Ljubav

Beba je napisao/la: Zanimljivo



Voljeti nekog a ne biti s njim je kao biti kažnjen a ne biti kriv Zbunjena sam

voljeti nekog a nisi sa njim to si kaznjen ma ne kaznjen osudjen dozivotna robija
a nisam kriv sto nisam sa njom al sam zato kaznjen ....

dado je napisao/la:

Beba je napisao/la: Zanimljivo



Voljeti nekog a ne biti s njim je kao biti kažnjen a ne biti kriv Zbunjena sam

voljeti nekog a nisi sa njim to si kaznjen ma ne kaznjen osudjen dozivotna robija
a nisam kriv sto nisam sa njom al sam zato kaznjen ....

Us ve ovo moze se uklopiti pjesma

Kaznio me zivot majko...

ljubav:
ljubav je mala ptica i zivotna varalica
put mladosti dah radosti
nesto lijepo a sasvim slijepo !!!

Ljubav je aktivna briga za život i razvitak osobe koju volimo.
Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim.

ljubav je zlocesta!!!

Nema stvorenja bez LJUBAVI,
ni prave ljubavi bez LJUBOMORE,
ni ljubomore bez VARANJA,
ni varanja bez RAZLOGA!!!!

Da li je ljubav bolest? Jeste, al’ neprelazna. Možete nekoga ljubiti i ljubiti, ali ga nećete zaraziti ljubavlju.
Mnoge žene mogle bi mnogo i lepo da vole, ali nemaju koga. Svi se prave da su već voljeni, sramota ih je da priznaju da nisu.
Budni su oni koji vole, još spavaju oni koji su voljeni.
Juče je neko našao ono što nije tražio. Ono sto je on tražio našao je neko drugi.
Muž je ime za onoga koji vas je nekad voleo. Žena je ime za onu koja je volela nekog drugog, a udala se za vas.
Ako možete nemojte voleti one koji vas ne vole. Ako to ne možete, volite ih samo malo. Ako ni to ne možete, volite ih mnogo ali kratko.
Neko je prevario onu koju voli sa onom sa kojom živi.
Lako je voleti one koji vas ne vole. Pokušajte jednom da volite one koji vas vole.
Nemojte nikoga toliko voleti da vas on zbog toga ne voli.
Ko je bio voljen, zaboravio je. Uspomene imaju samo oni koji su voleli.
Volite se kad niste zajedno. To je prava ljubav. Ko ume da se voli samo kad je zajedno, taj ne pravi pitanje s kim je.

ako ovo ne ono cccc ...aj ga sad skontaj sto valja!

Ljubav je poput raja, ali boli kao u paklu.

Prava ljubav se pokazuje u nevoljama. Ona je kao svjetlost koja više sija što je noć tamnija.

Leonardo da Vinči

Sanjam te kroz prvi snijeg sto pada
odlazim iz ovog glupog grada
gdje si sad leptiru moj mali
sto me ostavi tralala tralala......

ZOVEM SE LJUBAV

Postojala sam prije nego što je bilo šta postojalo u Univerzumu, postojala sam prije nego što je postojala priroda, postojala sam prije nego što je postojao čovjek. Bila sam usamljena, htjela sam da podijelim sve ovo što nosim sa sobom kroz nebrojene vijekove i stvorila sam svijet koji sam htjela da se mojim imenom zove.

Uvukla sam se u more i jezera, u rijeke i potoke, u planine i beskrajna polja, u šume i proplanke. Ja sam ona u kojoj se umivate, ja sam ona u kojoj lice svoje ogledate, ja sam ona koju udišete.

Volim da dođem iznenada, kada se ne nadate, volim da vam oduzmem dah, volim da vam oduzmem moć govora.
Volim da vam srce brzo zakuca, da vam kolena klecaju, da često izgovarate nesuvisle rečenice.
Volim da zbog mene radite nepromišljene stvari, da se smijete kao djeca, volim da šetate livadama i berete rijetko cvijece.
Volim da ste radosni zbog mene, volim da zbog mene pjevate, volim da zbog mene pjesme pišete, da zbog mene priče izmišljate kojima nijedna bajka ravna nije.

Ali sam tužna kada me se bojite.

Tukli ste me, mučili, zatvarali u tamne kleti, izbacivali iz hramova, ostavljali me gladnu i žednu, zaklanjali ste sunce od mene, slali vječne kiše i tmurne oblake, krali ste duge od mene. Vezivali ste me lancima, niste mi dali da se širim i razvijam, govorili ste čak i da ne postojim. Niste vjerovali u mene, izmišljali ste strašne stvari samo da prikrijete moje ime, palili ste, pljačkali ste, ubijali ste.

Ali sve sam zbog vas izdržala.

Nisam se bunila, plakala sam u tajnosti da me ne vidite nesrećnu, da vas ne rastužim. Sve lance sam pokidala, sve sam oblake rastjerala, neprimjetno, tiho i tajno, da mi se ne prepadnete naprasno. Šunjala sam se kao mio lopov oko vaših srca, omekšivala ograde koje ste postavljali i mislili ste da vam se neće moći nikada više ukloniti. Brisala sam vam suze sa lica kada ste mislili da vam ih nema ko obrisati, tjerala na smijeh kada ste mislili da ćete vječno plakati, tjerala vas na govor i tada kada biste se zarekli na vječno ćutanje.

