Kafana - Non-stop radimo
+18
slatka
sam
kopaonik
Bosanka
kupina
jaran
Malena
roki
zone
Kimi
Beba
prolaznik
beca
dzejdzej
miki39
Holidej
Lili
Stiv
22 posters
Stranica 28 / 36.
Stranica 28 / 36. • 1 ... 15 ... 27, 28, 29 ... 32 ... 36
Re: Kafana - Non-stop radimo
V E R I C A 80 je napisao/la:Zivjeliiii decki...vidim da vam nije lose....
Uploaded with ImageShack.us
Zivjeli !!!!!!!!!!
Holidej- Legenda foruma
Re: Kafana - Non-stop radimo
V E R I C A 80- Stariji forumaš
Re: Kafana - Non-stop radimo
Holidej je napisao/la:Ja mogu i tu Kavu Andre.
Heheeeeee...pajdoooo nemoj tu jadan nebio
mi ćemo po jednu stomakliju,to je ženska kava....heheee
Gost- Gost
Re: Kafana - Non-stop radimo
Nema kave Andre,,ja popila prije nego je Holidej stigao hehe
V E R I C A 80- Stariji forumaš
Re: Kafana - Non-stop radimo
E to Andre , Verica me spasi te tvoje zenske kave , daj sad tu stomakliju!!!
Holidej- Legenda foruma
Re: Kafana - Non-stop radimo
Hvala pajdoooooo...
ti si jedan od rijetkih koji uzbrdo ne koči.....
...neznam bil bilo kasno za onu našu malo jaču kavicuuu???
ti si jedan od rijetkih koji uzbrdo ne koči.....
...neznam bil bilo kasno za onu našu malo jaču kavicuuu???
Gost- Gost
Re: Kafana - Non-stop radimo
andre je napisao/la:Hvala pajdoooooo...
ti si jedan od rijetkih koji uzbrdo ne koči.....
...neznam bil bilo kasno za onu našu malo jaču kavicuuu???
Cuj kasno, zar ima kasno vrijeme za dobru kavu.heheheh prebacicemo se na austlisko vrijeme heheh.
Holidej- Legenda foruma
Re: Kafana - Non-stop radimo
Kad to popijem ,ima da tipkam sve u 16 ... zagrijat cu tastaturu
V E R I C A 80- Stariji forumaš
Re: Kafana - Non-stop radimo
otkrio sam kod mene ispred kuce gdje stanujem drvo Drijenak- drijen. Mislim da nijemci i neznaju sta se od njega moze praviti. Ja sam u kombinaciji s lozovacom napravio liker od Drijenka pa bi vas rado s njime pocastio. Ko navrati kod mene popice casicu, a za sve ostale evo jedna flasa likera od drijenka
Stiv- Admin
Re: Kafana - Non-stop radimo
Nekad davno u forumu sam pisao o nasoj Kafani - Citaoni. Ime nase kafane nije nikada bilo ovo kao u forumu "Kod Muje", ali sam ga dao u sjecanje na gazdu kod kojeg sam ja, a i moje drustvo u svoje vrijeme najradije dolazio. Gazdu kafane smo zvali Muja i to znaju svi koji su ikada navratili u D.Rahic. Evo kako sam ja to na pocetku mog pisanja u forumu opisao tu kafanu - citaonicu.
Kafana - Čitaonica
Stilom, oblikom i svrhom neobična građevinska prizemnica kao s neba bačena na sredinu sela zvali smo - čitaona, iako su dva jedina i najteža štiva koja su tu čitana bile "jelen" naljepnice i(li) skrivene poruke tijela obnaženih krasojki sa zidnog kalendara "apatinske pivovare“.
