prolaznikov kutak

Jos i danas zamirisi tresnja
u proljece kao davno prije
jedna tresnja danima daleko
tamo gdje me vec odavno nije

Rekao sam kad poci sam moro
spalite mi i kucu i njivu
samo tresnju ostavite staru
kad navratim da je vidim zivu

Sto to ima u ljudima tuzno
da ulaze u tudje zivote
ko to zivi u proslosti mojoj
a jos nije umro od sramote

Rekao sam, u vjetar sam prico
nikog nije bilo da me cuje
lijepu pjesmu ne voli bas svatko
neko baca kamen na slavuje

ponoc odzvanjava jesil zaspala na ruci drugoga
znas tu sam i ja provodim noci bez sna
doci cu ti u snovima da ti ukradem poljubce
neka vrijeme samo leti jos uvijek volim te
kad si me jednom davno pitala kome sam posvetijo svoje pjesme
a ja se pravijo da ne cujem udanim zenama se pjevati nesmije
a ja zavoli jednu zenu koju nisam smijo
ako treba pobjet cu od svega jer zivot je samo ovaj jedan
sjecas li se dana,kad smo se sreli u mom gradu
tada jos nisam nista znao i jos nisam vjerovao
al tada sam iznenada sreo najtopli ljeta dio to su njene oci bile
te oci sjajne vatrene i snene najljepsu tajnu cuvaju za mene.......

A ovaj kutak ostavim poslije da ja to rastabirim o čemu piše naš dado

Beba je napisao/la:A ovaj kutak ostavim poslije da ja to rastabirim o čemu piše naš dado

Evo, ja ga pratim nonstop, pa nekontam bas sve.

i meni je nejasan. ko da se ponovo zaljubio.

joj ljudi pa to je prolaznik!

svaki drugi komentar na njega je suvisan

Dado LEGENDO

postoji mjesto gde moji duhovi lutaju
gde nocu traze kutak da se sakriju
postoji kljuc sto tajna vrata otvara
sve te face pojma nemoju koju igru igraju
ti ljudi gledaju svaki potez budno cekaju
jednog dana recu svima kud tragovi vode
kuda vode staze kojim hodam

Valjda doživimo pa nam i kažeš kojim stazama gaziš

Hmm..Ponekad sjedec kraj pendzera bjezeci od svojih misli i sebe..sjedim u kutku tvom i smijeseci se odgonetam tvoje rijeci..Nostalgija.Beskrajna ceznja za rodnim krajem.Djetinjstvo kao vjecno sjecanje na vlastite zile i ljubav- ljubav, uvijek ljubav..kao zagonetka..Ponekad mislim da sam dokucila kojom stazom hodis..i osmjehnem se..Stazom ljubavi, s bezbroj malesnih putica na kojima kad-kad sklonis se od svega..Hrabrost´s´ kojom ljubav odgonetas sjedec negdje u tisini..osmjeh budi..Uzburkanost kojom te zapljusne, zanese i ponese ljubav i kad zadrhtis pod njenim naletom, kako je u biti jednostavno u neku pjesmu srocis ili u nekoj pronadjes opis trenutnih osjecaja..sve to, facinacija je tvoga kutka..u koji uvijek rado svratim..i u kojem svako pronaci moze i sebe..u razlicitim fazama osjecanja samog zivota..Et`, to te cini neshvatljivim... to da si u biti vrlo shvatljiv.. Nije sto si moj rod..al, naklon za muskarca sa srcem i dusom i skoro pa nestalom muskom hrabroscu da prica o ljubavi..