Ne bojte se.

Primite me u svoje dvorove, otvorite mi vaše hramove. Pripremite sudove duše svoje da vam ih napunim radošću i veseljem. Ja ću biti vaša molitva, ja ću biti vaš vid kada ne vidite, ja ću biti vaš sluh kada ne čujete, ja ću vas nahraniti kada ogladnite, ja ću vas napojiti kada ožednite. Ja ću biti vaša svjetlost u mraku, ja ću biti put po kojim ćete hoditi kada budete mislili da prolazite nepoznatim predjelima.

Ne bojte se. Otvorite srce i primite me u sebe. Jer sam tu. Jer postojim.

Zovem se Ljubav, samo me pozovite i biću tu.

Štaće mi sad ljubav

Tako pjeva Dino Merlin pa i ja za njim

“Istinska ljubav je kao duga. Poslije obilne kiše ili se pojavi i obasja cijelo nebo ili je jednostavno nema.”

Nanak Dev

PODIJELJENA LJUBAV

Jesi li ikada hranio golubove? Kakav je osjećaj kada sjedneš na klupu, izvadiš hranu iz kese, a 30-40 golubova odmah doleti? I svaki se gura da sleti na tebe. I svuda su po tebi, po glavi, po ramenima, po rukama, po leđima…i svuda po klupi oko tebe. A kada baciš hranu na zemlju, oni pohrle ka njoj. Ali ne svi. Tek tada spaziš tri goluba kako stoje još uvijek na tvojoj ruci. Oni su tu da ih miluješ. Ta tri goluba ne žele da ih hraniš, nego da ih maziš. I započinju da guguču, da se vrte i plešu po tvojoj ruci. I onda te jedan od njih pogleda sa nekim najposebnijim golubijim pogledom. Pa ljubomorno, razmahujući krilima, otjera ona druga dva. To je trenutak vanzemaljske ljubavi. Taj golub ti se potpuno predao, zaboravljajući na sve ostalo.
A kada hrana svrši, svi golubovi su opet svuda po tebi. I više i ne znaš šta svaki od njih hoće. No, kada riješiš da kreneš, bijele panatalone su ti išarane malim crnim stopama…kao pečati nezaboravne golubije ljubavi.

Jesi li ikada hranio galebove? Kakav je osjećaj, kada si gore negdje na devetom spratu, ali ti se čini kao da je sto deveti sprat, jer oko tebe sve je samo plavo nebo. I čim otvoriš prozor, galebovi nagrnu. I ti si tamo gore sam sa njima. Pa im bacaš komadiće hljeba, a oni ih hvataju u zraku. A ako neki i ispuste na zemlju, nikada ne slijeću da ga pokupe. Galebovi vole nebo!

Jesi li ikada hranio vjeverice? Kakav je osjećaj kada šetaš po parku, a one te gledaju vragolasto sa obližnjih stabala? A kada čučneš, one sve hrle ka tebi, skaču ti u krilo i hvataju te za ruku. A ti namjerno držiš šaku zatvorenom. No one znaju, da tamo kriješ hranu i svojim šapicama otvaraju ti prst po prst…prst po prst…sve dok na kraju ne izvade ono što su tražili. Može li čovjek uopšte i da opiše koliko se ljepote krije tada u njihovim očima?!

Jesi li ikada hranio mačke lutalice? Kakav je osjećaj kada do tebe dođe jedna koja umire od gladi? A ti izvadiš u neku zdjelu najukusniju hranu koju imaš i postaviš je pred nju. Kakvo iznenađenje, ona je i ne pogleda! Već prvo ide ka tebi da se umiljava. I hoće da je miluješ dugo, dugo. Tek kada se nasiti milovanja, ona se sjeti hrane…i odlazi da jede. I ako želiš da nahraniš mačku, treba da sjediš stalno pored nje. Može li iko da objasni koliko mnogo ljubavi ima samo u jednoj mački?

Jesi li ikada hranio psa lutalicu koji govori očima, pozdravlja te repom i provjerava šta nosiš u kesama? Ali ljubav…ta njegova ljubav je neobjašnjiva. A još kada ih je deset? I svaki se gura da je što bliže tebi, da ti spusti glavu na dlan? Kako se osjećaš kada vidiš tu posvećenost i žeđ za milovanjem?

Jesi li ikada hranio prasiće cuclama? A oni meki kao svila. I dok sjediš pored njih, svi skaču po tebi i guraju posvuda svoje vlažne njuškice. Pa se sklupčaju uz tebe i svaki te gleda sa tako dobrim i pametnim očima.

