit će te neko"
Autor: L. SARAJLIĆ-RAMOVIĆ
Stanković: Vrijeđanje i maltretiranje trajalo 45 minuta
Aleksandar Stanković, poznati novinar HRT-a, u srijedu je glavom bez obzira napustio srbijansko selo Mokra Gora, gdje je s Emirom Kusturicom želio snimiti intervju za tok-šou "Nedjeljom u 2". Kontroverzni reditelj, iznerviran pitanjima, nakon 22 minute prekinuo je intervju sa Stankovićem, potom je 45 minuta novinara HTV-a vrijeđao i maltretirao i odlazak ekipe uvjetovao predavanjem snimljenog materijala.

Šta se zaista desilo u Mokroj Gori?

- Mi smo došli u utorak, prespavali smo tamo, upoznali smo se s Kusturicom. On je bio odličan domaćin. Navečer smo pričali dva-tri sata. Rekao je: "Nema zabranjenih pitanja, slobodno pitaj sve šta hoćeš. Mogu i pitanja o Miloševiću, sve može, samo me nemoj previše prekidati, jer želim da javnost dobije dojam da nisam onakav kakav misle, a to je četnik zakrvavljenih očiju s kamom u zubima."

Sutradan, nakon 22 minute on je prekinuo intervju.

Koje je bilo ključno pitanje?

- Ključno pitanje bilo je u vezi s Karadžićem, kojeg je Kusturica opjevao, i njegovo protupitanje meni: "Stankoviću, kad me već maltretiraš za tog Karadžića, reci ti nama kako su hrvatski legionari ubijali Srbe u Hrvatskoj za vrijeme ovog zadnjeg rata." Rekao sam mu: "Može, odgovorit ću Vam na to pitanje samo kad mi kažete zašto ste jednog takvog legionara opjevali, a to je Ante Gotovina. Koliko ja znam, on je jedina osoba optužena za zločine, a Vi ste ga opjevali. Šta ga meni nabijate na nos, vi ga slavite." I tu je on otprilike poludio i rekao: "Prekidam intervju! Stankoviću, nismo se mi ovako dogovorili." Otišao je i vratio se razularen nakon pet minuta i onda me držao 45 minuta.

Šta Vam je govorio?

- Rekao mi je da sam đubre, kasnije je govorio: "Ti mene iz.....š u mojoj kući, 20 minuta me ispituješ o Miloševiću i Karadžiću, kako te nije sramota. Ti ćeš na meni da se dokazuješ. Nećeš ti postati zvijezda na meni, Džej Leno (Jay) nije mi postavljao takva pitanja, pa nećeš ni ti. Nećeš se ti dokazivati na meni p.......a u Zagrebu." Upitao sam ga: "Hoćete li nas tući sada?" Rekao je: "Ne, ja sam nekad tukao ljude, više ne tučem." Ali, meni je nasamo rekao: "Stankoviću, prebit će te neko." Izvrijeđao me i poželio nam onda sretan put. I otišli smo, ali smo mu prije toga morali dati kasete.

Je li Vas bilo strah tih 45 minuta?

- Moj osjećaj bio je da je on bio spreman potući se. Šta me ima biti strah, potukao bih se onda s njim. Čak mi je žao što mu to nisam predložio. Da to riješimo, kao što on kaže, kao muškarci.

Njegova prva izjava nakon svega bila je: "Imate deset minuta da napustite ovaj prostor, niste više ovdje dobrodošli." Nakon toga rekao je da možemo popiti još jednu kafu sikterušu. Rekao sam mu: "Na pada mi na pamet da ikakve kave pijem s vama." Na koncu je Kusturica poručio: "Možete doći kao turisti ovdje i nikako drugačije više."

Jesu li u Mokroj Gori bili ljudi koji se brinu za njegovu sigurnost?

- Nije bio sam. Bilo je ljudi koji su se okupili tamo, to su njegovi prijatelji, koji su mu povlađivali.

Nakon svega, šta mislite o Kusturici?

- Kusturica je sjajan režiser, ali lopov je. On je lopov koji je oteo naše.

Je li tačno da je Vaš kamerman tajno snimio nekoliko minuta dok je Kusturica urlao na Vas i da ćete to emitirati?

- Ne mogu Vam ništa reći o tome. Mogu samo reći da Kusturica tvrdi da mi uopće nismo bili tamo, sada su mi (jučer, op. a.) javile kolege iz Beograda. Premda su dokaz da smo bili tamo dvije fotografije, jer su se moj snimatelj i vozač kombija slikali s Kusturicom. Ja te slike imam.

Hoćete li tužiti Kusturicu?

- To ne znam. Jedino mogu reći da, ako je faca, neka pusti taj materijal, pa da vidimo ko govori istinu, a ko laže. Tužba ovisi o pravnoj službi HRT-a.

Pitanja o Miloševiću

Jedno od pitanja koje je iznerviralo Kusturicu ticalo se Slobodana Miloševića i rediteljevog odnosa s njim. Kako kaže Stanković, na pitanje zašto je s Miloševićem pio viski za vrijeme srpske blokade Sarajeva, odgovorio je da nije imao izbora.

Saudijska Arabija: Više od 5000 ljudi putem SMS poruke prešlo na islam
Podaci mogućih preobraćenika šalju se propovjednicima koji ih onda nazivaju pokušavajući ih nagovoriti na prihvaćanje njihove vjere. Ako osoba pokaže interes i odobri daljnje primanje poziva, propovjednici kreću u još intenzivniju telefonsku akciju

Gotovo 5500 osoba preobratilo se na islam u Saudijskoj Arabiji putem posebne usluge "Preobrati me na islam" dostupne na mobilnim telefonima. Usluga preobraćenja na islam pokrenuta je na 12 jezika, a njezina osnovna svrha je podizanje svijesti o islamu u manjinskim zajednicama u zemlji, pišu lokalni mediji.

Bilo koja osoba može SMS-om poslati ime, prezime i broj telefona nemuslimana za kojeg misli da bi mogao prijeći na islam.

Njihovi podaci tada se šalju propovjednicima koji ih onda nazivaju pokušavajući ih nagovoriti na prihvaćanje njihove vjere. Ako osoba pokaže interes i odobri daljnje primanje poziva, propovjednici kreću u još intenzivniju telefonsku akciju.

Dosad je primljeno 800.000 takvih poziva, a pokretači usluge na njoj su zaradili 32.000 dolara.

Prvo plutajuće stambeno naselje na svijetu


Sagrađeno
na plutajućim temeljima, naselje će sadržavati 60 luksuznih stanova,
parkiralište, plutajuću cestu za prilaz naselju, kao i pristanište
brodova



Prepreke i općenito razni, naoko nepremostivi problemi postali su u
posljednje vrijeme prava inspirativna oaza za suvremene arhitekte.
Odličan primjer dolazi iz Nizozemske, zemlje koja se već stoljećima
bori s vodom, plimom i osekom, a njezini stanovnici isto toliko vremena
neumorno grade brane i vrijedno ispumpavaju vodu na područjima ispod
razine mora.