PS: Deder ako te opet brukam rode moj obrisi..i nagrdi me prvom prilikom pred asiklijama ..mokiccccc

Ah, ja sve sto rekoh u fildzanu vidjeh

"Volila bih"

Volila bih da mogu
ozivjeti poneku mrtvu ljubav,
volila bih
da spoznala nisam da ljubav
koju i iskrenom covjek zove,mre
Volila bih da mogu
bezbriznim ocima pogledati svijet
i reci :svejedno.. ja volim
Volila bih da nikada nisam osjetila
dah prevare i izdaje
onu nemoc..
gdje zivot ljubavi dusu cupa
Volila bih,
da mogu zaboraviti sve,
sjetiti se proljeca izdahnulog
i osjetiti zivot u mrtvom tijelu
Volila bih da opet volim..
a, lagala bih kada bi rekla..
opet tebe..
jer volila bih ..
ono tiho umiranje duse..
zbog kojeg sada ne osjecam
ni proljece ni dah sunca...
Volila bi..da ne znam..
da ljubavi mru..
Volila bih da sam od onih sretnih..
cije ljubavi nadzive sve


F.K. 14.03.10

Razmisljala sam dugo zasto vise ne pisem i shvatih da sam izgubila pomalo ono sto tebe krasi..Hrabrost.. ..Zato se odlucih da svoju prvu pjesmu nakon dugog vremena kod tebe postam..jer znam da ces me braniti

Dolazi proljece definitivno.... Anima ponovo pise. Svaka cast

sto me gledas sa prozora rode
kao zedan casu vode
mili rode znas li sta je pravi raj
zaviri u moju dusu pa pogledaj
sve lijepo mirise al tebe ovde volim naj vise
ponekad moraju proci godine da svatis
mislijo sam da ce zivot ludom sreco da me casti
cesto me i pusti da me ljubav upropasti

Djeca od jucer

Nasa djetinjstva, nasi mali carobni svijetovi, postali su nasi duboki uzdasi.Djeca od jucer, djeca proslog stoljeca sto u potaji suzu puste za zaspalim vodenicama, zelenim livadama i onom slobodom duse za kojom covjek pati tragajuci sjecanjima.Nase kucice i nasi hudzerci u kojima smo rasli postaju muzeji u kojima danasnja djeca zavirujuc ne mogu da shvate kako se zivjeti moglo sa tako malo..Djeca od jucer kresala su kamenje, pravila zmajeve, igrala se s` blatom i kukuruznim klipovima..djeca puna maste kojima niko nije trebao vjezbati finu motoriku prstiju, jer su prstici djece od jucer..bili zlatni ..Sita djeca, zasicena pogacama kukurznim, nagradzivana komadicem bijelog hljeba...danas pate..Ostalo u proslom stoljecu.. ali, ipak ne tako daleko djetinjstvo je nase..kao i svako djetinjstvu nase je nas forimiralo u ove ljude od danas..Uzdasi djece od danas za sjajem fenjera i mirisom ognjista odjeknu kad-kad bolno u ovom novom svijetu..jer sluh djece od juce cuje cvrkut ptica, zvuk konjskih i volovskih kola kaldrmama i taj uzdah odjekne zagusljivom danasnjicom kao jecaj..podsjecajuc nas same,na uzdahe davno zaboravljenih staraca takodje neke djece,od jucer..Nije lak ovaj zivot..djeci od jucer..nije lako bosonogo raslim stalno u cipelama hoditi, nije lako sjaj vatre zamijeniti toplinom bez mirisa, jer mirisi slobode u dusi urezani protive se svijetu bez mirisa..Nije lako, djeci sto su se dovikivala s´ brda na brdo razumjeti da kada bi danas na brdu stojeci nekoga glasno zvali..svijet bi ih pogledao cudnim ocima..Nije lako biti dijete od jucer..jer jucer polako izdise..ostaju samo sjecanja na jedno vrijeme sto ce usmeno data zivjeti..i na kraju kao od mnoge druge djece zivoti..postace pisano slovo..Nije bas lako shvatiti da iz bezgranicne slobode u kojoj smo rasli, sada okruzeni i skuceni kablovima, monitorima..stariti trebamo u buki usamljeni u takozvano prenaseljenom svijetu.. u svijetu gdje vise nista neostaje nedodirnuto i nepromijenjeno zbog ljudske gladi..( covjek je postao gladan svega)Djeca od jucer..nose mnoge price u sebi..price sto djeci od danas kao bajke zvuce..jer razlika izmedju djece od jucer i djece od danas je..da danasnja djeca..premalo slobode imaju, premalo prostora u natrpanim stanovima, premalo povjerenja od nas, djece od jucer..taj manjak povjerenja da ce se djeca lako snaci u danas ( opstoj ludnici), potice iz zivljene slobode djece od jucer koja znaju da danas nije odnijelo samo vodenice i hudzere vec i mnogima duse..