Jesi li ikada hranio tele, jare, jagnje ili lane? Jesi li hranio bačene tek rođene mačiće? A piliće ispale iz kvočkinog gnijezda? Možda si imao ježa, koji leđima okrenut spava na kauču, a ti ga češkaš mo mekanom trbuhu? Ili plavooku vranu, koja te ne ispušta iz vida i prati te svuda po parkovskim alejama? Kuče, koje hrče na jastuku do tebe? Ili pet mačića u ormaru, zajedno sa dvije mačke, gdje se ne zna koje je čije, ali ti se ipak jednako brineš za sve njih? Možda malog guštera koji ti hoda po zavjesama ili skakavce u saksijama cvijeća? Jesi li nosio golim rukama žabu iz bašte da je kosilica ne bi presjekla? Jesi li ikada imao kornjaču? Ili kitnjaste papagaje, koje izneseš na balkon, otvoriš vrata kaveza i pustiš ih da odlete? Ali nedugo zatim, nakon kratkog leta oni se opet vrate nazad u kavez. Zašto? Zar to nije ljubav?

Jesi li ikada uhvatio lastu u zamku? A onda čuo najljepšu pjesmu kada je pustiš na slobodu? Jesi li ikada slijepog miša nosio veterinaru? I davao novac samo da spasiš neku životinju? A raduješ li se mišu koji te gleda iz ugla kuhinje?

Jesi li pokušavao da uslikaš sokola koji leti visoko na nebu? A on kada vidi objektiv, spusti se vrlo nisko do tebe, kao da želi da ti pomogne u fotografisanju? Možeš li da primijetiš kada srna kori svoje mladunče? Jesi li spasavao punoglavce kada im lokva presuši?

Jesi li samo znao za te životinje ili ste postali i prijatelji kada si im pomogao i brinuo se o njima?

A jesi li ikada hranio gladne ljude? Jesi li nekada pokušao da nahraniš potpunog stranca? Ili da mu pružiš utočište? Jesi li pokušao da makar jednom obučeš odrpanog čovjeka, da se pobrineš o bolesnom, da vratiš osmijeh na lice tužnom? Ili da pomogneš djeci, omladini, odraslima?

Jesi li bar jednom pokušao da podijeliš ono što imaš sa nekim nepoznatim? Jesi li? Ako nisi, uvijek možeš da pokušaš. Što prije – to bolje.
Osjećaj je nevjerovatan.

To se zove PODIJELJENA LJUBAV.

Ljubav je kad znaš da je sve GOTOVO,a ti se svejedno nadaš

VOLJETI JE KAO JESTI VIŠNJE
- Da li je tebi uopšte jasno da se ti i ja non-stop svađamo oko nečega?
Gotovo sve vrijeme se svađamo.

- A ti? Voliš li višnje?!

- Da. Mnogo. Kakve to sad ima veze?

- A ispljuneš li koštice kada ih jedeš?!

- Da, naravno!!!

- E isto tako je i u ljubavi…NAUČI DA PLJUJEŠ KOŠTICE, A ISTOVREMENO I DA VOLIŠ VIŠNJE….!!

ja volim visnje

ljubav je jedna velika zelena livada po kojoj uglavnom pasu magarci

to znaci da i magarci imaju ljubavi

ljubave je ko smoki...

"Jednog dana kad ovladamo vjetrovima, valovima, gibanjem mora i silom teže, svladat ćemo i sile ljubavi. Tada će, po drugi put, čovjek otkriti vatru."

Pierre Teilhard De Chardin

E, ta ljubav..tctc..covjek je studira, secira, napamet zna al´ ipak svako na nju nasjedne

Neka nama ljubavi, da je nije nit bi letjeli nit padali

Ljubav je najljepsi osjecaj na ovom svijetu! Ljubav moze biti lijepa poput raja, ali moze i boljeti poput pakla! Lako se zaljubiti, al je li to stvarno ljubav? Ljubav trazi zrtvovanje i ona osoba koje se ne usuduje zrtvovati za ljubav, zapravo se nema pravo zaljubiti! Voljeti nekoga jest postovati i brinuti se bez obzira na prepreke ili ogranicenja. Sto vise volite , ta ljubav ce vam vise biti uzvracena. Ljubav je strpljiva , nije ljubomorna ili pak arogantna, ohola... Ljubav se treba postovati jer ljubav je kao jedna rijeka koja nikad ne moze presusiti! Ako je to stvarna ljubav , ona nikad ne prestaje, nikad ne moze nestati... Ljubav ne moze imati zrno zla, ne moze biti okrutna, ona je jedina iskrena... bez predrasuda, cista, lijepa....
Uvijek stiti, uvijek vjeruje, uvijek se nada ... nikad ne umire... Ljubav nikada ne smijemo ocekivati... ljubav je davanje... a sto je to sto trebamo davati...? - to je sve....

O ljubavi se mogu knjige pisati , al istina je , po meni , i najbolja definicija : ˝Prava ljubav je poput nevidljivog duha , svatko o njoj govori , al malo tko ju je vidio ... i ona je jednostavno sve ..(jer ljubav je nesto sto ne mozemo vidjeti, okusiti, cuti ili mirisati... to je najiskreniji i najljepsi osjecaj i srca koji ga osjete ... to je sve za njih....