No, čini se da su pronašli bolje rješenje. Nizozemci su umjesto da se
bore s vodom koja prodire na njihovo područje, odlučili istu
iskoristiti kao dio razvojnog programa “Nova voda” koji će prvi put u
svijetu predstaviti plutajuca apartmanska naselja,službeno nazvana The Citadel, što u prijevodu znači utvrda. Riječ je o
“vodoprobojnom” inovativnom projektu koji je dizajnirao Koen Olthuis iz
Waterstudija u Nizozemskoj, a koji će koristiti 25 posto manje energije
od konvencionalnih građevina na tlu, i to zahvaljujući uporabi tehnika
rashlađivanja vode.

Olthuis je odgovoran za dizajn brojnih plutajućih rezidencija
sagrađenim u brojnim zemljama i gorući je zagovornik teorije kako bi
trebali prestati zadržavati vodu i naučiti živjeti s njom. Projekt će
biti građen na polderu, udubljenom području ispod razine mora, gdje se
nakupljaju poplavne vode nakon obilnih kiša, a Citadel će biti prvo
plutajuće apartmansko naselje, iako već postoje mnogi plutajući domovi.

Velika Britanija izvozila bijelu djecu kako bi od "žutih" spasila Australiju
Obećavali su im bolji i ljepši život, ali kad bi stigla u Australiju, djeca su morala raditi teške fizičke i uglavnom neplaćene poslove na farmama.
Autor: Dražen Ćurić
Sirotinjo, i Bogu si teška, stara je narodna izreka koja je nebrojeno puta bila potvrđena kroz povijest. Primjera u kojima se gaze siromašni, slabi i nemoćni ima na svakom koraku. No, posebno je skandalozno kad se u takvu rabotu uključi vlada neke države koja se k tome smatra i kolijevkom suvremene europske demokracije.

Stoga je svijet osupnuo podatak da je Velika Britanija od 1920. do 1967. godine svoju siromašnu i napuštenu djecu prisilno deportirala u druge zemlje, najviše u Kanadu i daleku Australiju. Djeca su bila iz siromašnih ili disfunkcionalnih obitelji te su bila pod zaštitom države. Umjesto da ih država štiti, ona je s njima imala posebne planove.

“Novi gospodari”
Govorili su djeci da su im roditelji mrtvi kako bi ona lakše pristala na odlazak. Obećavali su im bolji život, a u stvarnosti su djeca morala raditi teške fizičke i uglavnom neplaćene poslove na farmama. Nerijetko su djecu psihički i fizički maltretirali “novi gospodari”. U tom žalosnom razdoblju britanske povijesti, u kojoj su se na vlasti izmjenjivale različite političke elite, nesretna djeca nisu imala nikakvu zaštitu.

Deportirano je čak 150.000 djece u dobi od tri do 14 godina. Australske vlasti su posredno otkrile zašto su primale toliko siročadi. Objavljeni su dokumenti u kojima piše da australski političari žele naseljavati bijelce jer samo tako mogu sačuvati australsko društvo od dominacije žute rase. To je bio jedan od razloga zašto je Australija početkom pedesetih otvorila granice za imigrante s naših područja, i to bez obzira na njihova politička uvjerenja. Bilo im je bitno da stignu bijelci jer je strah od “žutih” bio važniji od bilo koje ideologije.

Dobro su došli svi iseljenici iz Europe, ali su najviše na cijeni bili Britanci, koji su “imali istu kulturu i način života”. Dostupni su brojni dokumenti koji pokazuju da su razne ugledne vladine i nevladine institucije sudjelovale u deportaciji djece. Tako jedan australski svećenik kaže da djeca imaju nisku inteligenciju te da im ubuduće ne šalju djecu tako “loše kvalitete”.

Isprika G. Browna
Možda je “loša kvaliteta” jedan od razloga zašto se britanska vlada tako lako odricala svojih ljudi. Djeca su dolazila iz siromašnih slojeva, bila su loše obrazovana te vjerojatno sklona devijantnom ponašanju. Stoga se od njih nije mogla očekivati neka korist, nego samo veliki problemi.

– Poslali su me u Australiju mimo moje volje. To je strašno – kaže Sandra Anker koja je imala samo šest godina kada je 1950. prisilno deportirana u Australiju. Ona je jedno od 7000 deportirane djece.

Zbog svega što je država učinila nesretnoj djeci, britanski premijer Gordon Brown će se ispričati svim oštećenima. Danas se australski premijer Kevin Rudd ispričao 500.000 djece koja su od 1920. do 1967. boravila u australskim sirotištima ili nekim drugim socijalnim ustanovama.

Kako je nastao danasnji Izrael

Povratak Izraela
U 19. stoljeću iznenada je nastupila nagla promjena za ondašnji, još uvijek rasijani židovski narod. Napoleon, novi car Francuske, dao je Židovima apsolutnu ravnopravnost kao građanima Francuske. Iznenađujuće je što su i druge kraljevine onoga doba uvele taj ustupak u svoje nacionalne ustanove. U Pruskoj, Engleskoj, Austriji i Italiji su Židovi koji su tamo živjeli bili isto tako priznati ravnopravnim građanima. To im je na poslovnom polju otvorilo dotad neslućene mogućnosti. Uskoro je bilo trgovaca, liječnika, časnika, pa čak i ministara Židova. U sljedećih trideset do četrdeset godina židovsko je pučanstvo u Europi smjelo živjeti u izvanrednoj slobodi.

Ali ta je nova sloboda imala i jednu drugu, važnu stranu, koja je unutar povijesti spasenja trebala doći do izražaja. Upravo zato što su sami Židovi imali pristup najvišim državnim službama, mogao se zbiti događaj koji je ušao u povijest pod nazivom Dreyfussov proces.

-- Dreyfussov proces

U tom se sudskom procesu sudilo jednom židovskom časniku koji je 22. prosinca godine 1894. osuđen u Francuskoj. Po krvi je bio Židov(!) i služio je u francuskoj vojsci u činu kapetana. Njegova osuda je bila potpuno nepravedna. Zbog navodne veleizdaje bio je osuđen na doživotnu robiju koju je trebao izdržavati na Vražjem otoku u Cayenni. Ta je osuda uzbunila cijelu Europu. Skinuli su mu časničke oznake s ramena, slomili mu mač i nečasno ga otpustili iz vojske. Kada su ga izbacivali, francuski časnici su urlali:

Smrt Židovima!
Smrt Židovima!
Smrt Židovima!

Theodor Herzl, židovski odvjetnik iz Austrije, čuo je te povike. Bio je tako duboko potresen da ni danju ni noću nije mogao spavati. U njegovu svijest stalno su prodirali povici francuskih časnika: ''Smrt Židovima!'' – To mu više nije dalo mira.