PS: Gledajuci sliku stare vodenice..misli mi poletjese u djetinjstvo, nisu velike misli..veliki su uzdasi koje ne zelim kriti..mokic rodu mom

Dragi moj rode

Evo sjedim, tek sam kafu zalila.. u onom plavom ibriku.. rekoh danas mi je malo dzezva a, vala iscekujem nebil` ko bahno.. more´ bit kaka kona pa da neustajem..Ne moze`se ba, rode vise ko nekad..koscice vec pomalo bole.Jah, sigurno se ti pitas jeram` ti jako pisma pisem, umjesto da te viknem i da odakfenisemo zajedno.E, rode moj nasikirana sam ti ja.. i ne znam kako bi ti na oci sad..jah u sta starim rode moj, kad jos uvijek zabrljam ko njakav curetak..Nego da ja tebi izjadam svoje jade ovako, da ne bi ko drugi cuo, znas kaka je mahala pogotovo oni rodovi..Nigdje insan nejma mira od njih rode moj..Et, bas prekjucer rodjeni.. ja posla njivom ( reko odo do potoka oprat haljetak )kad eto ti njih rode, ma ko kaka dva roda..Rode moj presjekle su mi se noge od straha, reko kud cu, dze´ cu sad.. tebe ni na brdu, na vidiku. Belim` sjedoh ja, reko nejma mi sad druge neg` saslusat opet kako nas rondaju..(Haman oni rode ni skim se ne znaju zamjerit samo sa nama)..I, sta bi..krenuse oni..Onaj mrki poce ko zapitikivat gdje si- sta si.. a, ce ti ona rodica mu..ja dze ce bit neradnik i rode moj nastavise oni tako..te skrti i ti i ja, te nikad se nas rijesit nece, te ja samo spavam, ti samo daraces narod..aman dva jezika pustise a, ko ose ..Ja jesu vala rode moj oboje spremni napast insana..Ja huda pocnem nas branit, kad onaj rod od rodice svoje, poce njih falit..Aman rode.. al´ se znaju falit.. ma skroz neki napuhani..znoj mi na tabanima izbio od muke slusajuc` ih..Rodica mu onako jordamec samo potvrdjivala ama` svaku mu rijec..ja prisutim a, sve se obaziruc imal` te dze da me spasis laprdala..Elem, nakanise se oni hoce teb` na naselje..reko bujrum, dodjite..pojest se ima i kafu popit ..Rode moj okrenu se onaj mrki, pa ugledavsi nasu sarulju ni pet ni sest ko iz pistolja..`"hocemo mi kaze dzigare"..reko, ima bijele i drobica donijeo rod iz carsije bas jucer..On ce onako napuhano..jok mi samo crnu dzigaru hocemo..Pa reko nejma se para...kad ce ti oni u smijeh rode moj..pa jedno drugom.."nu rode, zar nijesu cicije prave"...Elem rode, opet oni ko navijeni egelen, egeln.. pa ce ti men.."a, sta je sa saruljom"..Aman rode moj, kad me slag na sred njive nestrefi..probala sam sarulju spasit, te vako te nako al, nejma.. ti neodustaju..I, et` rode moj moram ti pismeno javit da su me na ucjenu naveli da im obecam da ce mo im crnu dzigaricu spremit kad dodju..Neg` rode moj..ti si vazda bijo mudriji od mene i sposobniji s´njima na kraj izac, de` ako ti nije sta smilsli kako da ih zafrkamo..Haman oni rode moj maksuz poguzije..Cito si ti puno prici Hodze Nasrudina more bit kake lukavosti se sjetis, inace rode il´ nam je pare od svijeta pozajmit pa dzigaru ic u Brsko kupit il` ode nasa sarulja na pazar..i, et`.. to me nasikiralo..Ne znam vala sa svim komsilukom nekako se izac more na kraj..al, oni rodovi, rode moj..uh, da ne moram i mastila stedjet orondala bih ih vala sad ko niko..
Budi mi pozdravljen rode moj.. i ne obaziri se ti sto oni vicu da si skrt i da nista nejmas osim perlonke kosulje, pidzame i papauca pa te zbog tog ni jednoj udavaci ne mogu utrpat.