Seoska čitaona je bila, kao i svako selo što treba da ima birtiju na tom mjestu, gdje "svi putevi vode k njoj." U početku osmišljena od domaćinskih glava kao mjesto u kom će oni mudro i značajno mućkat tim glavama kad god bi mjesna zajednica krenula u njihov džep za nasipanje ceste ili lokalnu trafo-stanicu, nije dugo ostala samo njima na raspolaganju. Valjda zato što su gazde držale da je svaka birtija mamipara koju treba izbjegavat. Tu se išlo uglavnom na partiju šaha, domina ili trača.
Izvana neožbukana bila je vidljivo, a pri malo jačem suncu i za nos škakljivo, zapišana u visini temelja dok je par metara udaljeni i zbog tih pišandera ozidani prostor osto skoro nekorišten. Naveče bi se sjatio onaj ko nije mogo i onaj ko nije htio dalje od čitaone. Do ponoći bi ovi potonji sa par teških mečeva i vječnih derbija odgegali kućama a ostajali smo mi koji smo izvisili, čekajući sretnike i njihove priče sa posavskih igranki. Tek tada bi čitaona živnula potaknita svježim lažima o posavskim ljepoticama i njihovoj podatnosti, kakve ja lično nisam imo sreću susrest, i koje su se, potaknute pivskim gljivicama, širile do pred zoru. Zato nam se znalo desit da nam mudra glava, pošavši na zornicu i vidjevši osvijetljene prozore čitaone, pomoli glavu i kroz otškrinuta vrata u naglo nastalu tišinu prospe mudrost "jesu l' to oni što se naveče obuvaju a ujutru izuvaju...???" ostavivši nas bez komentara i obješenih vilica.
Kratki zimski dani u selu su postojali samo zato da ih naslijedi noć. Duge i bijele, kakve znaju bit posavske, noći su trošene na tvrdim, drvenim klupama i za stolovima prošaranim šahovskim tablama i domino pločicama a dežurna "zvezda južnog vetra" je pirlitala iz visokotonske najnovokomponovanije jadikovke mrzovoljnom gazdi iznad glave.
Visokokalorična bubnjarica u ćošku okupljala je oko sebe tek pristigle hladne šake dok su pivopije svoje omiljene i posebno cijenjene zelene boce sa jelenom podgrijavali na ploči peći ne odustajući od hladne ječmene tečnosti iako im je stvarala zazubice. Drugi su iz čiste dosade izmišljali proste koktele na bazi konjak-kola-vlahov-i-ko-zna-šta-još dajući im imena koja su nekad negdje za nešto čuli. Stvorio se arsenal tih samozvanih koktela a da dremljivi gazda, nevješt u ulozi barmena, nikad nije zasigurno znao šta da toči u pivske krigle u kojima je te koktele preko volje služio: tursko pivo, musolini, šišmiš, bambus...
Gusti cigarski dim je trebalo sjeć nožem da bi se stiglo do bilijarskog stola koji je stajao raščetveronožen na drugom kraju sobe, idealno mjesto za uvježbavanje naših promašaja. Ni proste poteze nismo uvježbali a vikendaši gastarbajteri su stizali sa novim pozama, šutevima, stopovima, skočkama... koje su tamo negdje vani snimili i na nama usavršavali. A mi smo dalje valjali kugle po čoji i između zidova stola, jakaraški i bez velike logike. Ako bi se, nedajbože, desilo da "udari vila na alila" i meč se privodio neizvjesnom kraju, oko stola bi se okupio "i šiš i goliš", sve odreda pametnjakovići pa je više ličilo na borbu pijetlova negdje u Aziji. Pljuštali su komentari, prijedlozi i pametovanja pri čemu sebe nisu žalili pokazujući otvoreno svoje neznanje pa su priproste taktike razrađivane čak i posle meča a jedino u čemu su bili jednaci i suglasni, osim neumjesnog uplitanja u riječ, bilo je - znao sam ja i jesam li ja govorio. Kockarski obračuni nisu rabljeni. Jedina hazerderska igra je bila čikvina, seljački loto u kome je dobitniku bilo važnije dreknut "DDOOSSTTAA", što je izluđivalo tavanske golubove i one sa čekam-talonom, nego sam dobitak koji će ionako ostat kao utržak u fioci iznad koje se nalaktio dokoni gazda posađen na pivske sanduke kao na prijesto.