- Kazaljka na Božjem svjetskom satu iznenada se okrenula naviše – 1897. godine: 1. KONGRES CIONISTA

Evo, skupit ću sinove Izraelove iz naroda u koji dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu (Ez 37, 21)

Od 29. do 31. kolovoza godine 1897. u švicarskom gradu Bazelu održavao se prvi kongres cionista. Theodor Herzl je pozvao Židove cijeloga svijeta da se vrate na Sion. Predočio im je ishod Dreyfussova procesa, u kojem su francuski časnici željeli smrt židovskom narodu. Tu je sudbinu on prorekao svojim sunarodnjacima ako se odmah ne vrate u zemlju svojih očeva, u Palestinu. Ipak, to nije bilo tako jednostavno. Židovi se nisu mogli samo tako vratiti u Svetu zemlju, jer je ona još uvijek bila pod turskom vlašću.

Turska je u ono doba bila jako svjetsko carstvo koje se protezalo od Bosne, preko Grčke sve do Perzijskog zaljeva. Sjeverna Afrika, Egipat i mnoge druge arapske zemlje također su pripadale tom golemom carstvu. No Židovi su usprkos tome došli! Dovoljno su jasno shvatili poziv. Iako je u početku na godinu bilo tisuću do dvije povratnika, taj se broj uskoro znatno povećao.

Theodor Herzl se neumorno zalagao za povratak Židova na Sion. ''Ako vi to želite, onda to nije bajka'', ponavljao je i putovao svijetom da nađe podršku za najveći cilj svojeg života: Osnivanje vlastite, neovisne države za židovski narod. U tu je svrhu posjetio ruskog cara u Petrogradu, kao i njemačkog cara, kralja Italije i rimskog Papu. No, preostalo mu je samo deset godina da se zalaže za svoj narod. Godine 1904. umro je potpuno iscrpljen, u četrdeset i četvrtoj godini života, ostavivši iza sebe ženu i troje male djece. Čudo se ipak dogodilo: Židovi su se vratili u Svetu zemlju. Gospodin je tako ponovno počeo okupljati svoj narod.

- Kazaljka na Božjem svjetskom satu još se jedanput okreće naviše – 1917. godine: BALFOUROV PROGLAS
Ovako govori Jahve Gospod: ''Još će ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada. Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoć razvaline, napučit će se ljudstvom. I znat će da sam ja Jahve'' (Ez 36, 37-38)

Godine 1917. bjesnio je Prvi svjetski rat. U Europi su se sukobila kraljevstva i carstva. Svi carevi i kneževi su propali. U jeku tih stravičnih ratnih događanja, donesena je važna odluka za Izrael: U engleskoj je živio ruski Židov imenom Chaim Weizmann. Kao doktor kemije došao je do senzacionalnog otkrića: Od žita je dobio aceton, tvar koja se može koristiti za izradu visokoeksplozivnih sredstava. Pomoću tog pronalaska Englezima je u kratkom vremenu uspjelo dobiti Prvi svjetski rat; Njemačka i Austrija su bile gubitnice.

Engleska vlada je htjela ukazati čast dr. Weizmannu za njegove velike zasluge. Upitali su ga što mogu za njega učiniti. Kao Židov po krvi Weizmann je imao samo jednu želju: zamolio je vladu da učini nešto kako bi se Židovi mogli vratiti u Palestinu. Engleska je na to pristala, jer bi im Palestina bila most za njihove kolonije u istočnoj Aziji i Indiji. Njihov ministar vanjskih poslova lord James Arthur Balfour 2. studenog 1917. godine izdaje proglas koji je u povijest ušao pod nazivom Balfourov proglas. Prema tom proglasu Židovima se trebala osigurati nacionalna domovina u njihovoj domovini Izraelu, Palestini.

Kao najveća svjetska sila onoga doba, Engleska je pod vodstvom generala Edmunda Allenbya oslobodila Palestinu od Turaka. Četrdeset tisuća engleskih vojnika izgubilo je život u tom sukobu. 9. studenog 1917. godine ušli su Englezi kao pobjednici u Jeruzalem. Već dva dana kasnije popeo se general Allenby stubama Davidove tvrđave i na tom mjestu objavio Balfourov proglas. Neopisivo je veselje zahvatilo židovski narod. Put do vlastite države bio je nadohvat ruke!

Engleska je od tadašnje Lige naroda za sljedeću trideset i jednu godinu dobila mandatnu vladavinu nad Palestinom. Prvi engleski visoki komesar bio je Židov. Zvao se Sir Herbert Samuel. I on je pozvao sve Židove na povratak u Palestinu. Od tada se stotine tisuće ljudi počelo slijevati natrag u Svetu zemlju. Gospodin nije samo okupio svoj narod, on ga je ponovo množio u zemlji. To je za svako budno oko bila činjenica koja se ne može predvidjeti!

- Kazaljka na Božjem svjetskom satu ponovo se pomiče naviše – 1948. godine: OSNIVANJE DRŽAVE IZRAEL
I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima (Ez 36, 28)

Za vladavine Adolfa Hitlera židovski je narod bio strašno proganjan. Hitler je u Europi na stravičan način dao pogubiti više od šest milijuna Židova. Taj je narod trebao biti potpuno istrebljen. Usprkos tome dogodilo se neshvatljivo čudo: 14. svibnja godine 1948. u Gradskom muzeju u Tel Avivu proglašena je država Izrael. U 16 sati toga dana proglasio je David ben Gurion, poljski Židov, Deklaraciju o nezavisnosti (hebrejski Haatzmauth). U tom je trenutku u Sveto zemlji živjelo šesto tisuća Židova. Bilo ih je koliko i nekada za oružje sposobnih muškaraca, u Mojsijevo doba kad su izlazili iz Egipta. Tisuće ljudi su preko radio prijemnika doživjeli taj povijesni trenutak: nakon dvije tisuće godina Židovi su dobili vlastitu državu! Neopisivo veselje obuzelo je narod: ljudi su plesali na ulicama. Bajka iz doba Theodora Herzla postala je stvarnošću!

Čitanje dokumenata o osnivanju trajalo je samo sedamnaest minuta, petnaest minuta su sudionici osnivanja potpisivali dokument i pjevali Hatikwu, židovsku nacionalnu himnu. U 16. sati i 32 minute svečanost je završena. David ben Gurion je skinuo svečano odijelo; ispod njega je već nosio odoru za predstojeći rat. Zatim je rekao: ''Proslava je završena, počinje rat!''

-- Oslobodilački rat 1948/49

Nekoliko sati kasnije novoosnovana država je već bila napadnuta. Pet arapskih naroda napali su Izrael svojim najbolje opremljenim snagama kako bi jednim udarcem iskorijenili mladu državu i njezine stanovnike. Jordanci su otvorili vatru i dvadeset šest dana i noći gađali Jeruzalem. Egipćani su došli s juga, Iračani s istoka, a Sirijci i Libanonci napali su sa sjevera. No, taj rat nije dugo trajao. Nepunih deset mjeseci kasnije šesto tisuća Židova je pobijedilo, usprkos premoći arapskih neprijatelja. Na poticaj Ujedinjenih naroda naposljetku se moralo sklopiti primirje, koje je potpisano na otoku Rodosu. Očevici su mogli samo izvijestiti: ''Tako je Jahve vojevao za Izrael'' (Još 10, 14)

Izrael je u tom oslobodilačkom ratu osvojio mnogo više zemlje nego što su mu kasnije htjeli dati. Samo jeruzalemski Stari grad nije mogao ostati u tim ubojitim prstenovima; pao je u ruke Jordanaca. Tako je Jeruzalem sljedećih devetnaest godina ostao podijeljeni grad.