PS:Sitna slova, laprd zbor..cekam rode odgovor..Smijem li ti na oci doc`.. il´ mi valja uzlic uzet, pa kaldrmom poc?..


Tvoj rod

"Susret"

Srela sam jednog sijedokosog,
bio je djecak u dusi
Oci mu mu bjehose uvijek sjetne
a, misli su mu leprsase
zelenim livadama proslosti..

Srela sam jednog sijedokosog..
bio je cas stidljiv djecak,
cas.. zamisljen covjek sto stari..
Citajuci njegove tuzne rijeci
ja shvatih za cim` zali

Zalio je tiho za dalekim rajem,
za usnulim selom,
u podnozju Majevice
Zalio.. jer tamo nema vise
najdraze starice,
njegove Majke mile.

I, kad bi pisao svoje pjesme
ceznjive, iskrene i sjetne..
Majku je svoju opet vidjao
kako mu glasno ime zove
stojeci nasmijesena pokraj ceste

Srela sam jednog sijedokosog,
bio je to covjek zreo,
ozbiljan i jak..
sto kad bi mislio na rodni kraj..
pisao bi perom cistim,
iskrenim i snaznim
kao sto to moze samo dijete..

Srela sam sijedokosog..
sto je cas starac .
cas dijete..
i vidjela ga
u svojim snovima
kako trecec obroncima Majevice
on nasmijesen i smjelo
grli proljetni vjetar..
s´rasirenim rukama
poput krila satkanih od svijetla..

F.K. 18.03.10 ( posvecena J.)

ljubav ljuvav je smisao zivota
prica mi covjek dok cigaru mota
ljepota njena se nemoze ni sa cim mjerit
krvavi ociju ode rakiju potegnut, zove se vehe.

dugo cigaru moto nisam
uze staru kutiju i smota cigaru
nisam zapalijo jer ne pusim
sjeti se vehetovi rijeci, ljubav

sjeti se zene kojoj sam prvoj otktijo tajnu
da mi je zelja imati svoj vocnjak
kroz pricu i zezanciju rece mi
dok to sve bude naraslo i mi cemo biti stari
obeca da cu bar jedno drvo posadit krivo
kako bi se mogli penjat i stari.

dok misle kruze odluci da u isti mah
posadim i krusku i jabuku
jednim metkom dva zeca.

da u skoli me ucili prva slova
kosa tanka uspravna debela
a, ja kosa debela uspravna tanka
malo cudno hahahah drugi put jasnije....

ja necu vise da budem s tobom ja vise neznam sta cu sa sobom
kada nam ne ide zajedno mozda i nije nam sudjeno
mozda jednom kad prodju dani svi, svatis gde smo i ko smo sada mi
dali se sa bezveznim stvarima obremljujemo i cekamo kraj
hocu da zaboravim ovaj dan i da postanem ravnodusan
posmatram se iznutra, prazan sam i umoran zeleo bi da sam tamo
gde bi mogo reci dobro je al to je nemoguce
tesko mi pada sto me ljudi ne razuniju kao da pricam nepoznatim jezikom
i na kraju mi kazu ma daj ne "seri"
polako covjek pocinje da sumnja u sebe kad vise puta cuje
daj molim te ne pricaj gluposti, samo nemoj ti da mislis itd....
KRAJ

ZELJA

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.

Sto, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela….
I kad bi ta žena bila moja.

Ma gdje i u kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.

Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.

Dževdet Kuderk Solak

Lili je napisao/la: ZELJA

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.

Sto, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela….
I kad bi ta žena bila moja.

Ma gdje i u kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.

Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.

Dževdet Kuderk Solak

Ne sjecam se kad sam bolju pjesmu procitao.

Još kada bi kod prolaznika čovjek mogao čitati između redova to bi stvarno bilo super,definitivno sviđa mi se njegov stil pisanja .