Bilo da smo za ljetnih dana sjedili vani na klupama i posmatrali sve praznije ceste ili u zimskom periodu, zaklonjeni i ušuškani u gusti dim i trač-partiju, čitaona je uvijek znala kako selo diše pa su i nečasne radnje koje su samci, udovci i neženje provodili sa njima sličnim usamljenim ženskim srcima bila znatno otežana. Onaj ko se trudio ostati neprimijećen, jer te stvari kad-tad procure, uzalud je cestama ispod sela izbjegavo mogućnost da bude primijećen a oni koji su se trudili da ih čitaona vidi kao dobre zagondžije ostajali su ismijani i nepriznati. Jer, znalo se, bećari rade a selo priča.
Zapišane zidove čitaone su s početka devedesetih ipak zloupotrijebile stranke opasnih namjera i njeni prirepci. Na mjestima sa kojih su dotad nogometni plakati pozivali na loptarski dvoboj došle su troslovne skraćenice sa grč-osmijesima i sloganima koji su nas vodili u naveliko i naširoko obećavanu lagodnu budućnost, najave za političke utakmice ispred kojih su domaćini sumnjičavo otresali glavom. Ostali su da se cere sa zidova i prozora i onda kad su, uz pomoć svojih suludih planova i još luđih pristalica, doveli do onoga što se kroz rasprave u čitaoni ni u najsmjelijim i najluđim vizijama nije moglo dokučit.
Kafana - Čitaonica
Stilom, oblikom i svrhom neobična građevinska prizemnica kao s neba bačena na sredinu sela zvali smo - čitaona, iako su dva jedina i najteža štiva koja su tu čitana bile "jelen" naljepnice i(li) skrivene poruke tijela obnaženih krasojki sa zidnog kalendara "apatinske pivovare“.
Seoska čitaona je bila, kao i svako selo što treba da ima birtiju na tom mjestu, gdje "svi putevi vode k njoj." U početku osmišljena od domaćinskih glava kao mjesto u kom će oni mudro i značajno mućkat tim glavama kad god bi mjesna zajednica krenula u njihov džep za nasipanje ceste ili lokalnu trafo-stanicu, nije dugo ostala samo njima na raspolaganju. Valjda zato što su gazde držale da je svaka birtija mamipara koju treba izbjegavat. Tu se išlo uglavnom na partiju šaha, domina ili trača.
Izvana neožbukana bila je vidljivo, a pri malo jačem suncu i za nos škakljivo, zapišana u visini temelja dok je par metara udaljeni i zbog tih pišandera ozidani prostor osto skoro nekorišten. Naveče bi se sjatio onaj ko nije mogo i onaj ko nije htio dalje od čitaone. Do ponoći bi ovi potonji sa par teških mečeva i vječnih derbija odgegali kućama a ostajali smo mi koji smo izvisili, čekajući sretnike i njihove priče sa posavskih igranki. Tek tada bi čitaona živnula potaknita svježim lažima o posavskim ljepoticama i njihovoj podatnosti, kakve ja lično nisam imo sreću susrest, i koje su se, potaknute pivskim gljivicama, širile do pred zoru. Zato nam se znalo desit da nam mudra glava, pošavši na zornicu i vidjevši osvijetljene prozore čitaone, pomoli glavu i kroz otškrinuta vrata u naglo nastalu tišinu prospe mudrost "jesu l' to oni što se naveče obuvaju a ujutru izuvaju...???" ostavivši nas bez komentara i obješenih vilica.
Kratki zimski dani u selu su postojali samo zato da ih naslijedi noć. Duge i bijele, kakve znaju bit posavske, noći su trošene na tvrdim, drvenim klupama i za stolovima prošaranim šahovskim tablama i domino pločicama a dežurna "zvezda južnog vetra" je pirlitala iz visokotonske najnovokomponovanije jadikovke mrzovoljnom gazdi iznad glave.