-- Sueska kriza 1956. godine

Mira i dalje nije bilo. Primirje je trajalo samo sedam godina. U listopadu godine 1956. počela je tzv. Sueska kriza. Izraelski su tenkovi prodrli skoro do Sueskog kanala, ali po nalogu velesila morali su se povući.

- Kazaljka na Božjem svjetskom satu pomaknula se još jedanput naviše – 1967. godine: ŠESTODNEVNI RAT
Razvija snagu svoju Izrael (Br 24, 18)

Jedanaest godina kasnije došlo je do poznatog šestodnevnog rata. Trajao je od 5. do 10. lipnja godine 1967. U tih šest dana Izrael je ponovo osvojio Sinaj, Judeju, Samariju, pojas Gaze i Golansku visoravan. Dana 7. lipnja došlo je do velike promjene za Jeruzalem: za samo 55 sati izraelski su padobranci i tenkovske trupe ponovo osvojili biblijski stari grad Jeruzalem. Kako bi poštedjeli arapske džamije i kršćanske crkve, u samome gradu nisu koristili teško naoružanje. Zbog toga su u naknadnim borbama u uskim ulicama Jeruzalema izgubili sto sedamnaest i osmoricu svojih najboljih mladih vojnika. Ali cilj je bio postignut: nakon gotovo dvije tisuće godina narodu Izraela ponovo je pripao cijeli nepodijeljeni glavni grad Jeruzalem s hramskim brdom i Zidom plača. Veliki rabin Shlomo Goren izrekao je u vezi s tim čudom proročanske riječi: ''Ušli smo u mesijansko doba!'' a profesor Jeshua Prawer s Hebrejskog sveučilišta dopunio ga je: ''Gotovo dvije tisuće godina je ovaj narod morao čekati svoje izbavljenje kako bi mogao osluškivati Mesijine korake koji se približavaju!''

Ponovno je Gospodin dao pobjedu svome narodu. Ponovno su dobili cijelu zemlju Biblije, od Dana do Beeršebe, od Sredozemnog mora do Jordana, uključujući Jeruzalem.

-- Yom Kippurski rat 1973. godine

Već 6. listopada godine 1973. Arapi ponovno počinju rat protiv Izraela. U tzv. Yom Kippurskom ratu Egipćani su upali s juga na Sueski kanal, Sirijci su navalili sa sjevera preko Golanske visoravni. Izrael ih je mogao poraziti. Već nakon tri tjedna izraelske su postrojbe bile na 60 km od Kaira i 22 km od Damaska. Ali plodovi pobjede opet su im izmakli: velesile su se umiješale i zaustavile napredovanje. Taj je rat stajao izraelsku stranu tri tisuće mrtvih, i dvadeset tisuća ranjenih i osakaćenih.

-- Rat s Libanonom 1982. godine

Dana 6. lipnja 1982. morao je Izrael stupiti u borbu sa teroristima PLO-a. I taj je rat donio židovskom narodu žalosne gubitke. Vise od 600 izraelskih obitelji je izgubilo očeve i sinove u tim obračunima.

-- Izrael - živo čudo

U svih pet ratova što ih je Izrael morao voditi od osnivanja godine 1948. darivao je Jahve svom narodu pobjedu. Ni velika premoć njihovih pretežno arapskih neprijatelja nije mogla ponovno uništiti mladu državu. Bas naprotiv! Izrael je rastao kao nikada prije. Od tisućljetne pustoši u nekoliko je desetljeća postao cvatući raj. Svake godine Izrael izvozi u cijeli svijet prehrambene proizvode u vrijednosti od 3 milijarde dolara. Otprilike 80% svih neobrađenih dijamanata brusi se u Izraelu. U području Mrtvog mora su najveća nalazišta minerala na svijetu i to raznih soli i magnezija. U Izraelu se danas proizvodi sve sto se može zamisliti, od najmodernije elektronike do jednostavnih automobilskih guma.

Zemlja međutim raspolaže najmodernijom ratnom tehnologijom, ima vlastite satelite u svemiru, kao i šezdeset četiri za uporabu spremne atomske bombe. Iako je Izrael u usporedbi s drugim narodima zapravo mala zemlja, danas je četvrta po redu (!) vojna sila na svijetu.

Okupljanje izraelskog naroda nakon dvije tisuće godina patnji i progonstva najveće je čudo današnjeg vremena:

Čudo je da su prvi naseljenici od godine 1870. uopće mogli kročiti na tlo Palestine! Čudo je da je do 1948. godine u Palestini bilo preko šesto tisuća Židova, upravo onoliko koliko je svojedobno za oružje sposobnih muškaraca pod Mojsijem izišlo iz Egipta! Čudo je da su Židovi preživjeli unatoč stravičnom holokaustu u doba Hitlera, i da su tri godine po završetku Drugog svjetskog rata mogli osnovati državu Izrael! Čudo je da je Glavna skupština Ujedinjenih naroda godine 1947. donijela odluku o podjeli Palestine kako bi mogla nastati država Izrael.

Čudo je da u pet dosadašnjih ratova njegovi neprijatelji usprkos premoći nisu mogli pobijediti Izraela! Čudo je da je Izrael tijekom Zaljevskog rata 1991. godine imao samo dva poginula, iako je zemlju pogodilo trideset devet iračkih raketa Scud nanijevši znatnu materijalnu štetu! Čudo za čudom događa se na tlu Svete zemlje; ovo bismo nabrajanje mogli nastaviti koliko nas volja. Ne može se previdjeti da Bog ponovno brine o svom narodu. Nijedna sila na svijetu ne može uništiti Izraela. Gospodin je "ognjen zid unaokolo Jeruzalema" (Zah 2, 9). On sam utaborio se "kao straža uz dom svoj" (Zah 9,.

Godine 1897., 1917., 1948. i 1967. ponovno su imale posebno značenje glede povijesti spasenja. One označavaju polagan, ali stalni napredak izraelskog naroda: Stotinu godina je poziv Božji vukao djecu Izraelovu natrag u Svetu zemlju! Stotinu godina između dolaska prvih židovskih doseljenika oko 1870. godine i povratka cijele biblijske zemlje godine 1967. pod izraelsku suverenost! Stotinu godina je povijest Izraela neprestance napredovala!

-- Zašto danas Izrael doživljava takav razvoj?

Prema biblijskom proročanstvu, otkupljenje naroda Izraela događa se prvo u vanjskom obliku, kao okupljanje, povratak i ponovni osnutak Izraela. Tome će se jednom pridružiti unutarnja obnova kroz Duha Svetoga.

Kao sto smo vidjeli, okupljanje Izraela još je u punom jeku. Za to postoji sarmo jedno objašnjenje: Gospodin okuplja svoj narod u Svetoj zemlji, jer će Mesija uskoro doći! I karta spasenjskog nauma (u knjizi) jasno ukazuje na tu povezanost. Uspon izraelskog naroda - izlaz iz rasapa i povratak u Svetu zemlju - vodi izravno ususret Mesiji. A kad Mesija dođe, njegov narod mora ponovno biti u Zemlji (Ez 39,28)!

-- Zbog čega su nastale "Perestrojka" i "Glasnost"?

Zbog toga je razumljiv i slijed događaja u takozvanom Istočnom bloku. Pokušaji reforme pod "Perestrojkorn'' i "Glasnošću'' doveli su devedesetih godina do velikog sloma sovjetskog imperija. Zahvaljujući tom čudu stvorena je pretpostavka da se stotine tisuća ruskih Židova mogu vratiti u Svetu zemlju. Svaki pobožni Židov u Izraelu svaki dan očekuje dolazak Mesije, kao sto svaki kršćanski vjernik svaki dan očekuje dolazak Isusa Krista. Sadašnje Božje spasenjsko djelovanje s izraelskim narodom već preko četrdeset godina nesumnjiv je znak kraja i "glasa u ponoć" (Mt 25,6): Naš Gospodin uskoro dolazi!

- 100 godina protjerivanja Izraela

30. >>> raspeće
70. >>> razorenje Hrama
135. >>> Bar Kokebin ustanak

- 100 godina Izraelovog povratka

1870. >>> prvi doseljenici
1897. >>> 1. Kongres cionista
1917. >>> Balfourova deklaracija
1948. >>> osnivanje države Izrael
1967. >>> šestodnevni rat

Somalka kamenovana zbog preljuba

Krvožedni promatrači, njih dvjestotinjak, nisu se maknuli s mjesta gledajući kako pripadnici militantne islamističke skupine Al-Shabab kamenuju 20-godišnju ženu u središtu malog mjesta sjeverozapadno od glavnoga somalskog grada Mogadisha.

Sudac koji radi za Al-Shabab kazao je kako je žena nakon razvoda imala aferu s neoženjenim 29-godišnjim muškarcem, zbog čega je osuđena za preljub. Ranije je rodila mrtvorođenče. Muškarac je kažnjen sa stotinu udaraca bičem.

U južnom somalskom području pod nadzorom ove islamističke skupine na snazi je strogi šerijatski zakon. Prema njihovoj interpretaciji šerijata svaka žena koja je ikad bila udana, ili razvedena, a upustila se u intimni odnos, može biti proglašena krivom za preljub što se kažnjava smrću kamenovanjem. Svaka osoba koja ima seksualni odnos prije braka, kaznit će se pak sa stotinu udaraca bičem.
Ranije ovog mjeseca zbog preljuba je kamenovan jedan muškarac. Njegova trudna djevojka pošteđena je dok ne rodi. Također, kamenovana su i dvojica muškaraca prošlog mjeseca pod optužbom za špijunažu, a prošle je godine 13-godišnja silovana djevojčica okončala svoj život kao i nesretna somalska preljubnica u utorak. Na glavnom gradskom trgu živu su je zakopali do pasa pa kamenovali do smrti pred promatračima.

Predsjednik Somalije Sharif Sheikh Ahmed nema kontrolu nad radikalnim islamistima.

ZA 216 GODINA Umrijeti će posljednji Srbin

Srbijanski magazin Press načinio je istraživanje prema kojem se predviđa da će posljednji Srbin umrijeti 2225. godine.

Naime, u Srbiji svake godine nestane jedan grad veličine Jagodine, a veliki krivac za slab natalitet su upravo abortusi. Da nije bilo ratova srbijanski Press tvrdi da bi bilo 20 milijuna Srba. Za pet desetljeća kirurški je nestalo 14 milijuna Srba, te Srbijanci strahuju da bi se uskoro moglo ispuniti proročanstvo njihovog proroka iz Kremnina, Mitra Tarabića, koji je kazao da će doći vrijeme kad će svi Srbi moći stati pod jednu šljivu.

Naime, prema statističkim podacima Srbija bilježi pad nataliteta još od 1992. godine, a samo tokom posljednjeg desetljeća izgubila je 260.000 stanovnika, prenosi sarajevo-x.

Ukoliko se nastavi pad nataliteta statističari predviđaju da će Srbija 2060. godine imati 1,5 milijuna stanovnika manje nego danas. Ista ta računica kaže da će tim tempom posljednji Srbin u Srbiji umrijeti 2225. godine.

No, stručnjaci Centra za demografska istraživanja tvrde da nema mjesta za takvu paniku s obzirom da se u Srbiji svake godine rađa 30 tisuća ljudi više no što umire. Ipak, kako bi pospiješili natalitet u Srbiji je usvojena Strategija rehabilitacije rađanja, pomoću koje se nadaju da će biti pospješen natalitet.

Potpuno suprotno od mišljenja demografa ima magistar Biljana Spasić, profesor Ekonomske škole u Kragujevcu i autor knjige „Zašto nestaju Srbi", koja je upozorila na alarmantno stanje u Srbiji.

"Nije pitanje hoćemo li, nego kada ćemo potpuno nestati, a način na koji se bavimo ovim problemom ukazuje na to da će posljednja godina opstanka Srba kao naroda doći znatno ranije nego što očekujemo", istakla je Spasić za srbijanski Press online

Odgodjen smak svijeta



Vodeći stručnjak za povijest Maya Nikolai Grube upozorava da zapisi koje su ostavili Maye još uvijek nisu do kraja istraženi i rastumačeni: "Rukopisi Maya su još uvijek previše dvoznačni, tu još ima mnogo posla da bi ih se stvarno moglo razumjeti"
Film "2012" o predstojećem smaku svijeta već je zaradio 225 milijuna dolara i izazvao pravu paniku. Film se temelji na proročanstvu starih Maya, no sada ispada da su se znanstvenici možda ipak malo - preračunali.

"U antičko doba Maye su bili prvi koji su otkrili da ovaj planet ima ograničeni rok trajanja. Prema njihovom kalendaru, godine 2012. doći će do katastrofalnog događaja, izazvanog konstelacijom planeta kakva se događa samo jednom u 640.000 godina." Tim se riječima uvodi u sadržaj novog holivudskog filma njemačkog redatelja Rolanda Emmericha. Već uoči početka prikazivanja tog novog kinematografskog hita američka svemirska agencija NASA primila je brojne upite zabrinutih građana koje je zanimalo hoće li 21. prosinca 2012. godine stvarno doći do smaka svijeta. Tada bi se, tvrdi se u filmu, Zemlja trebala sudariti s jednim drugim planetom. I NASA i drugi stručnjaci su demantirali tu mogućnost, no mnoge to ipak nije umirilo.

Zemlja će ipak postojati duže
Za riječ se javio i vodeći stručnjak za povijest i kulturu drevnog naroda Maya, prof. dr. Nikolai Grube s Instituta za Staru Ameriku i etnologiju Sveučilišta u Bonnu. U stvari se o tome ne zna ništa konkretnije, tvrdi taj profesor u razgovoru za njemačku televizijsku postaju ZDF.