Visokokalorična bubnjarica u ćošku okupljala je oko sebe tek pristigle hladne šake dok su pivopije svoje omiljene i posebno cijenjene zelene boce sa jelenom podgrijavali na ploči peći ne odustajući od hladne ječmene tečnosti iako im je stvarala zazubice. Drugi su iz čiste dosade izmišljali proste koktele na bazi konjak-kola-vlahov-i-ko-zna-šta-još dajući im imena koja su nekad negdje za nešto čuli. Stvorio se arsenal tih samozvanih koktela a da dremljivi gazda, nevješt u ulozi barmena, nikad nije zasigurno znao šta da toči u pivske krigle u kojima je te koktele preko volje služio: tursko pivo, musolini, šišmiš, bambus...
Gusti cigarski dim je trebalo sjeć nožem da bi se stiglo do bilijarskog stola koji je stajao raščetveronožen na drugom kraju sobe, idealno mjesto za uvježbavanje naših promašaja. Ni proste poteze nismo uvježbali a vikendaši gastarbajteri su stizali sa novim pozama, šutevima, stopovima, skočkama... koje su tamo negdje vani snimili i na nama usavršavali. A mi smo dalje valjali kugle po čoji i između zidova stola, jakaraški i bez velike logike. Ako bi se, nedajbože, desilo da "udari vila na alila" i meč se privodio neizvjesnom kraju, oko stola bi se okupio "i šiš i goliš", sve odreda pametnjakovići pa je više ličilo na borbu pijetlova negdje u Aziji. Pljuštali su komentari, prijedlozi i pametovanja pri čemu sebe nisu žalili pokazujući otvoreno svoje neznanje pa su priproste taktike razrađivane čak i posle meča a jedino u čemu su bili jednaci i suglasni, osim neumjesnog uplitanja u riječ, bilo je - znao sam ja i jesam li ja govorio. Kockarski obračuni nisu rabljeni. Jedina hazerderska igra je bila čikvina, seljački loto u kome je dobitniku bilo važnije dreknut "DDOOSSTTAA", što je izluđivalo tavanske golubove i one sa čekam-talonom, nego sam dobitak koji će ionako ostat kao utržak u fioci iznad koje se nalaktio dokoni gazda posađen na pivske sanduke kao na prijesto.
Bilo da smo za ljetnih dana sjedili vani na klupama i posmatrali sve praznije ceste ili u zimskom periodu, zaklonjeni i ušuškani u gusti dim i trač-partiju, čitaona je uvijek znala kako selo diše pa su i nečasne radnje koje su samci, udovci i neženje provodili sa njima sličnim usamljenim ženskim srcima bila znatno otežana. Onaj ko se trudio ostati neprimijećen, jer te stvari kad-tad procure, uzalud je cestama ispod sela izbjegavo mogućnost da bude primijećen a oni koji su se trudili da ih čitaona vidi kao dobre zagondžije ostajali su ismijani i nepriznati. Jer, znalo se, bećari rade a selo priča.
Zapišane zidove čitaone su s početka devedesetih ipak zloupotrijebile stranke opasnih namjera i njeni prirepci. Na mjestima sa kojih su dotad nogometni plakati pozivali na loptarski dvoboj došle su troslovne skraćenice sa grč-osmijesima i sloganima koji su nas vodili u naveliko i naširoko obećavanu lagodnu budućnost, najave za političke utakmice ispred kojih su domaćini sumnjičavo otresali glavom. Ostali su da se cere sa zidova i prozora i onda kad su, uz pomoć svojih suludih planova i još luđih pristalica, doveli do onoga što se kroz rasprave u čitaoni ni u najsmjelijim i najluđim vizijama nije moglo dokučit.
Stiv- Admin
Stranica 28 / 36. • 1 ... 15 ... 27, 28, 29 ... 32 ... 36
Stranica 28 / 36.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.