"Postoji samo jedan stari spis u kojem se govori o godini 2012. i tu stoji jedna jedina rečenica: '13. baktun, dakle trinaesto 400-godišnje razdoblje, bit će dovršeno.' I to je sve. Što će se tada dogoditi, ne znamo. Ali za Maye to nije bio važan datum. Inače bi više o tome napisali", smatra Nikolai Grube.

Dapače, on ističe da za Maye nakon 13. slijede i 14. i 15. ciklus što znači da je taj drevni narod bio uvjeren u to da će Zemlja postojati još duže.

Smak svijeta 2220.?
Ono što predviđanja Maya čini toliko interesantnima i uvjerljivima je činjenica da su oni raspolagali nevjerojatnim matematičkim znanjem. Tako su, među ostalim, poznavali značenje nule, što je prije njih uspjelo još samo Indijcima. Ta intelektualna dostignuća koristili su za proučavanje astronomije, pa su tako izrađivali nevjerojatno precizne kalendare - recimo, njihovo utvrđivanje kretanja Venere sadrži pogrešku od samo 0,08 dana!

Upravo su te kalendare znanstvenici usporedili s današnjim računanjem vremena i tako su i došli do godine 2012. kao mogućeg kraja svijeta. No, jesu li te računice stvarno bile pouzdane? Andreas Fuls s Tehničkog sveučilišta u Berlinu već 25 godina proučava astronomska dostignuća Maya.

On je u jednom od samo tri očuvana zapisa tzv. Codex Dresdensisu otkrio skoro 280 neobičnih konstelacija zvijezda. Potom je na kompjuteru usporedio podatke do kojih su došli Maye s poznatim astronomskim činjenicama.

I došao do nevjerojatnog zaključka: Maye su vjerojatno koristile potpuno drugačiji način računanja vremena nego što se do sada vjerovalo. Ako se to otkriće pokaže ispravnim, to će konkretno značiti da bi sve dosadašnje vremenske odrednice o kulturi tog naroda trebalo pomaknuti za 208 godina unaprijed, što znači da je propast kulture Maya uslijedila u 11, a ne u 9. stoljeću, kako se do sada mislilo. Naravno, time bi se i predviđanje koje se koristi kao osnova novog holivudskog filmskog hita moralo "odgoditi" za 2220. godinu.

Plašljivci mogu odahnuti
Inače, tim scenarijem smaka svijeta do sada su se već pozabavili mnogi autori. Prvobitno je bilo oglašeno da će do nestanka Zemlje prema prognozama Maya doći 2003. godine. A kada se to nije dogodilo, kobni je datum jednostavno pomaknut na 21.12.2012.

No, ako je teorija Andreasa Fulsa točna, svi plašljivci mogu odahnuti i bezbrižno gledati u budućnost. Ali za ozbiljne znanstvenike posao će u tom slučaju tek početi. Jer, pomicanjem kalendara Maya za više od 200 godina mnogi rezultati dosadašnjih istraživanja jednostavno padaju u vodu.

Zapisi Maya još uvijek su nejasni
Tako se do sada vjerovalo da je uzrok propasti izuzetno razvijene civilizacije Maya katastrofalna suša koja je zabilježena u 9. stoljeću. Njezine su posljedice bile glad i brojne pobune naroda. No, Andreas Fuls ima posve drugačije mišljenje i za ZDF objašnjava: "Po mojoj računici suša u 9. stoljeću nije mogla dovesti do propasti, jer je carstvo Maya postojalo još 200 godina duže, do 11. stoljeća." A taj zaključak nije u tako velikoj suprotnosti s postojećim teorijama, kako se to na prvi pogled čini. Jer, mnogi stručnjaci ionako vjeruju da su klasične vladajuće dinastije Maya, istina, iznenada nestale u 9. stoljeću, ali da su različite zajednice bez vladara postojale još 200 godina duže.

No, vodeći stručnjak za povijest Maya Nikolai Grube upozorava da zapisi koje su ostavili Maye još uvijek nisu do kraja istraženi i rastumačeni: "Rukopisi Maya su još uvijek previše dvoznačni, tu još ima mnogo posla da bi ih se stvarno moglo razumjeti."

O tome će, dakle, znanstvenici još dugo voditi zanimljive rasprave. No, oni su jedinstveni barem u jednom: smaka svijeta 21. prosinca 2012. godine - neće biti.

ZNANSTVENICI DOKAZALI
Torinsko platno potječe iz Isusovog vremena
Znanstvenici tvrde kako je vjerojatnost da platno potječe iz srednjeg vijeka, a ne iz Isusovog vremena samo 1,2%. Talijanski znanstvenik Giulio Fanti izjavio je kako Torinsko platno, za koji Crkva smatra da je njime navodno bilo umotano Isusovo tijelo nakon skidanja s križa, zapravo autentično. Naime, nakon istraživanja torinskog platna 1988. godine, znanstvenici su došli do zaključka da je riječ o srednjovjekovnoj krivotvorini. Najnovijim istraživanjem dokazano je da su se tada potkrale pogreške u računanju, kazao je Fanti za novine "Il Giornale".

Ističe kako je vjerojatnost da platno potječe iz srednjeg vijeka samo 1,2%. Istraživanja su tada, po nalogu Crkve, provela tri ugledna instituta, nakon čega je objavljeno da je tkanina veličine 4,37 puta 1,11 metara zapravo vješta krivotvorina iz Srednjeg vijeka. Pogrešni proračun u tadašnjim ispitivanjima Fonti je okvalificirao kao moguću 'manipulaciju u cilju dobivanja željenih rezultata.'

Lice mrtvaca s teškim ozljedama moglo je nastati jedino kao posljedica zračenja sa nekom vrstom groma u milisekundi, smatra Fonti, dok tvrdnje kako se radi o nacrtanim linijama, profesor mehaničkih i termičkih ispitivanja naziva smiješnima.

Platno je bilo oštećeno u požaru 1532. g., a na njemu se s obje strane vide obrisi tijela žrtvovane osobe na kojoj se naziru krvave rane i ožiljci od bičevanja. Ovi ožiljci slični su ozljedama od bičeva kakvi su se koristili prije dvije tisuće godina.

Više od 80 tisuća žrtava trgovine ljudima u SAD-u svake godine
Prema State Departmentu nasilno se u SAD dovede preko 17 tisuća ljudi, ali s prisilnim radom i seksualnim zlostavljanjem nisu suočeni samo imigranti.
Jedna je šesnaestogodišnja Meksikanka dopremljena u bolnicu u Daytonu u visokom stupnju trudnoće. Po cijelom je tijelu imala tragove fizičkog nasilja, no do vremena kada su liječnici to ustanovili, par koji ju je dopremio u bolnicu već je nestao. Ispostavilo se da je djevojčica ilegalno dopremljena u SAD i da je služila kao ropkinja u jednoj kući u obližnjem Springfieldu, gradu od šezdesetak tisuća stanovnika koji je donedavno slovio kao uzoran grad, utjelovljenje američkog sna.
- Mislio sam da je ropstvo okončano prije kojeg stoljeća. Ali ne, još se dobro drži - komentirao je mjesni šerif u Springfieldu.
Da nije prekinut lanac, dijete ove Meksikanke bilo bi odmah po rođenju na crnom tržištu.

Čak 17 i pol tisuća ljudi, najčešće žena i djece, nasilno se tijekom jedne godine dovede na američko tlo radi prisilnog rada ili prostitucije - podaci su američkog State Departmenta. Šverc ljudima toliko se razvio da mediji novu pojavu već krste kao moderno američko ropstvo. Stručnjaci, naime, navode da je taj broj i pet puta veći ako mu se pribroje žrtve trgovine ljudima unutar zemlje.
- Problemi su puno veći nego što se to shvaća - kaže Richard Cordray, javni tužitelj u Ohiju. Stanovnici američkog Midwesta moraju se suočiti s činjenicom da se zločin ne zbiva više samo u nekim dalekim zemljama, već je tu u kukuruzištima oko njih.

Da bi se upozorilo na taj problem, u Daytonu je nedavno održana konferencija o trgovini ljudima. U Toledo je poslan poseban tim FBI-a koji bi trebao ući u trag kriminalcima, jer je to za lokalne policajce i suce “divlji novi svijet”.

Ući u trag kriminalcima teško je prije svega zato što su žrtve sklonjene u svojevrsna imigrantska geta; jezična je barijera teško premostiva, a ilegalni doseljenici plaše se policije. Međutim, da nije riječ o problemu koji tišti samo siromašne Meksikance, latinske, kineske ili slavenske useljenike, pokazuje primjer Therese Flores, svojedobno žrtve, a sada aktivistice koja se bori protiv trgovine ljudima.

Ona je bijela Amerikanka iz srednje klase, odrasla u predgrađu Detroita. Kada je imala 15 godina napadnuta je i silovana, a njezin ju je silovatelj tijekom čina fotografirao. Ucjenjujući je fotografijama, natjerao ju je na seks sa strancima.

- Agonija je trajala dvije godine - kaže Therese, prisjećajući se kako ju je jedne noći silovalo dvadesetak nepoznatih muškaraca.

- Ljudi misle da se to ne može dogoditi nekome tko živi u pristojnom kvartu i izgleda poput mene. Ali to je predrasuda - zaključuje Therese koja je svoje iskustvo pretočila i u knjigu.

Mladu Iranku očekuje smrtna kazna jer se izjasnila kao ateistica
U Iranu se izjava da ste ateist kažnjava smrtnom kaznom. Negar Aziz Moradi je zbog toga pobjegla u Tursku, ali će je ona izručiti matičnoj zemlji.
Autor: Hassan Haidar Diab
Turska će mladu Iranku Negar Aziz Moradi izručiti njeznoj matičnoj zemlji u kojoj je čeka smrtna kazna. Naime, Moradi se javno izjasnila ateisticom, što se u Iranu kažnjava smrću. Zbog toga je pobjegla u Tursku, ali joj ni ta zemlja nije pružila utočište. Turska, naime, planira izručiti Moradi Iranu jer nema dokumente koji bi joj omogućili ostanak u toj zemlji.

Ispred turskih veleposlanstava diljem svijeta prosvjeduje se u njezino ime, a podrška joj se pruža i na internetu, odnosno na web-stranici http://www.petitiononline.com/negar/petition.html

U brazilskom selu 1000% više blizanaca, a većina su plavooka
National Geographic upravo istražuje nije li rađanje statistički nenormalnog mnoštva blizanaca trag genetičkih eksperimenata nacističkog zločinca dr. Josepha Mengelea
Cândido Godói je brazilska općina od 6641 stanovnika u državi Rio Grande do Sul, na granici s Argentinom. Većina ondje nosi latinska imena i prezimena, ali je to prilično kompaktna enklava koja razgovara na njemačkom jeziku. Čudno je, međutim, što na području od samo jednog četvornog kilometra u središtu, čak 80 tamošnjih obitelji obitelji ima ima čak 44 para blizanaca. To je 1000 posto više nego u jugozapadnoj Nigeriji, gdje su na svakih 100 djece, četvero ili petoro blizanci. U cijeloj pograničnoj pokrajini s Argentinom prosjek blizanaca je 1,8 posto, a u općini Cândido Godói svako deseto dijete ima blizanca!

Neki tvrde da je to samo genetička slučajnost. Mogla je biti i drugačija, jer se neobične stvari dogode u malim i zatvorenim zajednicama, kakva je ova njemačkih i poljskih predaka nastala na početku XX. stoljeća. National Geographic Explorer ondje ipak istražuje hipotezu da je neobično mnogo plavokose i plavooke djece rezultat genetičkoga nastavka rada nacističkog rasističkog genetičara dr. Josepha Mengela. Taj se pred tjeralicama za ratne zločine u Auschwitzu i drugim logorima, gdje je provodio nehumane pokuse na logorašima, uključujući i okrutna usmrćivanja, uspješno u Njemačkoj skrivao sve do 1949. godine kad ga je tajna skupina nacista ODESSA prebacila u Argentinu. Od 1962. je u Paragvaju, a ubrzo potom i u Brazilu gdje se, nimalo ne odričući prošlosti, skrivao sve do smrti 1979. godine.

Prkoseći zabrani, Švicarac nemusliman izgradio minaret na dimnjaku svoje firme!
Poslovni čovjek Guillaume Morand šokiran rezultatima referenduma
Autor: Fena11.12.2009. 10:30

Foto: ArhivPrkoseći novoj zabrani, jedan je Švicarac izgradio minaret na dimnjaku zgrade svoje kompanije u Bussignyju, u predgrađu Lausanne prosvjedujući protiv nedavno izglasane zabrane gradnje minareta u Švicarskoj.

- Skandalozno je što su Švicarci izglasali tu zabranu, zbog koje smo dobili podršku svih ekstremno desno orijentiranih stranka. To je sramotno, objasnio je Guillaume Morand koji vodi švicarski lanac trgovina cipelama.

Poslovni čovjek Morand, koji nije musliman, šokiran je rezultatima referenduma od 29. novembra na kojem se većina od 57,5 posto izjasnila za zabranu izgradnje minareta. Gradnjom minareta, koji izdaleka zaista nalikuje pravom minaretu, on je također želio poslati poruku mira. Morand tvrdi da muslimani u Švicarskoj nikada nisu izazivali probleme, prenosi u petak Hina.

Super talent Ukraine
Riječ je o nevjerojatnoj predstavi, video koji je brzo obišao svijet, samo na Youtube pogledan je za kratko vrijeme skoro 10 miliona puta.

Sa jednom posebnom tehnikom umjetnica Ksenija Simonova ubjedljivo je došla do nagrade super talent 2009. Ukrainske šou televizije.

Slikanje pijeskom na staklu je posebnost umjetnice, brzina stvaranja te agresivnost rušenja koje se povezuje sa opsijedanjem Ukraine u drugom svjetskom ratu u kojem je zauvjek sa lica zemlje nestalo četvrtina stanovništva.
Velike ocjene se daju svakoko i posabno odabrnoj glazbi koja prati spektakiularnu devetominiutnu predstvu.
Završni tekst koji je ispisala pijeskom na osvijetljenom staklu u prevodu bi značio ; Bit ćeš uvjek samnom.

Iranka osuđena na smrt jer se izjasnila kao ateistica
Mladu Negar u Turskoj su odmah uhitili i zatvorili. Kanili su je vratiti u Iran da se nad njom izvrši smrtna kazna. Nakon masovnih prosvjeda odustali su od toga...
Autor: Hassan Haidar Diab/VLM
Mlada Iranka Negar Aziz Moradi ipak neće biti izručena u svoju domovinu u kojoj je osuđena na smrtnu kaznu. Teško bolesna nakon što je u Turskoj uhićena i smještena u zatvor, ipak je dočekala slobodu. Negar je u Iranu javno obznanila da je ateistica, a takvo što u toj se zemlji kažnjava smrću. Ona je zapravo pripadnica, i to ugledna, raelijanskog pokreta koji se zasniva na ateizmu i vjerovanju u izvanzemaljce. Pokušavajući spasiti glavu, mlada je žena pobjegla iz Irana, ali je zbog krivotvorene putovnice uhićena u Turskoj te sprovedena u istanbulski zatvor. Nakana turskih vlasti bila je izručiti je Iranu. No, uslijedili su masovni prosvjedi diljem svijeta. Ljudi su se počeli okupljati ispred turskih veleposlanstava i tražiti da se Negar pusti na slobodu, a podršku je dobila i na internetu.
Azil u Europi

– Ova hrabra žena uhićena je samo zato što je pobjegla iz Irana gdje je bila suočena sa smrtnom kaznom – rekla je glasnogovornica pokreta Brigitte Boisselier.

– Negar Aziz Moradi nije učinila ništa nezakonito, samo je iskreno iznijela svoje vjerovanje. Trebala bi odmah biti puštena i predana udruzi za ljudska prava koja će joj pomoći oko azila. Njezino je stanje sve gore i život joj je u velikoj opasnosti. Nijedna civilizirana zemlja ne postupa tako sa zatvorenicima i turske vlasti moraju ispraviti ovu nepravdu. Moraju to učiniti sada. Javile su se mnoge obitelji u Engleskoj i Njemačkoj koje su je spremne prihvatiti – govorila je Brigitte u trenucima velike neizvjesnosti, kad se još nije znalo hoće li nesretna djevojka biti izručena Iranu. U spašavanje mlade Iranke uključio se i Abdollah Asadi, jedan od vođa Međunarodne federacije za iranske izbjeglice. Asadi tvrdi kako mu je Negar rekla da se turska policija prema njoj odnosi gore nego što bi se odnosili prema životinji. Oduzeli su joj i zaplijenili sve što posjeduje, uključujući kameru i laptop u kojem se nalaze svi njezini podaci. U neljudskim uvjetima zatočeništva dobila je tešku upalu pluća koja joj je ugrozila život.
Teško bolesna

Ogorčeni raelijanci burno su reagirali. Turske su vlasti na koncu ipak popustile pritiscima poštovatelja izvanzemaljaca, ali i drugih prosvjednika koji su diljem svijeta potpisivali peticije potpore. Negar je oslobođena i pod zaštitom turskih vlasti odvedena na tajnu lokaciju gdje joj ne prijeti opasnost od gnjevnih iranskih napadača i gdje će ostati sve dok joj ne bude odobren azil. Zbog takvog postupka, vođa i osnivač raelijanaca u pismu zahvale istaknuo je kako Turska doista zaslužuje postati članicom Europske unije

Doc Holliday opet će zajahati pred kamerama
Paramount u još jednom pokušaju revitalizacije vesterna priprema spektakularni film o legendarnom tuberkuloznom revolverašu, od kojeg očekuju uspjeh poput onog "Gusara Kariba"

Dr. John Henry Holliday (1851.-1887.), zubar iz Georgije koji je u životu promijenio više revolvera nego plombirao zuba, jedna je od najvećih legendi Divljeg zapada. To planira iskoristiti Paramount, koji pod producentskom palicom Lorenza di Bonaventure ("Transformersi", "G. I. Joe", "Salt") razvija projekt "The Further Adventures of Doc Holliday" ("Daljnje pustolovine Doca Hollidaya").

Po naslovu tog filma, za koji tek treba biti odabran glavni glumac, očito je da će se radnja tog mogućeg prvog nastavka nove franšize vrtiti oko vremena nakon što su se veliki prijatelji Wyatt Earp i Doc Holliday razišli nakon obračuna kod OK korala (1881.) a prije Docove smrti od tuberkuloze u toplicama Glenwood Springs u Coloradu.

Diplomirani zubar Holliday otišao je na zapad u potrazi za suhom klimom koja će mu olakšati tuberkulozu. Tamo je ustanovio da je talentiraniji za kartanje nego za vađenje zuba (premda se navodno, baš s Wyattom Earpom sprijateljio tako što mu je sredio jedan pokvareni zub) i pio je kao smuk i bezglavo ulazio u brojne okršaje revolverima i noževima, da bi poginuo a ne umro u mukama kao njegovi tuberkulozni otac i brat. No, sudbina je drugačije htjela i Doc, kojem je najveći cilj bio da "umre s čizmama na nogama", ipak je na kraju podlegao bolesti. Navodno su mu zadnje riječi, nakon pogleda na svoje bose noge u krevetu, bile "Pa nek sam proklet...".

Brojna su glumačka ostvarenja uloge Doca Hollidaya koja se pamte, od Victora Maturea u "Mojoj dragoj Clementini" 1946. preko Kirka Douglasa u "Obračunu kod OK korala" 1957. i Jasona Robardsa u "Danu revolveraša" 1967., pa sve do Vala Kilmera u "Tombstoneu" 1993. Iako većina filmoljubaca ističe Kilmera kao najboljeg filmskog "Doca", ljubitelji stvarne povijesti Divljeg zapada bili su još impresioniraniji ulogom u "Wyattu Earpu" iste godine, za koju je Dennis Quaid smršavio 15 kila da bi uvjerljivo odglumio tuberkuloznog, ali iznimno opasnog revolveraša.

Tko će biti sljedeći Doc Holliday u Paramountovom filmu još se ne zna, ali Johnny Depp je prvi na fanovskom "popisu želja".

"PAZI OSTAR JANEZ"
Slovenski uzgajivač pasa, ljut na ocjenjivački sud koji je slabo ocijenio njegova ljubimca, u napadu bijesa ugrizao je dvojicu ljudi na izložbi pasa u Latviji, javila je baltička novinska agencija BTS.

Neimenovanog 27-godišnjeg Slovenca toliko je razljutila činjenica da njegov pas nije dobio prvu nagradu u kategoriji najboljeg u svojoj pasmini da je prvo napao jednog od sudaca, a potom i vlasnika pobjedničkog psa.

Nakon što je za nogu ugrizao zaštitara koji ga je spriječio u namjeri da se s njima fizički obračuna, organizatori su pozvali policiju. "Pobješnjeli" Slovenac, koji se očito malo previše saživio sa svojim psom, potom je ugrizao i policajca koji ga je odveo u postaju.

Za svoje ponašanje kažnjen je s globom u iznosu od 336 eura.